Crkva na raskrsnici

Zapaliti svijetlo istine ili dati da ga svinje pogaze? Prilog o učenju Crkve o ljubavi, braku, seksualnosti. Gabriele Kuby.

 Rinnsting/Kath.net/Dt/. Broj rođenja pada i pada. Godine 2009. je opet 30.000 manje rođenih nego prijašnje godine.(op prev.: svi podaci u članku se odnose na Njemačku!)  Što će biti kad k ideološkim i materijalnim ruševinama dođe i do urušavanja egzistencijalnih uvjeta obitelji pa uz to i krah socijalnog sistema? Nevjerojatno, tada će ljudi biti spremni na rađanje i preuzeti na sebe radost i dužnost odgajanja.

                     Postavlja se pitanje opstanka Europe, jer je razdvojena seksualnost i plodnost. Takozvano „seksualno oslobođenje" je uklonilo sve učvršćivače u moralnim normama, dovelo do raspuštanja ove elementarne sile čija je prvotna zadaća darovati život. Sada sa strahom i zaprepaštenjem gledamo da sila koja spaja muža i ženu u jedno tijelo i stvara novi život, donosi kulturu smrti.

                     Seksualizirano društvo koje je seksualnost svelo na zadovoljavanje strasti mladima, već od dječjeg vrtića, daje poruku da seks treba uživati, a za to treba sprečavanje začeća i pobačaj. Dugo je vladala zabluda da raširenost sredstava za sprječavanje trudnoće smanjuje pobačaje. Činjenice pokazuju suprotno. Prema državnoj statistici  1996. bilo je 9490 trudnoća kod djevojaka ispod 18 godina, od toga 4724 pobačaja. 2005. bilo su 11902 trudnoće  od toga 7247 pobačaja. Pro familia - kakvo cinično ime  - materijalno opskrbljuje, najvećim dijelom, počinitelje pobačaja i provoditelje seksualnog odgoja, državnim poticajima!

                     Sprječavanje začeća djeteta i sloboda ubijati začetu djecu spada u temeljne vrijednosti postmodernog društva koje  zato riskira vlastitu egzistenciju. Tumačenjem i objašnjavanjem se bori protiv vjere i potiče na otpad od vjere u ime racionalnosti. A  sada smo ispali iz racionalnosti  - u ime čega? U ime božanstva seksualnosti. To je proždrljivo božanstvo: vjera, obitelj, životna sreća, opstanak naroda polažu se kao žrtve na njezin oltar. Tko se pokuša boriti protiv njezine moći, bit će progonjen svom mržnjom i silovitošću.

                     Zadaća Crkve je raskrinkati to božanstvo i ljude voditi k onom jedinom kojemu pripada čast i poklon: Bogu! Poput  roditelja koji sina ovisnika o drogi potiču na dobro, tako se Crkvu optužuje i napada da ljudima želi oteti užitak. Jednog dana sin nađe kutiju kondoma u ladici očevog pisaćeg stola. Njegov auktoritet je izgubljen. Sin se pobjedonosno izruguje ocu zbog glumljenja sveca i lažljivosti. No, ima još jedan teži i bolniji gubitak za sina. Nema više nikoga kod koga može vidjeti dobar život, više nema nikoga tko će ga sa ljubavlju izvoditi na pravi put.  Ako se želi imati vedru budućnost, treba ponovno zapaliti svijetlo istine o čovjeku, da je stvoren kao muž i žena za ljubav i za plodnost. Onda se nitko ne čudi bijedi mlade generacije koji su vrlo mnogo pretrpjeli zbog razbijenih  obitelji i koliko trpe zbog seksualnih veza koje im uništavaju san o ljubavi.

                     Da bih pomogla u ovoj nevolji, održavam seminare za mlade pod naslovom ONLY YOU - daj ljubavi šansu (uz to i knjiga Only You- daj ljubavi šansu, Kissleg 2009.) Nije problem probuditi, u srcima mladih, san o ljubavi. Većina njih želi i čezne za vjernim partnerom  i ljubavlju. Ovom čežnjom, a ne propovijedima o moralu se treba  služiti. Ako želiš ostvariti svoj san o ljubavi, kako trebaš sada živjeti? Za to treba razjasniti neka temeljna pitanja  kod samih mladih koji su kršteni i krizmani, koji su pričešćeni i išli na vjeronauk, jer postoje različita sukobljavanja.  Poruka o ljubavi ne može doći do mladih u ovoj kulturi smrti.

                     Što je ljubav? Papa Benedikt XVI. je svoju prvu encikliku posvetio ovoj temi da bi u svijesti ljudi oslobodio ljubav iz kaveza sebičnosti. Svatko pozna u svom srcu - nadam se - otok iskustva da je ljubav jedno veliko darivanje. Tko je čovjek koji čezne za ljubavlju? Visoko razvijeni majmun kojim upravlja nagon ili je Božje stvorenje?! Ako je Bog stvorio čovjeka iz ljubavi i opskrbio ga slobodom, onda je njegovo dostojanstvo nemjerljivo. Poštivanje drugoga mu zabranjuje da nju ili njega iskorištava.

                     Opasnost iskorištavanja je, na poseban način, prisutna na polju seksualnosti, jer je čovjek biće duha i tijela. Tijelo traži zadovoljstvo, duša čezne za ljubavlju.  Osoba se želi, u očima drugih, vidjeti prepoznata kao jedinstveno biće. Svako dodirivanje tijela je dodirivanje duše - ne ljubi se moje tijelo, niti ga se tuče, već se ljubi mene ili mene tuče. Kako može uspjeti da tijelo postane izraz ljubavi, da ono govori jezik ljubavi koja se predaje? Jasno je da je potrebno sazrijevanje osobnosti, sposobnost za prijateljsku ljubav, philia je potrebna da bi eros postao odraz agape. I to u razvitku muškarca i žene, tek u braku.

                     Tko smo mi, kao muž i žena, tako se  pitaju mladi i tema je vrlo goruća. Polarni spolni identitet  je u našem vremenu u teškoj zbrci, posebno zbog globalne politike  koju je svjesno izazvala Geneder-mainstreaming - mogućnost izbora spola. Na tome radi stotine geneder - profesorica na njemačkim sveučilištima i bezbrojnim institutima. Usprkos svim pokušajima razaranja, većina muškaraca sanja i želi jednu osjećajnu ženu, punu ljubavi, a žene očekuju jakog i brižnog muža. Ljubavnu strelicu koja ih pogađa, ispalio je Amor, malo dijete. To je ono što jedni kod drugih traže u nesvjesnoj istini: biti otac i majka.

                     No, zašto se tako često raspada san o ljubavi? Postoje dva odgovora: jedan povijesni, a jedan moralni.

                      Seksualna revolucija, koncem 60-tih godina je, korak po korak, ušla u sve pore društva: sloboda pornografije(1973.), olakšanje rastava (1969.),  pobačaj nije kažnjivo djelo(1992-1995.), potpuno uklanjanje kazne zbog homoseksualnosti (1994.), Geneder-mainstreaming kao politički princip (1999.),  „homoseksualni brakovi"(2001.), legalizacija prostitucije (2001.), parlamentarni zahtjev da se u Ustav unese pojam „seksualni identitet" (2009.)  ( op prev. kod nas je skoro isto samo što mi još imamo da incest nije kažnjivo djelo). Mladima se polako pali svjetlo ako dožive da je društvo u kojem su rođeni sve drugo samo ne „normalno" i da je generacija 68-osmih udarila na temeljne vrijednosti.

                      Druga razina pitanja je: kako pojedinci postupaju sa svojom slobodom: kakvo djelovanje ima pornografija, masturbacija, promiskuitet, seks prije braka, homoseksualnost na odnos prema sebi, prema drugim ljudima, prema Bogu? Uvijek dolazi do dijeljenja duha i tijela. To je često put u ovisnost, a nikakav put u slobodu koju daje ljubav.

                     I sada je jasno što je čistoća:  „Čistoća izražava ostvarenu integraciju spolnosti u osobi i time nutarnje čovjekovo jedinstvo u njegovu tjelesnom i duhovnom biću. Spolnost, kojom se očituje čovjekova pripadnost tjelesnom i biološkom svijetu, postaje osobnom i stvarno ljudskom kad je integrirana u odnos osobe s osobom, u potpun i vremenski neograničen, uzajaman dar muža i žene.
Krepost čistoće, sadrži, dakle, cjelovitost osobe i potpunost dara." (KKC 2337)

                     Temelj je položen na kojem je moguće raspravljati za i protiv seksa prije braka. Pokazuje se, sasvim racionalno, bez uzdignutog prsta prijetnje i sigurno bez pritisaka neke duhovne vrste, da su dokazi za sasvim tanki, a da protuargumenti imaju svoju težinu.  Isplati li se rizik duševnih ranjavanja, neželjene trudnoće, spolno prenosivih bolesti, sve veća razočaranja zbog neispunjene i neobećane ljubavi? Treba li pustiti mačku iz vreće da bi se iskušalo druge ljude i sebe!

                     I nije teško prenijeti spoznaju da je ONLY JOU - najsigurniji put za ispunjenje sna o ljubavi. Za to nam čak ne ni treba Bog, dovoljan je razum. No, na političkom području odgoja mjenjače imaju u ruci lijevi ideolozi, koji su se ugnijezdili u C- partije. Oni se ne stide dramatičnog poraza duševnog zdravlja i sposobnosti učenja djece i mladih. Oni difamiraju ljude koji se bore za temeljni zakon čuvanja obitelji koja se sastoji od oca, majke, djece, kao „obiteljski fundamentalisti" (pogledaj o tome Thomas Gesterkamp, Borba spolova. Kako muškarci pravnici i obiteljski fundamentalisti se radikaliziraju protiv lijepe slike feminizma. Friedrich Ebert Stiftung 2010)  - netaknuti bijedom srušenih obitelji, beskrajnih opterećenja i troškova, koji tako nastaju za društvo, oni iskorištavaju svoju moć nad učiteljima i odgojiteljima i školskim curriculumom da bi odvojili roditelje od prava odgajanja djece, a djecu seksualizirali već od dječjeg vrtića, preko institucija poput državne centrale za zdravo razjašnjavanje i državno poticane organizacije za pobačaje - Pro familia.

 

Roditelji koji se ne prepuštaju i ne klanjaju, dolaze u zatvor, djeca u dom. Oni znaju da će socijalni sistemi propasti  zbog demografske krize, ali ne uvode kaznu za pobačaje  i za politiku urušavanja obitelji.  Jedna ex-evangelička biskupica (obnaša ulogu biskupa u protestantskoj crkvi)  čak kaže za pilulu  da je „dar Božji", jer je prihvaćena od masa pa se ona raduje.

                     Mlada generacija mora nastupiti na  ovakvoj podlozi. I nije teško dokazati i prenijeti ovu istinu da se isplati, u stvarima ljubavi i seksualnosti,  najprije platiti, a kasnije žeti (brak i obitelj), nego sada žeti (seks je uživanje), a onda kasnije plaćati (razrušene veze).  Na mom zadnjem seminaru od 76  mladih u evangeličkom centru Sachsen-Anhalt ,70 njih je, zbog novo dobivenih spoznaja, odlučilo promijeniti način života, ostali su se osjećali ojačanima.

                     No, to je vrlo teško provesti. Za to je potrebna socijalna mreža koja će dati odmora i oduška pred beskompromisnim i neprestanim pritiskom seksualnih aktivnosti da se ne dopuste uhvatiti u mrežu mainstreama. Oni koji to uspiju, bit će na početku odbačeni od okoline, ali imaju velike šanse postati vođe.

                     Crkva u Njemačkoj stoji na raskrsnici: još više sekularizacije, još više suobličavanja  ovome svijetu, što je izdaja poruke i vodi beznačajnosti, ili s papom, krenuti putem obraćenja poput stanovnika Ninive koji su obukli pokorničku odjeću.  ( npr. na pokoru poziva KIRCHE IN NOT sa akcijom Niniva - petak SRCA ISUSOVA za  Crkvu). Gdje su pastiri, koji su poput svetog Oca, spremni trpjeti za Krista i ići ispred, kao kralj u Ninivi? (op prev. Što na ovom planu čine naši pastiri? Gdje je Crkva u hrvatskom narodu?

                     Popuštanje u pitanjima seksualnosti i odbijanje  enciklike Humane vitae od 1968. Od onda se ne promatra, niti živi  slika presvetog Trojstva, triju božanskih osoba kao uzor veze ljubavi i zaručnički odnos Isusa Krista prema njegovoj Crkvi. Sjeme putokaza Ivana Pavla II. u pitanjima braka, ljubavi i seksualnosti (Teologije tijela) i obrane života pada u Njemačkoj na kamenito tlo (a u Hrvatskoj ? op. prev) i ne može donijeti ploda.  Čak i službeni organi katoličke omladine, koja se plaća iz Crkvenog poreza,  bojkotiraju papine upute i to dalje čine. Ne postoji Crkveno protivljenje seksualnom poučavanju nema katoličke alternative koja bi se mogla upotrebljavati u katoličkim školama, župama, zajednicama. Sol je obljutavila i sada će se baciti da je ljudi pogaze.

 

                     Zato: nema nikakve alternative za pokoru i obraćenje na puno i cijelo učenje Crkve o ljubavi, braku i seksualnosti. Crkva mora naviještati da nema ni u govoru, ni u stvarnosti dva „morala": onaj  „obavezni" i onaj „moral sreće", nego da postoji samo uski put koji vodi u život i široki put koji vodi u propast (Mt 7,13-14). Onda Crkva može u društvu, koje odvaja seksualnost od plodnosti i tako riskira temelj društva obitelj i opstojnost naroda, opet biti svjetlo, kojega svijet hitno treba.

                     (članak objavljen  u Di Tagespost, 29.Mai 2010, pod naslovom: „Čežnja pokazuje put, a ne moralne propovijedi"