Ime

      Ima dosta svjedočanstava  da je već u 4. stoljeću bilo poznato četrdeset dnevno pripravljanje za Uskrs. Današnji nazivi korizma dolaze iz latinskog naziva Quadragesima  = vrijeme četrdeset dana, (odatle i hrvatski korizma)  ili od grčkog tessarakoste. Tako je prema latinskom nastalo talijansko ime quaresima ili francusko carem.  U nekim germanskim jezicima kao nizozemski se zove vastentijd a  dolazi od vrijeme posta. Time je naglašen samo jedan temeljni dio. Engleski naziv lent upućuje na godišnje doba (lengthen - kad dan postaje duži) Kod protestanata  se naziva vrijeme muke a nekad je to bilo samo ograničeno na tjedan prije Uskrsa. Novi misal donosi uz Korizmu i naslov Uskrsno vrijeme pokore.

 Biblijski temelj

 Kao biblijska pozadina služe svi oni izvještaji koji govore o četredeset dana (ili godina):

U svakom slučaju to je vrijeme prelaza, priprave i pokore, čišćenja o čemu će  ovdje biti govora. Broj 40 ima i simboličko značenje, a to znači da nema samo jedan kronološki značaj, nego upućuje na nutarnji sadržaj ovog vremena.

 Povijesni temelj

Od pashalnog posta do četrdeset dana

 Poznato je da je u 2 stoljeću postojao post žalosti  dva dana pred Uskrs. Počimao je na Veliki petak a završava na Vazmenu noć nakon euharistijskog slavlja. U 3. stoljeću u nekim mjestima je proširen taj post na cijeli Veliki tjedan i takozvani polupost od ponedjeljka do četvrtka a završavao je punim postom  Velikog petka i subote. Praksa je najprije bila pojedinačna i neobvezna i među pojedinim članovima neke zajednice.

            U 4. stoljeću u Rimu je postojao trosedmični post. I to je bio neki prelazni stadij, jer iz tog vremena postoje brojna svjedočanstva o četrdeset dnevnom postu u različitim krajevima kršćanstva. Koncem 4. i početkom 5. stoljeća izgleda da je ova praksa bila svuda prihvaćena.  Rimu je počimalo sa šestom nedjeljom prije Uskrsa a završavalo na Veliki četvrtak kada je biskup polaganjem ruku primao nazad u Crkvu javne grješnike.

 Vrijeme priprave za krštenje

             Početkom Četrdeset dana stupali su pripravnici za krštenje katekumeni, od grčke riječi katechein =poučavati , ulazili u novi stadij priprave za krštenje. Nazivalo ih se: prema grčkom jeziku Photizomenen (oni koji će biti prosvijetljeni); u Rimu electi = Izabrani,  drugdje competentes= kandidati  a samo vrijeme se zvalo photizomenat ili vrijeme comepetntiae.  Photizomenen  su sudjelovali na službi Božjoj takozvanoj Misi katekumena  a otpuštalo ih se molitvom i polaganjem ruku prije euharistijske žrtve. Trebali su položiti ispit da li su promijenili način života i poznavanja vjere takozvane scrutiniae (prema latinskom scrutinium = ispit), a oni su se održavali najprije za vrijeme bogoslužja 3.,4. i 5. nedjelje korizme, a kasnije je broj bio u Rimu povećan na sedam i održavali su se radnim danom. Glavni dijelovi su bili: egzorcizam: zaklinjanje protiv đavla, istjerivanje zlih duhova, sa ciljem da se katekumena izvuče iz vlasti sotone a privuče Kristovu Kraljevstvu. Prvi skrutinij  je bio povezan sa upisivanjem u listu kandidata za krštenje. Kod trećeg skrutinija  se kandidatima za krštenje povjeravalo evanđelje, vjeroispovijest i Očenaš. Posljednji  skrutinij je bio na Veliku subotu u jutro kao i svečano odreknuće đavla, a to je danas ostalo u obnovi krsnog zavjeta.

            I jasno je da je ovo bogoslužje Photizomenata prožimalo svih četrdeset dana: cijela zajednica je pratila pripravnike na krštenje na njihovu putu prema krštenju i s njima se pripravljali. Sigurno da je bilo i drugih razloga da se uvelo četrdeset dnevnu pripravu ali ova priprava na krštenje je davala osnovni ton.

 Početak, trajanje i završetak «postopokorne četrdestice»

 Uobičajeni početak Četrdeset dana u Rimu  šest tjedana (42 dana) prije Uskrsa pokazuje da su ostali izvan brojenja  Veliki petak i Velika subota (drukčije nego u sjevernoj Africi i Milanu) iako se od starine i tih dana postilo. To znači da Četrdeset dana  nisu jednostavni produžetak  Vazmenog posta tako reći «prema naprijed» Nego označuje, mnogo više, jedno vlastito vrijeme, koje je postavljeno ispred slavljenja svetog Trodnevlja bez da bude uključeno u to vrijeme. U prvo vrijeme, naročito u Rimu nije pokora bila oznaka ovog vremena nego priprava za ponovno prihvaćanje grješnika u Crkvu na Veliki četvrtak. I zato je u prvom planu bilo vrijeme pokore a ne post koji je tako reći bio u drugom planu pa se i nazivao «vrijeme posta»

            Kasnije se nije postilo nedjeljom u korizmi (na kršćanskom Istoku i subotom). Pa kad je nestalo pkorničko vrijeme a na njegovo mjesto došlo vrijeme posta bilo je potrebno novo brojenje. Da bi se došlo na broj od 40 dana morali su uzeti u obzir i post na Veliki petak i  subotu. Pa ako se uzme u obzir da se nije postilo ni nedjeljom onda je trebalo uzeti još četiri dana pred prvotni početak korizme, tako da korizma počima  u srijedu prije šeste nedjelje prije Uskrs. Ako se izuzmu nedjelje, doda Veliki petak i subota onda dolazimo do 40 dana.

 A kako je to na kršćanskom Istoku?

 Na kršćanskom Istoku se nije postilo subotom i nedjeljom pa je trebalo produžiti ovih četrdeset dana kao pripravu za Uskrs. U bizantinskoj liturgiji danas počima priprava za Uskrs deset tjedana prije Uskrsa sa takozvanom nedjeljom carinika i farizeja  a slijedi je Nedjelja izgubljenog sina. Sa nedjeljom odricanja od mesa počima  osam sedmično odricanje od mesa prije Uskrsa. Potom slijedi nedjelja odricanja od kolača i mlijeka počima stvarni - ne samo kvantitatvino (odricanje od  određenih jela) nego i kvalitativno (odricanje od obroka i količine hrane)  Nedjelja Ortodoxie - pravoslavlja -  podsjeća na pobjedu prijatelja slika nad neprijateljima slika u 9. stoljeću. Četri nedjelje prije Uskrsa slavi se Uzvišenje križa. Subota dva tjedna prije Uskrsa je  Subota Akathist (to je najsvečaniji himan Majci Božjoj u bizantinskoj liturgiji.) Subota prije Cvjetnice je Lazarova subota na uspomenu Lazara kojeg je Isus uskrisio (Iv 11, 1-44). Veliki tjedan se ne ubraja u korizmeno vrijeme.

                             Izrađeno prema:      Karl- Heinrich Bieritz : Das Kirchenjahr ;      i      Osterfestkreis - radni materija KMBÖ