Prođe i ova Kandalora, kao što su prošle i brojne druge. Ostati će zapisana u povijesti župe po mnogim stvarima. Toga dana nije došla grupa pjevača, ni njima odanih „štrajkača", na svečanu misu koja je bila u 11. sati. Ti isti pjevači i štrajkači su optužili, u Slobodnoj Dalmaciji, župnika da je premjestio Kandaloru na drugi datum, što je čista laž. Kandalora se, za župnikovanja don Ivice Matulića, uvijek slavila 2.2. Htio ju je prebaciti na prvu subotu veljače (zbog objektivnih okolnosti), na prvu subotu u mjesecu. Na tu su ga ideju poticali pjevači koji danas štrajkaju , no okrenuli su se protiv nje zbog ljudi kojima nije stalo do Crkvenog slavljenja blagdana. I blagdan je ostao 2. 2. Misa je bila vrlo svečana, dostojanstvena i pobožna. Pjevalo se svim srcem i dušom. Prisutnih u crkvi je bilo 45, što je vrlo veliki broj za selo od 107 stanovnika. Brojni su bolesni, a osim toga velika je hladnoća i radni dan! Pet svećenika za oltarom. Misu je predvodio don Marko Plančić (lanjski mladomisnik), župnik u Pražnicima. Bilo bi došlo još svećenika, ali su opravdano izostali. Povijest pozna i manji broj prisutnih, npr. kada je don Ljubomir Galov htio prebaciti misu na poslijepodnevne sate pa su štrajkali pjevači, a u crkvi je bilo 25 ljudi i samo jedan svećenik, imenovani don Ljubomir. Ova Kandalora će ostati zapamćena i po tome što je na večer, oko 8 sati, počeo padati snijeg i padao je dva dana tako da se veći snijeg skoro ne pamti. Jedan od štrajkaša (ime će ostati zapisano u župnoj kronici) je komentirao: „Veće popih, nego svita"
Vinko i Ivo uređuju svijeće za fijeru
Iznenađenje je bilo vrlo veliko ovih revnih ministranata kad su otkrili da je netko ulio vodu u tekući vosak, pa na Božićne blagdane nisu gorjele svijeće (župnik je bio odsutan i nije imao tko kupiti tekući vosak). Oni su sve to izlili i stavili novi vosak u svijeće na svim oltarima. Teta Iva i gospođa Rita su se pobrinule za cvijeće, gospođa Lina je oprala oltarnike da budu čisti ne samo za taj dan, a župnik je još nabavio i ciklame, pa su oltari bili lijepo urešeni.
pjevanje evanđelja
Don Tonči Jelinčić je pjevao poslanicu, don Tonči Kusanović je otpjevao evanđelje, a ministranti (njih trojica) su u potpunosti izvršili svoju zadaću. Uobičajena procesija nije održana, zbog hladnoće. Dolska crkva je vrlo hladna, jer se nalazi na najnižoj točki u selu i hladan zrak se teško mijenja.
Plemeniti mještani su i ovog puta podarili svećenike (dali župniku, po staroj tradiciji, i domaćeg kruha, domaće bravetine - juha je bila odlična, dobrog vina kao i ukusnog kolača (budina), a nije nedostajalo ni rakije i likera. Sam župnik, osim što je u crkvi bio za oltarom, pa i spremio sve za blagdan (sakristan), bio je i kuhar, konobar i pomoćni kuhinjski radnik. Samo je poslije ručka došla jedna osoba (ime ostaje u kronici) i oprala suđe. Gosti su bili zadovoljni kulinarskim umijećem župnika. (Ma s pravom su ono pisali u Dalmaciji da voli dobre bokune, samo ovog puta nisu bili šampjeri i svećenici nisu bili osobni gosti nego gosti župe!)
Koncelebracija
Kao što rekoh ova fijera će biti i zapamćena po velikom snijegu koji je počeo padati baš na fijeru oko 8 sati na večer.
Dol pod snijegom