16. srpanj 2012.

Vatileaks:  Otrovna patnja ljubomore je sada dosegla mnoge  u Vatikanu.  Paul Badde / Die Welt

Rim (kath.net / Die Welt) Rim mrmlje. Cijeli svijet je zbunjen. Jedan u zatvoru. Bivši Papin sobar, Paolo Gabriele (46), će ostati još nekoliko dana u pritvoru, rekao je glasnogovornik Vatikana otac Federico Lombardi (69) - nakon isteka 50-dnevnog razdoblja koje se primjenjuje u vatikanskoj državi za određivanje pritvora. Sobar, rekao je Lombardi, i dalje ostaje jedini osumnjičeni. Sudionici nisu poznati.  Otac Lombardi je pouzdan i častan čovjek. Što se tiče pravne stvari  gdje je Gabriele dugo vremena kopirao i ogromnu količinu povjerljivih dokumenata iz Papine kuće proslijedio u različite

ruke, teško se može reći nešto više. . Iz perspektive istražitelja ovo je krađa dokumenta, a lopov  je uhvaćen s obje ruke „nella marmelata" (u pekmezu), te se još uvijek smatra jedinim krivcem. Novinar je svoj izvor nazvao „Marija."

Iza - ili bolje ispred - kuće prava, ljudska je narav izgradila kuću intriga, zavisti, zlobe. Ovdje nije riječ o kriminalu, nego o sasvim ljudskom dubokom ponoru. U ovoj kući s mnogo soba, knjiga "Sua  Santita" istraživačkog novinara Gianluigia Nuzzi (43) je jedna vrsta sveopćeg  ključa.

Nakon niza povjerljivih dokumenata koji su, od početka godine, iz Vatikana procurili u talijanski tisak, Nuzzi je od 17. svibnja  golemu količinu povjerljivih pisama s papinog pisaćeg stola stavio na tržište. "Pravila transparentnosti, također, treba primijeniti i u Crkvi", rekao je da  opravda svoje postupke, jer je "tajna predsoblje sumnji i nepovjerenja."  Ali se sada njegova  hvaljena transparentnost okreće protiv vlastitih izvora kojima je, u svojoj knjizi, dao zajednički naziv "Marija". Tko ili što je to - osoba ili šifra? To bi bili praktični katolici  koji rade ili žive u Vatikanu i uživaju takvo povjerenje da imaju pristup povjerljivim dokumentima. Ovom „malom  junaku  knjige" Nuzzi će uvijek biti zahvalan.  Vi ne možete baš puno kupiti kao zahvalu. Budući da je prvi Paolo "Paoletto" Gabriele, njegov glavni dobavljač, koji se na stranici 11. jednom usputno spominje, a uz nespretno objavljivanje jednog obračuna - na stranici 311. - dospio iza rešetaka, jer je nesumnjivo samo on bio mogućnosti da ukrade ovaj papir. Benedikt XVI.(85) je  Paoletta „volio kao sina", kako je nedavno rekao  kardinal Bertone, državni tajnik.  Ipak, prije više godina je „Pavlić"  počeo krasti od njega, poput gavrana. No, to nije bio nakit, nego samo papiri. Najtajnije papire  je iznosio iz papinih odaja, čak  i njemačka pisma koja nije mogao ni pročitati.

Državni tužitelji istražuju

Ovo je jedna od mnogih spoznaja  komisije od tri stara kardinala, koju je Papa imenovao da  istraže izdaju ne samo Nuzzijevog „malog junaka",  nego  u slučaju potrebe mogu ispitati svakoga u Vatikanu. Kardinali su obvezni samo kardinalima davati  odgovore na pitanja. „Među njima se rutinski istražuje", kaže  otac Lombardi i ponavlja u svojim suhim brifinzima, gdje tako okreće svoj ​​nos kao da pokušava vratiti pred oči posklizle naočale.  Postoje četiri ili pet saslušanja tjedno u ovim vrućim, ljetnim danima u Rimu, bilo  klerika, bilo laika, a  „saslušanje neke osabe nije ujedno i okrivljavanje", ističe Lombardi. U isto vrijeme istragu  nastavlja državno tužiteljstvo.  Nije u pitanju samo teška krađa, nego i izdaja  tajni koje mogu, prema članku III, stavak 2. vatikanskog  Ustava, za namjerno kršenje "papinske tajnosti", povlačiti čak i kaznu izopćenja. Gabriel surađuje, on je  miran i „puno moli ", rekao je u četvrtak Otac Lombardi.

Gabriele je  svoj ​​posao dobro obavio

No, ako „gavran" i  samo nevoljko "pjeva", onda kod njega trebaju pričati nađeni dokumenti kao i oduzeti PC i smartphone,  i trake  o njegovim kontaktima i pozadini. I kao što slavuj pjeva, tako  Nuzzijevu knjigu  proučavaju  teolozi kriminalisti kao što  stručnjaci egzegete kritički čitaju Bibliju. I tako se,  poput slagalice,  slažu okolnosti  oko kradljivca dokumenata.

Kao glavnom liku,  "Paolettu", Gabriele nedostaje sve. Svi koji ga poznaju - a poznaju ga mnogi oko i u Vatikanu - opisuju ga kao običnog, prostodušnog i pobožnog čovjeka. Svoj posao je izvršavao odlično.  Uvijek točan. Kao "bella figura". Njegov izgled  malo ruši zategnuto  lice što se tek sada primijetilo na fotografijama.  On je želio biti "buonista", to jest  „dobrica".

U Vatikanu je počeo svoju profesionalnu karijeru kao čistač, perač mramornih podova sv. Petra i „sacri palazzi"dok ga nije određeni mons., Paolo Sardi (77),  preporučio nadbiskupu Jakovu Harvey (62), prefektu  Papinskog doma. To je bio veliki dobitak za Gabrielea. U 2006. je postao nasljednik legendarnog sobara Angela Gugela, iako ga je nadbiskup Harvey, nakon jednog ispita,našao neprikladnim  i nije htio preporučiti za ovaj posao. Rad sobara je vrlo diferencirano, vrlo povjerljivo poludnevno radno vrijeme, a za taj posao je  Gabriele, uz plaću, imao lijep stan u kući iza crkve  sv. Ane, unutar vatikanskih  zidova - za njega, suprugu i troje djece - u „ Via dei pellegrini."  Ta služba zahtijeva zrelu ličnost i karakter kojeg  Gabriele nije imao.

Možda se nadao visokoj zaštiti

Uostalom, to  je razlog zašto on sada sjedi dva bloka dalje, u vojarni žandarmerije, strogo odvojen u zatvoru. Čak i sada, on još uvijek želi u nedjelju - kada je u pratnji žandara bez lisica - na nedjeljnu misu i želi se ispovijedati, kao i svi pravi grješnici od kojih se, zapravo, Katolička Crkva i sastoji što će svi priznati.  Svi koji ga znaju uvjereni su da je djelovao po svom vjerskom uvjerenju i da je, vjerojatno, bio  ohrabren. Nakon razotkrivanja u utorak navečer, 22. svibnja  do svog uhićenja u srijedu navečer (23. svibnja)  nije uklonio niti jedan dokument koji ga je inkriminirao, a nalazio se u njegovu stanu. Nalog za pretres mu se činio savršeno nevjerojatnim. No, okretanje  mlinova u Vatikanu je iznimno usporeno, ali se sada na to nije mogao osloniti. Postoji vrlo opravdana sumnja da se nadao nekoj visokoj zaštiti u Vatikanu.

U "La Repubblica"  prijete daljnjim otkrivanjima

Indikativno je bilo da se, samo dan nakon otkrića  kojega je učinio osobni papin sekretar  Georg Gänswein (55), a već je mjesecima postojala kampanja  "Vatileaks" protiv osoblja vatikanskog vodstva,  anonimni autor u "La Repubblica" odjednom otvoreno i jasno usmjerio na ucjenu papinog osobnog tajnika i  zaprijetio daljnjim  objavama kako bi Papa udaljio "nesposobno" osoblje (collaboratori inetti). To je kao da je jedan od Nuzzijevih „malih junaka" odjednom izgubio živce. I onda šutnja na fronti ucjenjivanja. Gabriele nije ništa slutio od svega toga u svojoj "sigurnoj sobi Vatikana" . Da li je postao svjestan iza rešetaka  da je doveden ispred reflektora, bit će govora na sudu u postupku koji će početi protiv njega u rujnu. No, stvarno  je trebao primijetiti, makar dva tjedna prije uhićenja, da nešto nije u redu s insinuacijama  da je bio zaveden na kršenje povjerenja.  To je bilo kada je Nuzzijeva  knjiga s ukradenim spisima došla, iznenada, na tržištu uz veliku medijsku pompu. Je li se on tješio činjenicom da su vatikanski istražitelji, možda, tražili nekog špijuna s fiktivnim imenom   "Maria" ?

„ Mnogi zanimljivi  kontakti"

Nikakvo čudo da sada cvjetaju spekulacije o frakcijama u kuriji. Velike intrige sasvim gore -  su naravno materijal zbog kojeg se otvaraju brojna usta.  A što ako bi sada bilo drugačije - manji, niži? No, zaustavimo se na onome što nam sada leži pred očima, čitajmo tragove koje slijede istražitelji.  Gdje je živio Gabriel, s kim je razgovarao, s kim se puno  družio? Imao je poslijepodne puno vremena, prema talijanskom tisku, u kojemu je izuzetno dobro održavao "mnogo kontakata" s novinarima, kao i s drugim građanima Vatikana i Italije. Također će njegov mobitel otkriti puno toga, kao i njegova govorna pošta i njegov e-mail. Detektivi iz Vatikana su majstori svog zanata, ne manje od svjetovnih kolega.

Domaćica je Papi vrlo bliza

Nisu potrebne nikakve suptilnosti kako bismo saznali da u njegovoj kući iza vatikanskih zidova živi Ingrid Stampa (62), koja se spominje u Nuzzijevoj  knjizi na stranicama 6, 14 i 74 kao „vjerna domaćica", „neslužbeni savjetnik" i "jedna od rijetkih žena koju Pontifex" sluša, (a na  na stranici 74 se također otkriva i način na koji se ona upliće  u vrlo osjetljivim procesima  Vatikana i odlukama Pape). Kod Gabrielove  supruge i djece susjeda je, prije i poslije svoje službe, bila rado viđen gost. Nitko u Vatikanu nije bio tako bliz „ majstoru lopovu" kao ona.  „To je bio bliski kontakt", kaže jedna druga susjeda. To zna svatko iza vratiju  svete Ane  -  od svakog časnika švicarske garde i žandarmerije,  preko poštara i augustinaca  i mnogih zaposlenika blize redakcije L'Osservatore Romano.

Bivši osobni liječnik pape Ivana Pavla II. je ovu glazbenu damu preporučio kardinalu  Ratzingeru 1991. kao domaćicu nakon  smrti njegove sestre  Marije. Od tada mu je ona sasvim bliza. Prije pet godina  moglo se pročitati na „Welt on-line", ali čak i po glasovima  u hodnicima u Vatikanu da je nazivaju „papisa", jer je sramežljiva profesorica  glazbe imala u "neprozirnom paralelogramu snaga  Državnog tajništva"  položaj jedva definiranog libera,  „jer je kroz tapecirana  vrata znala naći slobodan pristup Pontifexu; kao samoproglašena savjetnica  koja je bila izvan svakih kompetencija,  a  koja je nalazila kod pape osjetljivo uho i meko srce." Tako je bilo nekada.

Danas je proširena spoznaja među poznavateljima Vatikana  o ljubomori Ingrid Stampa  prema svakome  kome Papa više vjeruje ili možda više vjeruje nego njoj.

Jedan je još više ljubomoran

Ovom patnjom ljubomore  je u Rimu, vjerojatno, samo nadmašuje bivši Ratzingerov  tajnik,  a današnji kurijalni  biskup Josef Clemens (65) na drugoj strani Trga Svetog Petra. Njemu godinama više ne uspijeva skrivati gotovo iracionalnu  ljubomoru  prema svom nasljedniku  uz papu. On je 19 godina služio Josepha Ratzingera. Činjenica je da on svog nasljednika kojega Pontifex drži već dugo smatra za "nesposobnog suradnika ", o čemu zviždukaju rimski vrapci s krovova. U svojoj ljubomori biskup iz  Njemačke u ambicioznoj Ingrid Stampa  već godinama ima pouzdanu, istomišljenicu. Iz tog razloga je ona bila sudionik  legendarne večere na koju je kurijalnom biskupu,  sve do nedavno,  bilo dopušteno  pozivati Papu tri puta godišnje na gornjem katu Palazzo del Sant'Uffizio - dok ovu tradiciju nije, prije kratkog vremena  (prema podacima drugog biskupa), sam Benedikt XVI. iznenada prekinuo jednim pismom.

Teološki je, međutim, stara Papina pouzdanica i bivša domaćica bila dugo vremena s kardinalom Paolo Sardijem, srce i duša,  a taj je monsinjor "Paolettu" Gabrieleu, prije nekoliko godina, otvorio papin dvor  i uspon u Papinu palaču.

Obrazovani Crkveni knez sa sjevera Italije već je dugi niz godina bio je odgovoran za Papine govore što je vjerojatno položaj s visokim faktorom napasti da se, tu i tamo, dogodi da  bude pametniji i papskiji od Pape.  On je bio prijatelj teologije Josepha Ratzingera, nitko ga za suprotno ne može optužiti i malo može odstupiti od kursa Pape,  kao što to pokazuje njegov sitni rukopis. Sve to znaju mnogi u Vatikanu. Mala država je doista jedno veliko selo. 22. siječnja 2011. Papa je  odmah prihvatio  podnesenu ostavku  kardinala Sarda  zbog dobne granice, bez ikakve zadrške i riješio ga službe zamjenika komornika.

Nikakav puč, nikakva revolucija u palači

Ne bi bilo previše smatrati da su ove tri osobe - u različitim stupnjevima udaljenosti - stajali uz  Paola Gabriele. Naravno da  se zato nisu iznenadili ako su zbog tog razloga, automatski, pali pod istragu  - i, naravno, na sve se odnosi pretpostavka nevinosti. To bi se moglo očekivati s obzirom da je  istaknuti predstavnik takvog ozračju, u kojemu su imali upletene svoje prste.

Kompletna pozadina sustavne krađe dokumenata - već sad se može reći - svakako nije jednodimenzionalna.  Sigurno se ne bi moglo reći  da je to složena teorije zavjere. Ono što se jasno pojavljuje je spoj pouzdanosti i igra skritih  zlouporaba različitih snaga - počevši od Gianluigija Nuzzi -  koje  imaju mnoge i različite motive, a služili su se umjetnošću krađe sobara.

Možda bi on mogao biti i  prevareni varalica. Komedija, ne mora uvijek biti  drama  u koju je on upleten.  Zavjera unutar kurije? Možda je tako, ali samo malo. To sigurno nije udar. Nije ni revolucija u palači. Nije Dan Brown. Sve je puno stvarnije - i čovječnije: ples lupanja srca  punog  zavisti i ogorčenosti. Dostojevski više nego Shakespeare.

"Cor hominis abyssus " (srce čovjeka je ponor)  - to zna Benedikt XVI. od svog omiljenog teologa Augustina. Sada stoji  uzdrman pred hrpom ruševina razbijenog povjerenja, u đavolskom  ispitivanju u  dobi, koja još nije gotova. Čak i klasično  pitanje kriminalista  "Cui bono?" (komu to koristi) u ovom slučaju je tragično nevažno.

Tako se nitko ne pita, ljubomora osljepljuje. Svatko je želio Papi „ pomoći" od - Gianluigi Nuzzi do Paoletta Gabriele. To nije samo igra. To je ludo.  Okrutno ubojstvo,  na jedan poseban način, Pape koji moli za svoje neprijatelje.

"Ljubomora je strast koja svim žarom traži ono što uzrokuje patnju". Moja majka  je to znala, a ja to nisam prije znao.  Ova otrovna bolest je dosegla mnoge u Vatikanu, od "gavrana" u njegovoj ćeliji do Benedikta XVI. visoko u njegovom zlatnom kavezu, odakle je mnogo puta poletio krilima svog uma  tako visoko kao što leti mladi orao.