Na dnu povaljske luke stoji novo postavljeni kip sv. Ivana, od bijelog bračkog mramora rad domaćeg naivnog umjetnika. Oko kipa prođe procesija.
Nekoć poznati benediktinski samostan iz kojeg nam je ostalo samo nešto ruševina. I moje razmišljanje: nekoć glasoviti samostan, veliki posjedi, od njega nam ostadoše dva velika spomenika naše kulturne baštine: „Povaljska listina" i „Povaljski prag"a od velikog samostana ne ostade ništa osim povijesti i uspomena. Nije li to slika i našeg hrvatskog naroda i naše Crkve. Nekoć slavni, puni života umiremo .. Povlja ne dosižu danas ni 300 stanovnika!
Župna crkva u Povljima (u obliku križa) ima sačuvane ostatke starokršćanske bazilike. Pred oltarom je starokršćanska krstionica u obliku križa, a gore visoko iznad oltara u prostoru negdašnjeg monaškog kora smještene su orgulje sa pjevalištem. Pjevala se stara pučka misa „Angelorum"
Kip sv. Ivana
Spreman za procesiju. U pozadini krstionica, oltar i pjevalište s orguljama. Netko u šali reče: gledaj „četnički kip" A sveti Ivan desnom rukom pokazuje tri uzdignuta prsta - simbol presvetog Trojstva i dva spuštena prsta simbol dviju naravi u Krista.
Deset svećenika u koncelebraciji među nama i franjevački provincijal iz Irske. Misu predvodi don Ljubo Pavić.
Nakon svete mise krenula procesija povaljskim ulicama, a Povlja na strmini.
Na četiri mjesta podjeljuje se blagoslov kipom sv. Ivana. Zalaz sunca iza kipa: a nekako me Ivan Krstitelj me podsjeća na izlaz sunca ili je sva težina slike i simbolike već rečena.
Na obali je procesiju dočekala limena glazba iz Selaca. Lijepo je bilo sve to vidjeti i doživjeti. Stolovi restorana i kafića na rivi lijepo popunjeni gostima - neki sa čuđenjem gledaju i sjede drugi se dignu i prekriže... - ukazuje da je sezona počela