Ima li danas neprijatelja križa?

           Nekoć je križ bio znak kažnjavanja. I ljudima je bio mrzak. Nekima je on bio znak tuđe moći. I zato su ga mrzili. Za Izraelce je križ bio znak rimske moći i zato su ga mrzili. I takvu mržnju prema križu, ljudski govoreći, možemo razumjeti.

            Danas križ možemo promatrati s više stajališta!

           Križ - znak Kristove pobjede nad zlom i smrću. Znak koji stoji na našim oltarima, u crkvama, na tornjevima, na grobljima, na ulazima u selo ili mjesto (kao što to mi imamo), križ na javnim mjestima, gdje mi kršćani želimo javno pokazati da nama taj križ mnogo znači. Isto ono što je sveti Pavao napisao u poslanici Galaćanima 6,14 „Ja ću se hvaliti križem Gospodina našega Isusa Krista." Jer nam je po križu stečeno spasenje. Za takav križ su svoj život dali milijuni kršćana - mučenika.  Taj i takav križ danas ima brojne neprijatelje. I ti neprijatelji križa ne mogu križu ništa. Jer ostaje ona riječ proroka, starca Šimuna, koju su mnogi zaboravili: „Ovaj je postavljen na propast i uzdignuće mnogima." I od onda  postoje samo dvije vrste ljudi: prijatelji križa i neprijatelji križa.

              Ima ih vrlo mnogo koji bi htjeli ukloniti križ iz svih tih prostora, a posebno u Europi ima mnogo onih koji ga hoće izbaciti iz škola, bolnica i javnih prostora. Naši djedovi i pradjedovi prolijevaše svoju krv „za krst časni i slobodu zlatnu", a danas se mnogi moderni političari toga stide. I ovakav jedan križ je u Hvaru, prije 500 godina, krvario, a drugi u Vrbovskoj, 100 godina kasnije, plakao. Od tih vremena je i naš križ u župi, najveći križ na Braču, a od tih vremena potječe i procesija na Mihov Rot na Veliki petak. Što to i koliko to nama, ovdje prisutnima, znači?

              Križ kao ukras -  mnogi drže i nose križ kao ukras, a da zapravo i ne misle što to znači. Križ kao privjesak na lančiću, zajedno sa listom djeteline ili potkovom. Koja je to bogohulna psovka na prsima onih koji su kršteni i krizmani, koji sebe nazivaju kršćanima . Na grudima nose i znak Krista spasitelja i znak praznovjerja da ne rečem đavla. I onda će mi reći pa što ovo je samo nakit.  Da,  nakit s kojim ćeš konačno biti okićen ili okićena!

              Križ nasljedovanja  -  postoji još jedan križ, ali to je križ u prenesenom smislu riječi, križ bolesti, patnje, trpljenja, križ nošenja svakodnevnog života, križ nošenja svoga životnog staleža. I danas se moderni čovjek želi, pošto poto, odreći ovoga križa, posebno trpljenja i patnje. Pa eto izumili su smrt iz samilosti i proglašava se da je dobro dijete koje je u majci bolesno i sigurno će se roditi s nekom manom, da ga se može jednostavno, prije rođenja, ubiti.  Dovoljno je ubod injekcijom u srce. Strahota. Ali ima i još gorih, a to se zove eutanazija. Eutanazirati teške bolesnike da ne trpe. Koja lijepa riječ iz samilosti, a zaboravljaju da je to čisto ubojstvo. I vjerujem da i među naših 90 % katolika u Hrvatskoj bi vrlo veliki broj glasao za eutanaziju teških bolesnika. Da ne trpe, skratiti im muke. O kakvog li kršćanstva danas! A zaboravljamo da je to čisto ubojstvo.  Europa donosi takve zakone. A mi želimo u Europu.

            Ima još jedan križ,  križ Isusovih učenika.  Isus reče: „Ako tko hoće biti moj učenik, neka uzme križ svoj i neka ide za mnom.. I gdje sam ja, ondje će biti moj sluga." I taj križ nam je svećenik utisnuo na naše čelo na dan krštenja, to su učinili i naši roditelji i kumovi... taj križ nam je biskup stavio na čelo u sakramentu svete krizme ili potvrde, tim znakom križa, u sakramentima, primamo Božji život.. U tom znaku ćemo poći s ovoga svijeta...

            I sada se, s pravom, pitam kako se mi odnosimo prema tom križu, križu nasljedovanja. Pitam ovdje vas roditelje kada ste zadnji put blagoslovili svoje dijete, malo i veliko, stavivši mu na čelo znak križa kao što ste to učinili na dan krštenja. Vi bračni drugovi, kada ste jednom drugom napravili znak križa na čelo ili na prsima ili makar na dlanu ruke zazivajući nad tom osobom Božji blagoslov i na taj način se hvalite križem Gospodina našega, Isusa Krista i predajući i tu osobu i svoju obitelj pod brižnu ljubav raspetoga Krista... komu i čemu mi predajemo našu obitelj, najdraže članove te obitelji? Kojem bogu mi predajemo sami sebe i članove naše obitelji? Ispunja li se, ovdje i sada, riječ sv. Pavla koju smo čuli danas, u poslanici Filipljanima: „Jer često sam vam govorio, a i sada plačući govorim, mnogi žive kao neprijatelji križa Kristova. Svršetak im je propast, bog im je trbuh, slava u sramoti  - jer misle na zemaljsko.

            Teške i ozbiljne riječi svetoga Pavla zajednici u Filipima, ali i nama ovdje i svim kršćanima. I mi danas imamo one koji za sebe govore da su učenici Isusovi, nose njegov znak - križ kao ukras, a žive kao neprijatelji križa Kristova. Samo da spomenem mlade kojima nije stalo do predbračne čistoće, opravdavaju se  - tako svi čine, bračne drugove koji ne drže do bračne vjernosti. U Hrvatskoj se svaki treći brak raspada.. Pa stotine drugih poroka i grijeha, od rada nedjeljom do zanemarivanja svetih sakramenata. Ogovaranja, klevetanja... i sve to činimo pod znakom križa i time pokazujemo da živimo kao neprijatelji križa Kristova.  Slava nam je u sramoti, bog nam je trbuh, a  svršetak će biti propast.

            I u ovakvoj klimi bi vam sada trebao govoriti o preobraženju. Sasvim sigurno i ovdje mnogima prisutnima i onima koji me slušaju preko radija,  govor o preobraženju je priča za malu djecu. No, onim iskrenim Isusovim učenicima  ovo današnje evanđelje je potpora na njihovom križnom putu i njihovom  nošenju učeničkog križa.  Isus je najavio svoju muku i smrt. I vidi se da je to prenerazilo njegove učenike.  Zato vodi tri učenika na brdo. Brdo je znak Božje blizine. Da se susretneš s Bogom, treba se popeti i zato je oltar u liturgiji povišen.. Na taj način nam se želi reći:  moraš izaći iz svoje svagdašnjice da bi se popeo s Bogom. Tu se događa, pred njihovim očima, trenutak kada u zemaljsko vrijeme ulazi vječnost. Isusovo lice i haljine se mijenjaju, dolaze Mojsije i Ilija - predstavnici Staroga zavjeta - oni su sada u Božjoj slavi... razgovaraju o njegovu izlasku - to jest događajima koji ga čekaju - muka i smrt. A onda se pojavljuje oblak.. znak posebne Božje prisutnosti i na kraju glas koji potvrđuje: Ovo je sin moj, izabranik, njega slušajte!  Zato mnogi današnje evanđelje nazivaju: evanđelje u evanđelju!

        Zar mi sve to ne doživljavamo sada i ovdje: uskoro će se Isusovo lice i haljine preobraziti pred nama. Ovaj kruh i vino postaju Isus - onaj koji živi u slavi.. Mi ga ne prepoznajemo kao što ga nisu, na brdu, prepoznali učenici, jer su se njegovo lice i odjeća izmijenili, to je onaj Isus iz slave nebeske. Ovaj dim tamjana koji se diže predstavlja naše molitve koje se dižu prema Bogu, ali predstavlja i ozračje Božje prisutnosti. U čitanjima nas susreću osobe iz Staroga i Novoga zavjeta. A Bog i nama danas govori : Ovo je sin moj, izabranik, njega slušajte..

       I otići ćemo iz crkve - vratiti se u život - sići  s brda. Jedni neće ništa od svega razumjeti, jer im je bog trbuh i slava u sramoti, a svršetak propast..

      Drugi će se vraćati ohrabreni, jer su doživjeli blizinu Božju i znaju da nakon križa i sramote ovoga svijeta dolazi slava, koju će doživjeti i u ovoj misi. I čut će riječi poput Abrahama u prvom čitanju: "Tebi ću dati potomstvo u baštinu" a oni će odgovarati vječnom pjesmom: Gospodin mi je svjetlost i spasenje!

     Na nama je,  na svakom pojedinom od nas,  da izaberemo: Ili ćemo se hvaliti križem Gospodina našega, Isusa Krista i s njime, u vječnosti, dijeliti slavu ili ćemo i dalje živjeti kao neprijatelji križa Kristova čija je slava u sramoti, a svršetak propast, jer im je bog trbuh. Amen