22. nedjelja kroz godinu B Pražnica -2012.

User Rating: 0 / 5

Star InactiveStar InactiveStar InactiveStar InactiveStar Inactive
 

Misno slavlje

Pozdrav:

Gospodin koji ispituje srca i bubrege, neka prožme vaša srca i  bude sa svima vama.

Uvod:

Prije nego što započnemo svetu misu - pokušajmo se sabrati -  u kratkoj tišini zamislimo da smo u dvorani posljednje večere, gdje Isus s apostolima blaguje. Zamislimo sebe pod križem ili na uskrsno jutro kod Isusova groba. Sve je to sveta misa.  Probudimo  živu vjeru.

Što je mekše od voska, a tvrđe od kamena? To je čovječje srce. Srce, središte života osobe. Bez srca je svako naše djelo bez ikakve vrijednosti.  „Čovjek vidi ono što mu je pred očima. On koji istražuje srca,  pogledat će i vaše srce. (usp. Izr 24,12). On pozna njegove tajne (usp. Ps 44,22,; 139,23; Jer 17,9) pozna našu dobru volju, naše ravnodušnosti. I uzet će srce kameno iz naših grudi, a stavit će „novo srce" da mu služimo kako mu se sviđa.

Mnogo je toga prošle sedmice došlo na nas. Bili smo suočeni s ugodnim i neugodnim, svatko na svoj način. Prema evanđelju se postavlja pitanje: Kako sam reagirao i postupao u različitim situacijama? Jesam li na ružnu riječ odgovorio isto tako ružnom riječju, neugodnu zadaću otklonio od sebe, a navalio na drugoga? Štogod nas je prošlog tjedna pogodilo, uvijek vrijedi Isusova riječ kao mjerilo: ništa što izvana ulazi i na njega dolazi ne kalja čovjeka, nego što izlazi iz čovjeka, to ga onečišćuje.

Tako gledajući, pitajmo se  kako je s našom „čistoćom" i dopustimo Bogu da nad nama izgovori očišćujuće riječi oproštenja.

Zato pripravimo naše srce kajući se za grijehe i moleći: Ispovijedam se...

Prije čitanja:

Sada započima služba riječi kad smo  se pokajali za grijehe, kad smo dali Bogu slavu, sada će nama Bog progovoriti u riječima današnjih čitanja i Evanđelja. Probudimo vjeru da nam, ovoga časa, Bog govori i poslušajmo pažljivo što nam to Bog želi sada reći.

Molitva vjernika

Pomolimo se  Bogu, Ocu i Stvoritelju, koji je ljude stvorio na svoju sliku i priliku

  • Za Crkvu na cijelome svijetu da daje svjedočanstvo tvoje mudrosti i pravednosti, molimo te
  • Za vlastodršce na zemlji da svojim odlukama i djelima služe dobrobiti svih ljudi za koje su odgovorni, molimo te
  • Za kršćanske zajednice da pretvore tvoju riječ u djelo i tako doprinose miru među ljudima, molimo te
  • Za našu djecu i mlade koji ovih dana počimaju  školu, za njihove učitelje i profesore , podari svima svoga svetog Duha, molimo te
  • Zahvaljujemo ti za tvoj dar od tri i pol litre kiše na kvadratni  metar,  budi uz nas svojim blagoslovom, u svim našim potrebama, molimo te
  • Za naše pokojne, da im oprostiš krivnju i dopustiš da sudjeluju na vječnoj radosti u tvome kraljevstvu, molimo te

Bože, ne samo da si ljude stvorio na svoju sliku i priliku, nego želiš biti bliz čovjeku. Budi uz nas svojom ljubavlju i snagom, usliši izgovorene i neizgovorene molitve. To te molimo po Kristu, Gospodinu našemu. Amen

Meditacija

Za novo srce

Uzmi nam,  Gospodine,
staro srce
srce od kamena
okorjelo srce
bezdušno srce
zatvoreno srce
nemilosrdno srce
podijeljeno srce
dvosjeklo srce
uobičajeno srce

Daj nam, Gospodine,
novo srce
srce od mesa
otvoreno srce
rašireno srce
milosrdno srce
strpljivo srce

srce za drugoga
srce za sve ljude
srce po tvome srcu
Paul Ringseisen

Propovijed:

1.

Slušajući današnja čitanja, ako smo ih pažljivo slušali, može nam se učiniti kao da sve skupa nije moderno u naše vrijeme.  Prvo čitanje nam govori o Božjim  zapovijedima i naredbama.  A mi imamo sasvim drugo iskustvo današnjice.  Nitko ne želi slušati zapovijedi i naredbe, počevši od najstarijih do najmlađih. Pogledajte samo prometne propise, koliko se krše, vožnja bez kacige, auto i motori bez tablica, samo da pokažem na jedan primjer. Čujemo od psihologa i psihijatara kako se danas djeci ne smije zapovijedati, kako s djecom treba razgovarati, uvjeravati ih i ne znam što sve ne.  I vidimo pad svakog autoriteta, od  učiteljskog, preko političkog do duhovnog.  Opažamo to  na svakom koraku. Nitko ne želi slušati i izvršavati zapovijedi. Samoupravljanje!  A Bog govori:  „Čuj Izraele, poslušaj zakone i  uredbe kojima vas učim  da biste ih vršili  i tako poživjeli." Izrael kome Bog govori je svaki pojedini od nas i svaki narod na svijetu. Posebno se to odnosi na novi Izrael, novi narod Božji, kršćane,  katolike. Jesmo li toga svjesni? Ili su nam riječi današnjeg čitanja  samo prošle  kroz glavu, kroz jedno uho ušlo, a kroz drugo izašlo, a nekima čak nisu ni prošle kroz glavu, nego oko glave. Često puta se čuje da su Božje zapovijedi zastarjele, prekrute.  Moramo znati da Bog ne daje svoje zapovijedi zbog sebe,  nego radi našeg vječnog spasenja.  To su prometni znakovi na cesti našega života.  Tko se drži tih znakova, taj je mudar, taj će doći na cilj. Preko Božjih zapovijedi zapravo se pokazuje Božja briga za nas. Bog nam želi dobro,  on nam  želi vječno spasenje. I zato je mudar onaj čovjek koji se drži zakona, jer onaj koji se drži zapovijedi i naredaba Božjih, taj je blizu Bogu i Bog će biti blizu njega.

Ovo nam pojašnjava sveti Jakov apostol koji kaže da su i Božje zapovijedi, i naredbe dobar dar, savršen poklon koji nam dolazi odozgor, od Oca svjetla, u kome nema promjene, ni sjene od mijene. On nam je dao riječ Istine  koju trebamo prihvatiti  sa svom krotkošću, to jest potpunim prihvaćanjem.  I odmah nam tumači zašto smo dužni  prihvatiti riječ istine: jer ona ima moć spasiti naše duše.  Tu riječ smo počeli primati na sakramentu krštenja. Na to nas upućuje jedna gesta svećenika kod krštenja djeteta. Nakon svih  obreda, svećenik dotiče uši i usta djeteta i govori da dijete bude sposobno slušati riječ i slaviti Boga.  Dakle po sakramentu krštenja mi imamo Božju riječ, a svake  nedjelje nam Crkva daje  nešto od Božje riječi koja bi nas trebala dovesti  bliže spasenju.

Problem kojega danas spominje sveto evanđelje je pitanje odnosa između vanjštine i nutrine. Farizejima je bila bitna vanjština, a ono bitno su zapuštali. Na žalost, nije ništa drukčije nego kod nas.  Koliko  trošimo na vanjštinu. Da lijepo izgledamo, da se pokažemo pred svijetom. Mnogi ljudi puno rade na svom vanjskom izgledu i zbog toga troše prilično velike svote novca, jer žele biti svugdje „viđeni". „U ovom odijelu, s ovom odjećom, s ovom frizurom možeš se svugdje pokazati", slušaju to bilo žene, bilo muževi.

Ne samo da se trebaju držati vanjske etikete, pa i za našu pojavnost u društvu vrijede neka vanjska pravila. Uglavnom je najbolje „biti pokriven", na raskrivati se previše. Pa čak i naše pokojnike se šminka i uređuje da bolje izgledaju. Nema u našem svijetu nikakvog izgleda na uspjeh ako se netko pokazuje onakvim kakav jest, ili ako ne skriva svoj jad.

Zašto toliko protivljenja „da nas se vidi"? Zašto toliko ljutnje ako se ne drži etiketa? Mislim da je to povezano s našom pračežnjom za savršenošću, s mišljenjem da sve mora biti savršeno. No, jer to u stvari neće nikada biti dostignuto, poduzimaju se veliki napori da se nesavršenosti izvana prikriju.  To počima sa šminkom koja bi trebala učiniti kožu bez ikakve ljage i bore, preko umjetnih silikonskih grudi  do pravila ponašanja, pa se to vidi u velikim i malim životnim lažima, koje moraju toliko izravnati i poravnati, prekriti da bi se izvana izgledalo bez mane.  Ožiljke, bore, rane, oštećenja  života treba sakriti. Bolest, odbacivanja, patnje i križ ne idu u predodžbe današnjeg životnog koncepta. Ako postavimo pitanje „kako je?" očekujemo odmah odgovor: „Hvala, dobro!"  Ako bismo dobili suprotan odgovor, onda bi nas izbacio iz kolotečine. A ipak, ako pogledamo u svako dvorište, onda ćemo vidjeti da je svuda sakrivena patnja, bol, muka ako ne fizička, a ono duševna.

S druge strane  mi ocjenjujemo čovjeka po vanjštini, po onome što vidimo, a to je tako varljivo. I zato  Bog ne gleda na vanjštinu čovjeka, nego na srce čovjeka. A srce to jest duša čovjeka  je ona koje odlučuje.

Mnogo puta je i nama važnija forma, nego ono što ta forma znači, iako su nekad važne tradicija i vanjština, jer one daju vanjski dojam o jednom mjestu i župi. Pod ovim mislim na vjerske običaje i tradicije, oni su od velike važnosti za održavanje identiteta jednoga mjesta. No, tu uvijek treba paziti da se  ne izokrenu vrijednosti, da se tradicija ne drži radi tradicije, a ono što ta tradicija u sebi nosi da se izgubi.

I zato na početku ove školske godine najavljujem i održavanje župnog vjeronauka za sve razrede. Taj župni vjeronauk je nadopuna školskog vjeronauka i tu želim da djeca dobiju pravo poznavanje  kako one vanjštine, tradicije sela, ali i onoga što ta tradicija znači. Nadam se da će roditelji paziti na to i da ćemo svi zajedno izgrađivati jednu zajednicu koja će, čuvajući tradicije i predaje starih, znati obdržavati i ono što ta tradicija daje. Na kraju, nadam se da će se za Pražnica moći reći drugačije nego je Isus rekao za svoje suvremenike, dakle ne to da ovaj narod časti Boga usnama, a srce mu je daleko od njega, nego da će ovaj narod častiti Boga usnama, ali će srce biti blizu Gospodina čuvajući i izvršavajući njegove zapovijedi i naredbe. Amen