"Molio sam Oče naš i na taj način diskriminirao više od tri milijarde žena" - satirički prilog bečkog župnika, Christiana Sieberera / nadbiskupija Beč
Beč (kath.net)
Ovih dana su, u svijetu, tisuće muškaraca posvećeni za katoličke svećenike. Od toga dana njihov je život promijenjen zauvijek, oni su svećenici zauvijek. U buci svečanih događaja događaju se svake godine, na žalost, teška kaznena djela protiv političke korektnosti. Za bolju preorijentaciju za sve nove svećenike diljem svijeta želim vam darovati, draga braćo, jedan poseban ispit savjesti. Nakon što prođe srednjovjekovni hokus- pokus oko ređenja i Mlade mise, molim idite na ispovijed, što je prije moguće. U šumu, naravno, jer ste tu, jednostavno, bliži svemiru.
Uzorak ispovijedi za mladomisnike:
Politički nekorektan postupak kod svećeničkog ređenja
Postavio sam sebe u središte i centar prepune crkve povikom: „Evo me!"
Tada sam se bacio na pod u neugodnom samoponiženju i zagrlio cijeli svijet.
Napokon sam kleknuo pred biskupa i poklonio mu se. Da me umiri, vrlo brzo je na me položio ruke .
Zbog mene, a i drugih takvih luđaka, ispunila se katedrala takvim oduševljenjem, a zvona su tako zvonila da su mnogi turisti, koji ništa nisu shvatili, mislili da je uzbuna, pa su u panici bježali iz gradskog središta.
Zatim su užurbano, neki stariji, neustrašivi svećenici požurili u oltarski prostor pomoći i iznad moje prisilne bijele košulje, koja se još zove alba, vrlo hitro mi obukli jednu takozvanu misnicu i, na najbolji način, je pričvrstili da mi lijepo stoji.
Još tada, nisam bio naviknut na klerikalizam i u ovom neugodnom privikavanju sam nesigurnim koracima išao k oltaru da bi me svi mogli vidjeti.
Kod poljupca mira sam teško sagriješio protiv vječnog zakona rodno osviještene politike time što sam bratski poljubac mira uskratio svim nazočnim sestrama.
Moje usne su često tijekom ceremonije okretale prema gore u takozvanom osmijehu, iako su mnogi ljudi očekivati da ću kao svećenik izgledati potpuno frustriran.
Politički nekorektno djelo za vrijeme Mlade mise
Moram priznati da sam se, pred Mladu misu, išao ispovjediti kod katoličkog svećenika, a to je proizvelo osjećaj kod ostalih gotovo sedam milijarda ljudi da ih gotovo nikako i ne trebam.
Ja sam prekršio zapovijedi EU politike tržišnog natjecanja, jer sam ispraznio gostionice, a kod postolara sam izazvao neobično visok rast prodaje cipela.
Sjedio sam prije bogoslužja u ispovjedaonici i time navodio ljude na sliku Boga koji kažnjava.
U prepunoj crkvi sam disao i time krao drugima potreban kisik.
Molio sam Očenaš i tako povrijedio i diskriminirao oko tri milijarde žena.
Hvalio sam papu kao da Crkva nema dovoljno drugih problema.
Molio sam i na taj način ugrožavao prijeko potreban proces dijaloga s agnosticima.
Bio sam toliko oduševljen i tako duboko razočarao mnogo ljudi koji iskreno čeznu za propašću Crkve.
Pustio sam da me zavede ultra konzervativno ime Ivana Pavla II. i mnogi prosvijećeni ljudi su nevjerojatno pogođeni time što težim za svetošću.
Ja sam govorio o Bogu, a time i milijune ateista optužio za pogreške.
Podijelio sam svečani mladomisnički blagoslov, uzdigao se u klerički stalež i tako degradirao opće svećenstvo svih vjernika.
Nosio sam „kolar" ili čak reverendu i tako povrijedio najdublje anti-klerikalne osjećaje mnogih ljudi.
Potvrdio sam da još nisu izumrli Crkveni dinosauri - svećenstvo.
Završno priznanje i kajanje
Duboko žalim što sam svim tim djelima mnoge frustrirane još više frustrirao, i zato što nisam sam bio frustriran kao oni kojima obnova Crkve nanosi nove frustracije.
Dragi Bože, molim te oprosti mi što sam postao svećenik, sigurno to više neću nikada napraviti.
Oprosti mi što želim napustiti mlakost , jer biti svećenik je najljepši i najzahtjevniji posao na svijetu.