Prema svim dostupnim podacima  zlostavljanje djece nije nikakav klerikalni problem, a još manje je to neka posebnost katoličkih duhovnika.  Pogled u statističke podatke  - kat.net  dosje  dr. Johannes M. Schwarz.

Linz (kath.net) U javnosti se uvriježilo vrlo ružno mišljenje o seksualnom ponašanju katoličkog klera. Već duže vremena u interaktivnim medijima se sve katoličke teme napadaju  ponižavajućim opaskama: od   „Svi svećenici su pedofilske svinje" do „zatvorite sve majmune u kaveze" (izvor ORF forumi).

Ovi komentari posjetitelja izrastaju iz jedne pozadine pubertetsko religiozne emancipacije ili agresijskih projekcija. Ipak se bitno odražavaju na društveni ugled Katoličke Crkve u društvu.  Kada je izbio klerički skandal u Americi, 2002. godine o zlostavljanju djece, u  središtu pažnje su bili odgovori 64 %  upitanih u jednoj anketi - da bi katolički svećenici mogli redovito zloupotrebljavati djecu. (Wall Street Journal -NBC News, april 2002).

Ovakvo gledanje bi potreslo svakog katolika. I nije nikakva tajna da se pod takvim dojmom traže brzi odgovori, a to je kritika celibata. Nije nikakva tajna da borci motivirani skandalom traže područja gdje će napasti. Nije to nikakva tajna. Ali je li istina? Da li je celibat uzrok ovakvog skandaloznog ponašanja - zloupotrebljavanja djece od strane svećenika?

Pažnja i obujam  skandaloznih slučajeva u posljednjim desetljećima, donio je na svjetlo dana mnoge stvari  koje bi mogle pomoći u odgovoru na ovo pitanje. Prema Washigton Postu (9.6.2002) i New York Timesu (12.1. 2003)  evo kako se kreće broj svećenika  koji su počinili seksualni delikt protiv djece i mladih.  Među katoličkim svećenicima u Americi  zaređenima od 1950 - 2001.  pedofilskih slučajeva je bilo   1,5 - 1,8 posto. Profesor na državnom sveučilištu u Pennsylvaniji,  Philip Jenkins,  u djelu  „Pedophiles and Priests" računa da je broj pedofila među svećenicima  između 0,2 i 1,7, a da je među aktivnim (živim svećenicima u službi)  samo 0,75 % suočenih s tim problemom (Star Tribune 27.7.2002) toliko o brojevima među  katoličkim klerom.

Dok je buktala medijska bura  o zlostavljanjima od strane katoličkog klera i dosegla, u SAD-u,  svoj vrhunac, protestantska publikacija  Christian Science Monitor neopaženo je objavila nacionalnu studiju  o  Christian Ministry Rersources   prema kojoj je protestantska Crkva Amerike zahvaćena još većim brojem pedofilskih slučajeva nego Katolička Crkva, kao  i da je mnogo veći broj slučajeva kod počasnih članova pojedinih crkvenih tijela nego kod službenika i pastora. .(CSM 5.4.2002).  Philip Jenkis u citiranom djelu procjenjuje da među protestantskim pastorima  ima između 2 i 3 posto pedofila. Izvještaj sjevernoameričkih osiguravajućih društava  za 2007 godinu govori da se  dvije trećine protestantskih zajednica osiguralo za slučaj obeštećenja. U brojevima koje navodi Associated Press, registrira se oko 330 slučajeva zlostavljanja, s laganim padom zadnjih desetljeća

Iako se treba plašiti još više mogućih slučajeva, ovi sadašnji podaci pokazuju da broj pedofilskih slučajeva kod protestantskih pastora nadmašuje broj kod katoličkih svećenika. No, predbacivanja Katoličkoj Crkvi plijene mnogo veću pažnju medija, a zašto je to tako ima više razloga. Ne treba smetnuti s uma da je ona (Kat Crkva,) kao tijelo, raširena po cijelom svijetu  i konkretno se doživljava kod većine ljudi i zato ima veću medijsku zanimljivost.   I dok se u Evropi na veliko diskutiralo o pedofiliji među katoličkim svećenicima, u Americi nezapaženo je prošla činjenica  koja je skoro uopće nepoznata da je pastor Gerald Patrick Thomas Jr.  iz Teksasa osuđen na isplatu od 69 milijuna dolara brojnim žrtvama.

Ako bacimo pogled na druga područja, izvan onih crkvenih onda ćemo vidjeti i druge uznemiravajuće brojeve: 0,2 posto  svih sportskih trenera ne samo da su optuženi, nego i osuđeni  za  seksualno zlostavljanje (Newsday, 9.6.2002)  Između 3 i 12 posto psihologa u USA su priznali da su već imali seksualne kontakte sa svojim klijentima. Ovdje nije samo u pitanju zloupotreba djece  nego se radi o lancu ovisnosti (Sex Weekly, 15.9.1997). 1991. je  13,5 posto učenika izjavilo da su imali seksualne kontakte sa jednim od  učitelja (Journal of Ed Research, Vol 3, 1991, s. 164-169). Jedna studija 1994. pokazuje  da je od 225 slučajeva zlostavljanja  samo 1 posto učitelja, sudionika izgubio licencu,  a 35 posto njih su imali nekakve negativne posljedice. Charol Shakeshaft - po nalogu ministarstva prosvjete USA. Među svim učenicima do punoljetnosti  je bilo 15 posto učenika suočeno sa  seksualnim zlostavljanjem, bilo da se radi o neprimjerenim dodirima ili  penetraciji.

Sve ove činjenice čine teški problem, seksualnog nasilja nad djecom i nezaštićenima, još jasnijim.  Iz toga proizlazi, prema svim studijama i određenim organizacijama, da najveći dio počinitelja seksualnih delikata dolazi, što je tragično, iz obiteljskog kruga.

Seksualno zlostavljanje u slučaju katoličkih svećenika je na poseban način tragično i ranjavajuće, zbog zahtjeva koje sobom nosi služba svećenika u nasljedovanju Krista. Posebno izgledaju otežavajući propusti u postupanju nekih Crkvenih autoriteta s obzirom na optužbe, žrtve i premještanje optuženih svećenika. Treba dodati da nije baš uvijek lako ispitati  samu stvar. Ima i slučajeva gdje bezobrazna optuživanja svećenika zbog seksualnog ponašanja  imaju sasvim druge korijene i razloge. Ali ima i pedofila svećenika koji, uz osobnu patnju žrtava, nanose  i javnu štetu. To što pojedini u svećeničkoj odjeći čine svojim sramotnim djelima nikada se ne smije stavljati pod tepih ili jednostavno pred tim činjenicama zatvarati oči. Uza sve te negativne činjenice  i pritiske,  Crkva se treba mnogo više plašiti Boga nego ljudi.

Ostaje pitanje koje je postavljeno na početku: Da li je celibat uzrok ili razlog sramotnog ponašanja svećenika u slučaju seksualnog iskorištavanja i zlostavljanja djece? Prema svim izloženim činjenicama,  iskorištavanje djece nije nikakav specifični problem klerika, a još manje je to problem kod katoličkih svećenika, posebno! Diskusija  o celibatu i crkvenom seksualnom moralu služi za ideološko kopanje rovova mimo određenog problema  ili odvlačenja odgovornih od pogrešaka njihovih podložnika i ispravnog stajališta. „Zločesti Rim" postaje žrtveni jarac ili  „crni Petar". A to je onda prikrivanje, a ne razrađivanje krivnje.

Dr. Johannes Maria Schwarz teolog iz biskupije Linz sada na službi u biskupiji Lichtenstein