Mučenici svih vremena su umirali za istinu i zbog nje, a ne za mišljenje! - Ekskluzivni tjedni kath.net komentar biskupa Andreasa Launa
Salzburg (kath.net)
"Ozbiljni su oni koji iznose vlastito mišljenje"; "stajati uz svoje mišljenje"; „izgraditi vlastito mišljenje" ili "dopustiti svakome svoje mišljenje", ili"poštivati mišljenje svakog čovjeka"- neostvariv ideal vremena, kao što su moralne dogme potvrda za moralnu kvalitetu i dobar karakter? Ovoj dogmatici mišljenja se suprotstavlja "heretički" zahtjev za istinom kojoj bi se trebali podložiti, ali treba li to učiniti na račun vlastitog mišljenja? Zar nije pravo na vlastito mišljenje jedno od ljudskih prava? Ne spada li ovo pravo na slobodu? Očito, postoje pitanja i područja u kojima postoji samo „mišljenje" , jer se, npr. ne može raspravljati o ukusu, ili jer život često nudi različite situacije koje zahtijevaju odluku i ne mogu biti klasificirane prema kriterijima "pravo" i "nije pravo". Tako ostaje samo vlastito mišljenje ili još uvijek postoji istina? Istina, tko je još ili već posjeduje, tko je tako drzak da bi je htio posjedovati?
No da li je posjedovanje istine "arogantno", kada u stvarnosti postoji samo apsolutno posjedovanje mišljenja? Nije li to ona istina koju je čovjek dobio kao dar i čuva istinu u dubokoj zahvalnosti prema onom koji je dao tu istinu?
Isus je sam sebe nazvao istinom i govorio o ljudima koji su "u istini". Ali, zar Pilat nije imao pravo sa svojim sarkastičnim odgovorom: "Što je istina?" To će reći većina ljudi i danas kad se postavi pitanje istine! Ali mišljenje ovdje, mišljenje ondje, ima pitanja gdje ništa ne vrijedi nego samo istina, istina koji mnogi podlažu svom mišljenju i tumače kao idolopoklonstvo. Ljudska bića su tražitelji istine! "Za čim čovjek više čezne nego za istinom?", rekao Augustin, i u biti svi znaju odgovor: ništa, ništa više nego istina, istina o Bogu i o sebi!
Činjenica je da se od mišljenja ne može živjeti, a niti se na mišljenju može umrijeti, sa mišljenjem se ne postiže ništa veliko . Možete ga vrtiti i mijenjati kako hoćete. Prvi imperativ savjesti obvezuje čovjeka da pronađe istinu i njoj se pokorava kad je pronađe! To je najvažnije učenje Koncila o „Slobodi vjere i slobodi savjesti" u kojem se radi o slobodi za istinu zbog istine. Isus ne kaže: "Ja sam mišljenje", nego "Ja sam istina"