Draga braćo u svećeništvu!

 

Jedna sekularizirana zemlja gdje je izgledalo da se Crkva želi potisnuti na rub života. Jedna župa gdje je izgledalo da se nitko ne zanima za Boga i osamljena žestoka borba u brizi za duše gdje je sve mirisalo na rastuću ravnodušnost.

Slika Crkve u našim danima. Na iznenađujući način se misli na Ivana Mariju Vianneya. Živio je neposredno nakon francuske revolucije kao „Arški župnik" mjesta sličnog našim najmanjim župama. Dolaze problemi, kojima se on suprotstavlja, nije li nam to nešto poznato?

Sigurno nije slučajno da ga je papa Benedikt XVI.  stavio za duhovnog pratioca za godinu svećenika.

 

Godina svećenika

O blagdanu Srca Isusova, pri svečanoj Večernji uz relikvije svetog Župnika, otvorio je sveti Otac godinu svećenika, koja će na blagdan Srca Isusova svečano završiti. Ove godine slavimo 150 godišnjicu od Svečeve smrti. On je uzor i za naše dane. U vrlo teškim uvjetima, u zemlji nakon francuske revolucije, u svakom pogledu opustošenoj zemlji, neugledni svećenik razvija takvo dušobrižništvo koje će promijeniti cijelu Francusku. Njegova snaga je izlazila iz molitve, pokore i službe za spasenje ljudi.

I kako trebamo urediti ovu godinu svećenika u našim župama usprkos mnogih briga i borbi koje nam se suprotstavljaju. Broj sjedinjenih župa raste, tako da mnoge manje župe više ne mogu dobiti svog svećenika, raste i prosječna starost svećenika, a dušobrižništvo postalo teže uslijed promijenjenih društvenih okolnosti. A i samo svećeništvo izgleda izloženo takvim opterećenjima kao nikada do sada u Crkvi.

 

Glavni stožeri godine

Za našu biskupiju sam zamislio ovako. Već ranije smo u konzistoriju zaključili da, iako nema ove godine svećeničkih ređenja,  održimo svečanu službu Božju na blagdan sv. petra i Pavla, na koju će biti pozvani svi svećenici, đakoni i vjernici, a posebno svećenici jubilarci. Želim i ostvariti ovaj zaključak.

 

Neka se u župama otvori svećenička godina na blagdan Srca Isusova, otvori svećenička godina, a misom na sv. petra i Pavla završavamo Pavlovu godinu a počimamo godinu svećenika,.

 

Blagdan sv. Župnika arškog (4.VIII) ili nedjelju prije ili poslije neka se posebno svečano proslavi. To bi trebala biti prigoda za govoriti i osmisliti ulogu svećenika a i laika po naučavanju II. Vatikanskog koncila.

 

12. listopada će biti hodočašće svih svećenika u Maria Taferl. Detalji će biti objavljeni. I tom prigodom želimo zajedno slaviti i moliti.

 

Sadržajni poticaji

Jedan mi otac obitelji reče: U svakom braku je potrebno vrijeme u kojem će partneri izmoreni svagdašnjicom, opterećeni brigama, uzeti malo vremena za obnovu da bi narasli u njihovu odnosu i zajedno se pitali gdje smo i što želimo.

 

Čini mi se da godina svećenika može biti prigoda koja će nas uvesti u dublje shvaćanje našeg poziva. Trebamo otkriti ova dva dara naših dana, koje nije mogao koristiti  Ivan Vianney. Govorim o prijateljstvu, zajedništvu sa drugim svećenicima u našoj okolici i prije svega laicima koji s nama djeluju nakon II. Vatikanskog.

 

Posadašnjiti Krista na oltarima i u srcima.

Želio bih tokom cijele godine svećenika, da svećenici  što je moguće dostojnije slave liturgiju i to shvate kao osnovnu zadaću. I zato želim potaknuti posebno ona mjesta  koja poslužuje jedan svećenik da nekoliko puta na godinu, a posebno na veće blagdane zajedno slave Svetu misu i da se to svečanije uredi.

 

Htio bih potaknuti na Euharsitijsko klanjanje - povezano sa velikom željom za dolaskom našega Gospodina u naše crkve, naše kuće i naša srca. Neka se omogući češće primanje sakramenta pokore.  Ovdje može mnogo pomoći zajedničko djelovanje susjednih župa.

 

Prijateljstvo sa subraćom...

Uvjeren sam  da se mi - biskup i svećenici međusobno, svećenik i vjernici - u vremenima poput ovih moramo više približiti. Pri tom mi je jasno, da danas mnogo toga djeluje opterećujuće. U zadnjim godina je kroz različita tumačenja koncila i razvoja društva i različitih reakcija  došlo do napetosti, a neke su prerasle u prave rascjepe. Sve veće ubrzanje životnog ritma (i kod svećenika), sve veća pokretljivost, umnožavanje sastanaka, poplava papira i medijskih ponuda da se više približimo i izgrađujemo zajedništvo.

 

Bilo bi za to vrlo vrijedno, ako bi za ovu godinu svećenika odlučili najmanje jednom sedmično naći se zajedno nekoliko svećenika ili više njih pa zajedno nešto pojesti, moliti možda dio oficija,  ili zajednički malo se zabaviti i odmoriti.  Sa temeljnom željom drugome se približiti, drugoga slušati, izmjenjivati - koliko bi se snage iz toga dobilo.  I mjesečna dekanatska konferencija je sastavni dio toga. Zapamtimo, jer je svi Ivan bio silom prilika osmaljenik, mi to ne trebamo biti. Zašto mobitel, zašto Email?

....  i sa laicima

Samo osjećamo i znamo da se svećenik najbolje odjeća kad mu dušobrižništvo cvjeta.  Upravo zato jer je dušobrižništvo postalo teško može razočaranost i potištenost biti uzrokom opasnosti. I zaton je veća zadaća ići zajedno.  Uvjeren sam da je u današnjem vremenu zajedničko djelovanje neophodno potrebno.

 

Zato želim potaknuti svećenike da njeguju povezanost sa vjeroučiteljima, pastoralnim asistentima i asistenticama, i drugim suradnicima. Oni trebaju vaše povjerenje, zajedničko razmišljanje,  vaše poticaje - a prije svega oni svi mogu biti za vas velika pomoć. Bila bi odlična odluka za svećeničku godinu  najprije osigurati vrijeme za one koji sudjeluju u katehizaciji djece i mladih ili ostale poslove u župi.

 

Vrlo je korisno zajedno razgovarati,  razvijati vizije,  kako bi mogli zajedno napredovati,  pa nalaziti načina pomagati mladim ljudima da se ne snađu samo u zvanju, nego i u svim podrucjima života., pa mladim parovima pomoći da nađu pravilan put k odluci jedo za drugo; pa probleme obitelji i pomagati parovima i obiteljima da probleme prevladaju pomoću Božjom, jedna druga tema razgovora bi mogla biti, što bi mogli i kako učiviti za one koji stoje daleko od Crkve.

 

Godina svećenika s više strana poziva na razmišljanje. Zašto danas imamo manje svećeničkih zvanja? Koji su duboki uzroci? Stvarni plod ove godine svećenika bi mogao biti, da se zaduži jedna ili više osoba u „pastoralnom odboru" sa pitanjem zvanja, da se pokrenu molitve i druge akcije što i kako raditi u sadašnjim okolnostima i uvjetima. Što učiniti za jedan dobar pastoral mladih i zvanja?

 

 

Završetak

Gosdinom svećenika nam je darovano jedno blagoslovljeno vrijeme, kojeg bi svi mi skupa trebali zajedno koristiti.  Sve vas molim  za početak jedne nove evangelizacije našeg vremena.. „Gospodin je Pastir moj. I ničeg se ne bojim. Pa da mi je dolinom smrti proći zla se ne bojim. Tvoj štap i palica tvoja utjeha su meni." (Ps 23, 1,4) neka nam zagovor sv. Ivana župnika Arškog pomogne da prepoznamo i stupimo na novi i ispravni put plodnog dušobrižništva u današnjem vremenu.

 

Srdačan  pozdrave i blagoslov

Biskup Klaus Küng