Svi sveti 2014

User Rating: 5 / 5

Star ActiveStar ActiveStar ActiveStar ActiveStar Active
 

Misno slavlje

   Pozdrav:

            Bog kome se klanjaju i koga slave svi sveti neka bude sa svima vama.

Uvod:

            Svečanost Svih svetih, s tekstovima koje ćemo čuti, stavlja nam pred oči ono na što smo pozvani već u ovom životu – a još više u budućem. Sada nas okružuje, zahvaća i podržava ljubav koja nadilazi sve što god mi poželjeli. Već u ovom - a još više u drugom životu – smo mi sinovi i kćeri Božje i dio velikog zbora svetih. Blagdan svih svetih upućuje naš pogled, u isto vrijeme, na nebo i na zemlju. Samo oba pravca tvore cjelinu.

           I čini mi se da su naši stari baš ovako shvaćali blagdan Svih svetih kad su ga nazivali mali Božić ili prvi Božić. Zato su se neke pjesme, kojih na žalost više nema, pjevale na Božićnu melodiju. Sjećam se, kao dijete, da sam odlazio u jutro rano, oko 4 sata, na jutarnju Svih svetih. Još uvijek se sjećam tog lijepog doživljaja i ispunja mi srce. A čime mi danas ispunjamo naša srca, srca naše djece i mladih?

            Pokušajmo se, na početku ove svete mise, sabrati. Sveta misa je dio nebeske liturgije ovdje, na zemlji. Danas se to, na poseban način, očituje. Preselimo se mislima u nebo. Promatrajmo sve one divne i dobre ljude koji su nas kroz život pratili, činili dobro: otac i majka, brat i sestra, muž i žena, djeca i prijatelji svi su oni sada, tako vjerujemo, u nebeskoj slavi.

            Vjerujemo da nas njihova ljubav i sada prati i da smo duboko povezani, upravo ovoga časa, kroz ovu svetu misu koju oni zajedno s nama slave na nebu.

            Zahvalimo Gospodinu sada za sva dobročinstva koja smo primili od dobrih ljudi, a koji su sada Božji ugodnici na nebu….

            U ovom trenutku sjetimo se svih onih, živih, za koje se danas želimo pomoliti. Nećemo isključivati iz naše molitve i one koji nam zlo čine…. Prepustimo osvetu Bogu.

           Molimo Boga za oproštenje što često zaboravljamo da smo slika i prilika Božja i što svojim vladanjem i ponašanjem tu sliku razbijamo u nama samima i u drugima.

Molitva vjernika

 

            Želimo se sada uteći Gospodinu, našem Bogu i Ocu s našim molitvama i prošnjama pa ćemo danas zajedno odgovarati na prošnje:

            Bože, svih svetih, molimo te, usliši nas

Molimo za sve koji iz dana u dan pokušavaju živjeti u duhu Kristovih blaženstava na gori, podari im odvažnosti i ustrajnosti:

           Bože, svih svetih, molimo te, usliši nas

Molimo za nove perspektive za sve ljude koji su rezignirani i obeshrabreni

       Bože, svih svetih, molimo te, usliši nas

Molimo snagu i strpljivost za sve one svete u svagdašnjem životu koji vjerno žive svoju ljubav prema tebi i ljudima:

           Bože, svih svetih, molimo te, usliši nas

Molimo za sve one koji tvoju ljubav približavaju djeci i mladima da im ne ponestane oduševljenja i prave riječi:

           Bože, svih svetih, molimo te, usliši nas

Molimo i za sve one koji se brinu i dvore stare i nemoćne, osamljene, a posebno umiruće. Učini sve nas osjetljivima za mnogovrsne nevolje, jačaj njihovu snagu i obdari ih nadom.

         Bože, svih svetih, molimo te, usliši nas

U tišini iznesimo naše osobne molitve i želje

       Bože, svih svetih, molimo te, usliši nas

Molimo i za sve naše pokojne, posebno za sve one za kojima nitko ne žaluje i kojih se više nitko ne sjeća,

            Bože, svih svetih, molimo te, usliši nas

Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu, jednom i trojedinom Bogu od vijeka do vijeka    

Propovijed:

„I stvori Bog čovjeka na sliku i priliku svoju“

            Tako stoji na prvim stranicama Biblije gdje se opisuje stvaranje čovjeka. A danas slavimo blagdan kada se sjećamo da je ta slika i prilika Boga – čovjek – kod Boga. Da se vratio svom tvorcu, Bogu.

            I nikada se ova činjenica ne potvrđuje tako jasno kao danas. Bog je stvorio čovjeka na svoju sliku i priliku. Postavio je u njemu težnje za srećom, zadovoljstvoM i puninom. I evo, ovim blagdanom, potvrđujemo vjeru da se ta sreća, zadovoljstvo i punina može ostvariti na zemlji.

            Biblija nam govori da je prvi čovjek bio postavljen u raju zemaljskom ili bolje rečeno u raju na zemlji. Na mjestu gdje je mogao živjeti sretno, zadovoljno i ispunjeno – družeći se s Bogom. Jedini uvjet je bio da bude svjestan i da prihvati sebe kao sliku Božju.

            No, neprijatelj ljudi, stari lažac, varalica ljudi od početka, sotona nije mogao podnijeti da čovjek bude sretan, zato je izmislio pakleni plan: ponuditi čovjeku da ne prihvati da bude slika i prilika Božja, nego nešto drugo, a to nešto drugo je: „Bit ćete veliki kao Bog!“

            I čovjek je upao u zamku. Nije htio biti slika Božja, nego je htio biti velik kao Bog I nije više htio slušati Boga i Božje naredbe i njegove savjete.

            I gledajte tragedije. Umjesto da postane velik kao Bog, opaža ono što do sada nije opažao, a to je da je gol. Biblija nam to vrlo jasno i slikovito govori. Ovdje se ne radi o samoj fizičkoj golotinji, jer su i prije toga bili goli, ali je to bilo normalno, nego ovdje se radi o jednoj moralnoj, duševnoj, čak i egzistencijalnoj golotinji, a to Biblija izražava ovako: „Jer si to učinio umrijet ćeš!“

            Prvi ljudi su umrli samima sebi, jer je nestalo jedinstva, sklada između onih temeljnih čežnji koje svaki čovjek nosi u sebi, čežnje za srećom, za zadovoljstvom, za puninom. Tu čežnju nije mogao ostvariti na zemlji i zato umire. A kad je umro sebi, onda nestaje iz kruga živih i iz kruga stvorenog kozmosa. Prekinuo je vezu s izvorom, a to je Bog i rijeka života je morala presušiti.

            No, Bog u svojoj ljubavi ima drugi plan, nazovimo ga plan B. To je ponovno pomirenje čovjeka sa sobom. Čovjek se nikada, sam po sebi, ne bi mogao pomiriti s Bogom, ponovno vezati svoju životnu rijeku s njezinim izvorom. To je učinio Isus svojom žrtvom na križu. prvi čovjek, prvi Adam je rekao u raju zemaljskom i to činom potvrdio: „Neću slušati!“ A Isus, taj novi čovjek, novi Adam je rekao: „Ne kako ja hoću, nego kako ti hoćeš!“ I to je potvrdio svojom smrću na križu. I time je opet uspostavio povezanost rijeke čovječjeg života s njegovim izvorom, Bogom. To kaže Biblija slikovito: „I odmah poteče krv i voda!“

            I od tada pa do danas brojni ljudi, kako to govori knjiga Otkrivenja, “veliko mnoštvo onih koji su došli iz nevolje velike i oprali haljine svoje i ubijelili ih u krvi Jaganjčevoj“. I to veliko, nepregledno mnoštvo stoji danas pred Božjim prijestoljem i prate Jaganjca kamo god pođe. I to veliko, nepregledno mnoštvo mi danas slavimo jednom svetkovinom. Slavimo i častimo Boga koji je pokazao i dao čovjeku tako veliku ljubav da može konačno biti sretan, zadovoljan, ispunjen, jednom riječju blažen. Koja veličanstvena vizija.

                       A što to sve ima veze s nama?

Mi živimo na zemlji, osjećamo u sebi potrebu za srećom, zadovoljstvom, puninom. Imamo dvije šanse: Jedna šansa je ona koju nam daje Isus: „Budite sveti kao što je svet Otac vaš nebeski“. Druga šansa je ona koju nam nudi sotona, varalica ljudi, stari lažac od početka: „Bit ćeš kao Bog.“ I svaki put kad poslušam riječi Isusove osjećam se sretan, zadovoljan, ispunjen, blažen. A kad sam poslušao napasnika i kad sam htio biti kao Bog, onda su mi se otvorile oči i vidio sam da sam gol, da sam prazan, suh, da sam promašio.

I to je tragedija današnjeg čovjeka. Ne prepoznaje ovu temeljnu istinu u sebi i o sebi. Današnji čovjek, u svom društvenom odnosu, u svemu misli i ponaša se „kao da je Bog.“

Dovoljno je samo malo pogledati oko sebe i vidjet ćete ove dvije temeljne napasti. S jedne strane čovjek je samo stvorenje, čovjek je samo slika Božja, a s druge strane propinje se na sve moguće načine da dokaže da je „velik kao Bog“, a na kraju mu ostaje samo pustoš, golotinja, smrt…

Pogledajte samo naše društvo, političare .. Kakva nam se nude rješenja, a što ostaje!?

No, da ne mislimo da se to odnosi na neke druge ljude, a ne na nas. Svatko u sebi osjeća ove dvije istine: s jedne strane da smo stvorenja na sliku Božju stvorena, a s druge strane svaki sebi umišlja da je Bog i počima se tako ponašati. Zbog toga toliki nemiri, toliki razdori, tolika nezadovoljstva. Treba biti iskren prema sebi i priznati ove dvije istine.

            Današnji blagdan nam govori i poziva nas da je jedan i jedini pravi put k savršenstvu onaj kojega nam nudi Isus i da je taj put moguć. Svima onima koji žele živjeti onako kako nam je reklo evanđelje nudi i svoju pomoć – svoje sakramente. Oni koji se time koriste, koji nasljeduju riječi evanđelja, ili kako bi rekao sveti Ivan u današnjem čitanju „Koji ubijeliše svoje haljine i opraše ih u krvi Jaganjčevoj“ već sada sudjeluju u broju svetih u nebu.

            I zato blagdan svih svetih nije samo blagdan onih koji su na nebu, nego ima puno veze i s nama na zemlji. A oni na nebu nam služe kao primjer, poticaj, mole za nas da u trenutku napasti ne izgovorimo one tragične riječi „Želim biti kao Bog“, nego da rečemo: „Neka bude volja tvoja!“

            Odluku treba donijeti svaki od nas, opredjeljivati se uvijek i u svakom času. Ne zavaravajmo se, jer svaki onaj koji misli da je velik kao Bog, taj će na kraju, s velikim razočaranjem, spoznati da je samo gol. A onaj koji pokuša živjeti svoje biti čovjek na sliku Božju, taj će doživjeti radosnu puninu. Taj je već sada, na neki način, ubrojen u broj svetih.

            Želim danas i sebi i vama da posvijestimo ovu veliku istinu da se ne dogodi da na kraju života uočimo da smo samo goli, nego da se osjetimo blaženima, ubrojenim među svete. Odluku donosimo mi, svaki od nas, sada i ovdje. Neka nam sveti pomognu donijeti pravu odluku.