Mixa, Marx i izgubljena nada*

 Aleksandar Kissler / Nemilosrdni

 The European

 

Slučaj Mixa postaje prljava borba. Vjerojatno se nikada neće potpuno jasno otkriti koje su optužbe protiv bivšeg biskupa Augsburga istinite, a što su izmišljotine pojedinih interesnih skupina. No, slučaj je i pouka o ruševini jedne kršćanske kreposti koja se zove milosrđe.

            Odavno je kršćanstvo došlo na zemlju. Počelo je kao nutarnje židovski pokret sasvim izvanrednih ljudi. Ne, najbogatiji, najljepši, najpametniji se nisu okupljali, nego oni koji su bili prožeti nevjerojatnom nadom: jedan među njima je umro i uskrsnuo, jedan čovjek koji je bio čovjek i Bog, koji im je obećao udio na svome vječnome blaženstvu.  Ova nada je činila prve kršćane neograničeno radosnima.  Svađali su se kao drugi ljudi, griješili su i lagali. No, radna temperatura se kod njih potpuno promijenila. Znali su da grijeh i laž moraju biti iznimke.  Znali su da su usmjereni na obraćenje i da su stvarno trebali, svakoga dana, iznova početi, ponovo se obraćati. Dnevno su se obraćali slomljeni onome koji je pred njima išao i koji im je obećao vječnu sreću. Iz milosrđa.

 Krist, izvor milosti

 I danas je milost temelj svega kršćanskog nadanja.  Nada je središnji kršćanski doprinos zapadnoj kulturi. Krista se naziva prijestoljem milosti ( milosrđa), izvorom milosti i mudrosti, njegova majka je milosti puna. Kršćanski Bog smatramo da je  Bog pravedni i milosrdni,   i upravo zato kažemo milosrdni Bog.  Kod njega vrijedi i dobro htjeti, a ne samo dobro činiti, kod njega se Crkva grješnika smije osjećati kao mjesto milosti. Nezaslužen je dar, trajne dobrote, kojega je Krist obećao, a kojeg ne želi dati bezuvjetno, ali ipak preobilno.  „Sve sposobnosti ljudskog bića čisti božjom milošću, i uzdiže ii i preobražava" rekao je Papa Benedikt XVI prošlog tjedna. -

              Zato su svi, koji su milošću Kristovom nekada bili očišćeni i opravdani, osjećali: i mi trebamo međusobno milosrdno postupati . Ponekad treba ići milosrđe ispred prava, treba grijeh mrziti, a grješnika ljubiti. Trebamo postati ljudi opraštanja, jer tako čvrsto i radosno vjerujemo da će na kraju i nama biti oprošteno.  Danas se uopće ne govori o koncu vremena, jer kršćani govore da je početak kršćanstva samo pobožna legenda, a da danas oznaka kršćana nije  opraštanje, nego nemilosrdnost. O tome govori sve ovo što se događa u slučaju „Mixa".

           Nikad se neće ovaj teški čvor razmrsiti. Što je i kada i kome rekao bivši biskup Augsburga, što je i s kim ikada učinio, nećemo nikada doznati. Jedno je sasvim sigurno: Walter Mixa, teološki gledano, je grješnik poput svih nas. Svoje mjesto on ima uz ostale grješnike, koji vjeruju u Kista, grade na njegovoj milosti i tako čine njegovu Crkvu.   

    Temeljno pitanje i kušnja za Crkvu nije: tko je manji grješnik od Waltera Mixe i smije uzdići glas, nego: kako se može pomoći onome tko je pao? Što je činiti da se grješnik ne slomi i da drugi ne propadnu u svojoj nemilosrdnosti? Jer grješnik od danas je povezan svezom milosti  sa onim koji će sagriješiti sutra.

 Nemilosrdni Marx

 U tom smislu je nekršćanski ako se kršćani, a posebno biskupi, se u javnosti, prikazuju u svojoj nemilosrdnosti - kao što je, na žalost, među novinarima, već davno, običaj. Niti bi posrćući, napola pali, a napola izbačeni Mixa, smio naići na  stvarno ili moguće bratoubojstvo, a još manje bi minhenski nadbiskup cinički smio izjaviti: „Čovjek, kršćanin, biskup Mixa je na najboljem mjestu u psihijatrijskoj klinici: želimo mu brzo ozdravljenje, to bi bio „prvi i najvažniji korak."  Tko tako govori ili u čije se ime govori, taj daje razumjeti da je on, već davno, izgubio sve nade - nadu u milosrdnog Boga, nadu u svoj završetak i završetak svijeta  u milosrđu, nadu u milosrdnog Krista. Biskup Reinhard Marx ne može u budućnosti nikako tražiti da mu se vjeruje kad govori o  Mariji punoj milosti ili kad propovijeda o milosrdnom Bogu. On sam se pretvorio u nemilosrdnika.

             Žalost cijelog pada je u tome što je to postao pad sa svih strana: sami kršćani, na vodećim mjestima, daju shvatiti da im je nutarnja bit Crkve nepoznata, da ne osjećaju u sebi sjeme nade koje je došlo na svijet prije dvije tisuće godina,  da ništa ne znaju o Božjoj udaljenosti od nemilosrdnih.

Čitateljima koji ne poznaju pozadinu

Augsburški biskup Mixa je, prije kratkog vremena, zbog raznih optužbi, od zlostavljanja djece (ćuške) preko optužbi za novčane malverzacije do optužbi za seksualno zlostavljanje djece, podnio ostavku na biskupsku službu.

      U međuvremenu su se otkrile čudne, zakulisne igre u koje su upleteni i neki nadbiskupi, posebno nadbiskup Münchena, a da mnoge stvari nisu ni dokazane! Na žalost nije to jedini slučaj u Crkvi i ovo je za mene izvanredan komentar koji se može protegnuti na brojne slučajeve pa i kod nas!