Moja bilješka: Zašto se kod nas tako malo govori o situaciji u Crkvi u Austriji. Nije mi jasno! Zašto bi meni to trebalo biti jasno? Hm, a možda i je. Pa evo neka ovdje oni koje to zanima nađu neke informacije!

 

Bilješke uz aktualne turbulencije u biskupiji Linz - Austrija

Komentar: Dr. Christian Spaemann  /Die Tagespost/

 

München (kath.net/DT)

 

Njemački list za mlade „Bravo" živi od  rane seksualizacije u zapadnim društvima. Sada su predstavili studiju: „Ljubav, tijelo, seksualnost!" - oni to mogu, kao sekularni medij, pa i ako se ne mora nazvati kršćanskim.  Postaje vrlo kritično kad crkveni mediji - kao što je to sada slučaj u biskupiji Linz - pokušavaju ići istim putem.

U gornjoaustrijskoj biskupiji Linz je, prije nekoliko dana, otpušten šef odjela za medije - kako se čini - zbog jednog CD-a za omladinu, koji ima vrlo malo zajedničkog s Crkvenim poslanjem.

Jedni govore o denuncijaciji (špijuniranju), drugi govore o već dugo potrebnim ispravcima smjera austrijske Crkve. Vrlo lako se zaboravlja da se, kod svake uzbune, vide duboke društvene promjene i razmimoilaženja. Radi se o slici čovjeka, da se čovjeka ne degradira na jednostavnog potrošača. Radi se o kršćanskom profilu.

Pozadinski razlog razrješenja glasnogovornika i voditelja odjela za medije i komunikacije gornjoaustrijske biskupije Linz, Ferdinanda Kainedera, kojega je biskup Ludwig Scwarz smijenio i time povezane žestoke reakcije u europskom kulturnom glavnom gradu među ostalim je i njegova odgovornost za jedan multimedijalni leksikon za mlade „Prostor za moj život" koji je bio poslan na adresu 15000 mladih biskupije Linz.

Isplati se malo pregledati i upoznati se sadržajem ovoga CD-a. S obzirom na kršćansku vjeru, tu korisnike očekuje neobvezno, svijetu slično, svaštarenje koje se može pročitati u svakom časopisu. U području partnerstva i seksualnosti upada gledatelj i slušatelj u svaštarenje, koje se u društvu vidi na svakom mjestu i potpuno se prešućuje kamo vodi internetsko povezivanje raznim linkovima.

Dublja ovisnost između kršćanske vjere i seksualnosti, ovisnosti između seksualnosti i života uopće, odnosi prema obitelji i braku potpuno nedostaju - i to na CD-u koji se financira novcem Crkvenog poreza.

Umjesto toga, nudi se banalni video o „prvom putu" kojeg se može naći na svakom TV kanalu. Nažalost, nije uočljivo što katolička Crkva u Gornjoj Austriji  želi poručiti mladima.

„Zajednički nazivnik državno-industrijskog kompleksa mladih je seksualnost, koja se promatra kao potrošačko dobro." A sve ovo ima duboke dimenzije. Što se tiče komunikacije između odraslih i mladih na temu partnerstva i seksualnosti pokazuju se, u našem društvu, dvije struje. Postoji jedna dominantna struja. Nju, u prvom redu, definira privreda. Tu se više radi o povećanju dobiti, nego o prenošenju vrijednosti. Povećanje dobiti se postiže naglašavanjem nagonskih instinkata. Tako, među ilustracijama, npr. postoje grupe i teme koje imaju pred očima od dječačke do staračke dobi, neke koje izgledaju određene za predpubertet i rani pubertet.U njima se nastoji iskoristiti prvo buđenje hormona pa se gleda da se mladi tematski i pravovremeno okupiraju preko seksualiziranih sadržaja i tako se privredno iskoriste.

Rukom pod ruku,  s ovom prijevremeno seksualizirajućom industrijom, idu državne institucije i one koje država pomaže, a prisutne su preko svakakvih provokativnih internet stranica  i mapa. Zajednički nazivnik ovih državno industrijskih tumačenja kompleksa mladih je i gledanje na seksualnost koja se promatra kao potrošač odvojen od života. Linija voditeljica  je hedonizam prema  geslu „Čini ono što te veseli."

Brojne brošure koje bi trebale tumačiti i razjašnjavati, a izdaje ih ministarstvo zdravstva, već godinama nose naslov: „Žestok sam na tebe" i ovdje nestaju sasvim iz vidokruga brak, obitelj,  odgovornost za budućnost. I zato se nije čuditi da se trudnoća predstavlja, više ili manje, kao nesreća  i u rubrici „Panika" ne postoji nikakva internet stranica ovog sadržaja koja  nije vezana linkom sa organizacijom za pobačaje.

Spomenuti CD za mlade biskupije Linz ovdje je u skladu s ovim gore rečenim. On je namijenjen starijoj omladini, ali ako se uzme u obzir  gore opisana rana seksualizacija, onda ovdje djeluje kao nastavak.

Nasuprot glavnoj društvenoj struji postoji nešto kao Rinnsal humaner zapadne kulture i antropologije.  Prema ovom shvaćanju čovjek je duhovno biće, raspet između prošlosti i budućnosti, koji je sposoban samog sebe nadići i preuzeti odgovornost, kako za svoj, tako i za život drugih. Vlastita budućnost se promatra kao zahtjev - zadaća, čije prihvaćanje vodi ostvarenju sretnog i smislom ispunjenog života. K ovim zahtjevima ide i mogućnost odnosa s partnerom.

Ovo „da" drugome znači, za čovjeka kao duhovno biće, prihvaćanje i prošlosti i budućnosti toga drugoga i nadograđuje se na onu povezanost koju se, uobičajenim načinom, zove brak. Seksualnost je, prema tome,  sastavni dio odgovarajućeg sretnog života nekog  ljudskog bića u smislu aristotelovske eudaimonie, dakle sreće. U to spada i osnivanje obitelji, pozitivno usmjerenje prema plodnosti, želja za djecom, kao i san da se toj djeci omogući dostojan životni prostor i okoliš.  Ovakvo razumijevanje ljudske sreće je zahtjevno i uključuje iskustvo promašaja i boli. Ovdje se radi, kratko rečeno, o potpunoj ugradnji (integraciji) seksualnosti u cjelokupnu osobnost kao bitnu zadaću razvoja u mladenačkoj dobi i zdrav temelj za kasnije postati i biti muž i žena.

Interesantno, u ovoj koncepciji, usprkos trajnog miješanja s drugim gledanjima, odgovara čežnjama mladih. Ako se gleda na studije koje se sada vrše, onda je jasno da ovi mladi žele da obitelji u kojima oni odrastaju budu cjelovite i sami se nadaju jednom osnovati i imati takvu sretnu obitelj.  Ovo poimanje ljudske sreće ne zasićuje samo mlade, nego služi ispunjavanju konačne sreće i blagostanja društva i budućnosti kako društva tako i pojedinca.  Duševno zdravlje i izgradnja identiteta proizlazi iz iskustva kojeg je imao sa svojim ocem i majkom, kako to pokazuje moj svagdašnji posao psihijatra i psihoterapeuta. Ova iskustva  su i sa drugima preduvjet  hoće li dotičnom uspjeti ući u stabilnu vezu i tako omogućiti djeci stabilnu obitelj i siguran dom. Dvojnost spolova i seksualnost su temelji našeg razvoja (evolucija). I sve će to odgovarati razumu, dokle se društvo bude držalo ovog oblika života i primjenjivalo ga kao vodilju.

Kršćanska vjera u Europi je izvor za ovu kulturu. Kako je to rekao Ernst Wolfgang

Böckenförde, pluralističko liberalno društvo živi od preduvjeta da ne dolazi ništa od njega, nego se treba nalaziti kršćanstvo sa profilom u ovim sveopće društvenim interesima.  I treba zapaziti da se brak i obitelj promatralo kao temelj društva u svim religijama i kulturama. Ako se uzme u obzir da je, u prošlih  40 godina, broj porođaja i sklopljenih brakova, npr. u Austriji, pao za 40 %, a da se broj rastavljenih brakova utrostručio, onda treba postaviti pitanje: dokle će Europa izdržati piliti granu na kojoj sjedi?

 

„Zašto ne bi članovi katoličke Crkve mogli imati ista prava, da je katolički ondje, gdje tako piše baš ka i, kao i posjetioci  Mc Donald's-a na njihov Big Mac?"

 

Treba spomenuti još jedan vid. U demokratski organiziranom društvu u slobodu vjere spada da Crkve imaju pravo na definiciju o sebi samoj, a da same ne trebaju biti demokratski organizirane. Povijesno gledano ovo nije po sebi razumljivo. U diskusiji parlamenta frankfurtske Pauluskirhe 1848/49. ovo pravo je bilo zanijekano. Tu se upravo pokazao totalitarni potencijal liberalizma. Tek sa pojavom, njemačkog kraljevstva nakon I. svjetskog rata i učvršćenjem demokratske republike Austrije ovo se postavilo kao temeljno pravo. Ovo temeljno pravo vjerskih zajednica na vlastiti profil je usporedivo sa pravom vegetarijanaca da jedan član društva sjedi pred vratima gdje se propagira meso.

S druge strane, drugi članovi bi bili prevareni ako ne bi našli tamo ono zbog čega su ušli u društvo. Nazvati denunciranjem (prokazivanjem) kad bi se neki članovi katoličke Crkve obraćali mjerodavnim vlastima i tužili se na sadržaj rečenog CD-a,  bilo bi isto tako apsurdno kao kad bi se denunciranjem ili prokazivanjem smatrala pritužba nekog posjetitelja Mc Donald's-a šefovima da je umjesto hamburgera našao pečenog miša.

 

 

Zašto ne bi članovi katoličke Crkve mogli imati ista prava da je katolički ondje gdje piše katolički baš kao i posjetioci  Mc Donald's-a na njihov Big Mac?"

 

Što se dogodilo? U jednom pluralističkom liberalnom društvu, kao što to želi biti savezna zemlja Gornja Austrija, želi jedna grupa, nazovi Katolička Crkva, u osobi šefa, ovdje biskupa, preko personalnih promjena izmijeniti svoj profil u područjima vjere i ocjenjivanja vrijednosti i želi to zaoštriti  da se približi, malim korakom, sveopćoj Crkvi u pastoralu koji je stvarno išao naprijed. I tada, u glavnom europskom gradu kulture, dolazi do vikanja jednog dijela tiska i dijela građanstva, s pozivom na otvorenost Katoličke Crkve svijetu. Ovdje se stvarno postavlja pitanje: tko je i kako otvoren svijetu?

Postoji privid da se mnogi ljudi u Gornjoj Austriji osjećaju tako homogeno katolički da im razlika između sekularnog i pluralističkog društva u kojem žive s jedne strane i s druge strane kršćanska zajednica vjernika koja je u tom društvu većina, nisu toga postali svjesni. Željno čeznu dobiti apostolski blagoslov za glavnu struju i način svjetskog i moralnog razmišljanja  ovog društva, da se sačuva dobro staro jedinstvo Crkve i države. Da li ova zabluda ima više veze sa otvorenošću svijetu ili sa provincijalizmom?