14. nedjelja kroz godinu B- 2012 - Dol

Star InactiveStar InactiveStar InactiveStar InactiveStar Inactive
 

u vezi  prošlo nedjeljnog sprječavanja  mise

Misno slavlje

Pozdrav:

Milost Božja, koja nam je darovana u  Isusu  Kristu, neka bude sa svima vama.

Uvod:

Oče naš, neka bude volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji.  Ova molitva nam je tako poznata tako svakodnevna. Izgovaramo je bez ikojih poteškoća.  Što se događa na nebu i na zemlji zvuči tako općenito i tako je daleko od nas.

Stvar će postati ozbiljnija, ako nas Bog i njegova volja susretnu danas ovdje, sasvim konkretno ili na našoj koži. Ovdje dolazi Bog  u svojim prorocima  i poslanima, u Crkvi i zajednici to jest župi u obitelji i našim bližnjima. Ovdje nam govori Bog kroz svagdašnja događanja. I on  misli sasvim osobno, na moja djela i ono što ne činim ovdje i sada.

Jesmo li mi otvoreni za Boga i za njegovu riječ. Vjerujemo li u njegovu ljubav  i  onda kad nam je teško.
Zamislimo se pred Bogom i molimo za oproštenje...

Molitva vjernika

Gospodine, naš Bože, u  Isusu Kristu postao si jedan od nas. S puno povjerenja ti iznosimo naše molitve:

  • Za sve koji misle da imaju savršenu sliku o Bogu, udijeli im spoznaju da si mnogo veći nego sve slike Boga ovog svijeta ..
  • Za Crkvu, posebno za ovu tvoju zajednicu, ovdje okupljenu da budemo spremni prihvatiti i one koji drukčije misle, molimo te
  • Za sve koji stoje u službi naviještanja, krijepi ih u njihovoj odgovornoj zadaći da budu ustrajni i u bolnim trenucima odbijanja, molimo te
  • Za sve one koji ovih dana rade protiv dobra glasa župnika, koji sprječavaju Bogoslužje, koji uništavaju župsku imovinu, za one koji ih podržavaju, da im Duh Sveti prosvijetli pamet, molimo te
  • Za sve koji su bolesni i slabi, daj im snage da upravljaju svojim slabim životom po uzoru na tvoj križni put, molimo te
  • Za naše pokojne da im udijeliš rajsku svjetlost i mir molimo te...

Znamo, dobri Bože, da smo u tvojoj ljubavi. Uzdamo se u te i nadamo se tvojoj pomoći. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen

Propovijed:

„Sine čovječji! Šaljem te k sinovima Izraelovim, k narodu odmetničkom, što se odvrže od mene. .. Šaljem te  k sinovima  tvrdokornog pogled i okorjela srca." Tako smo čuli u prvom čitanju da je Bog rekao proroku Ezekijelu. Tako govori danas svakom proroku, to jest svećeniku kojeg šalje po zapovijedi biskupa na određeno područje, to jest župu.

Ezekijel je živio u teško vrijeme. Kraljevi i velikaši su uveli kult poganskih bogova  u štovanje

Jahve - Boga Izraelova. Za njima se poveo veći dio naroda. To nije moglo proći bez kazne Božje.  Narod je protjeran u progonstvo, a Hram u Jeruzalemu sravnjen je sa zemljom. A morate znati da je baš hram u Jeruzalemu bio dika, ponos, središte Izraela.  Sada je to uništeno.  Nestalo je pravog Izraela. I sada Bog šalje proroka  takvom narodu, takvim velikašima, „koji su Slavu Božju zamijenili likom bika što proždire travu."

Ezekijel je poslan!  On ne šalje sam sebe i njegova legitimnost ne izlazi iz toga što sam sebe šalje, nego iz  poslanja kojega mu daje Jahve.  Tako je prorok netko nasuprot narodu.  Njemu nije do dijaloga, on nije netko „s kojim se može govoriti", nego "netko tko govori", tko traži slušanje i zahtijeva posluh.

Ovo je, još jednom, kod Ezekijela, pojačano činjenicom da je poslan „tvrdoglavim sinovima Izraelovim". Oni su otpali od Jahve, postali su vazali tuđim gospodarima i tako izgubili njegovu zaštitu. „Dom Izraelov" postaje „domom tvrdokornih" (još 13 puta spominje Ezekijel ovaj izraz).  Ovaj prekret najavljuje potpuno udaljavanje  naroda od volje Božje  (usp i r.4) i bilo da slušaju ili ne slušaju, ovaj narod samo po vjernosti kojom prorok naviješta riječ Božju, treba spoznati da  je među njima bio prorok  (r 4b/c,5). Tako isto doživljavam sebe o ovoj situaciji nakon nedjeljnog sprječavanja mise.

Živimo u sličnom vremenu, samo su  se promijenili neki lažni bogovi i promijenila su se neka druga ropstva.  Što Bog znači današnjim kršćanima u Europi? Većini kršćana u Dolu? Ništa!  Što im znači nedjeljna misa - liturgija? Slobodno mogu reći ništa, osim prigodne parade i običaja! Da je ovo istina potvrđuje činjenica da se po Europi, na veliko, prodaju zgrade crkava, a sama berlinska nadbiskupija ih je prodala 250.  I mi živimo u tom vremenu i duhu. I prošlo nedjeljne sprječavanje nedjeljne mise i sva događanja u Dolu u posljednje dvije godine samo potvrđuju činjenicu da se Dol ništa ne razlikuje od Europe.

Sjećam se da mi je mladomisnički propovjednik  prorekao sve ovo što se sada događa prije 48 godina, a bilo je to upravo u ovoj sedmici.

Zašto me se progoni?

Jasno je i svakome tko pažljivo prati cijelu situaciju, da su u igri neke stvari koje nisu tako jasno vidljive. Sjetite se, prije tri godine ovdje, na ovom mjestu,  su mi mještani i to upravo oni koji me sada najviše progone i sotoniziraju, dali zahvalnicu za pastoralni rad.  Što se to promijenilo? Ja? Ja se nisam promijenio ni u čemu osim što sam stariji. Dakle nešto drugo se moralo dogoditi da su neki ljudi prestali dolaziti na misu, prisiljavaju druge da ne idu.

Vama, ovdje prisutnima i svima koji nisu podlegli strahu i divljaštvu pojedinaca  neka Bog uzvrati svojim blagoslovom.  Svi mi ovdje prisutni  znamo da smo grješni i potrebni Božjeg milosrđa,  ali i potrebni Božjeg oproštenja  i molitve za oproštenje. I zato smo ovdje. Vi dobro znate da ja uvijek, pred Veliki tjedan, sve vas javno zamolim za oproštenje.  Svjestan sam svoje grješnosti i ljudskosti, no kad je biskup upitao one koji me progone: „Dobro, don Ivica je pogriješio, a jeste vi što pogriješili? Jednoglasno su odgovorili ne.  I zato oni koji misle da im  nije potrebno Božje oproštenje i međusobno oproštenje i kajanje i molitva za oproštenje nisu ovdje.

Svakako jedan od mojih grijeha zbog kojih su neki prestali ići u crkvu i huškaju druge  da ne idu, jest što sam ja govorio i govorim istinu. Neki ljudi ne žele čuti istinu ni o sebi, ni o drugima, nego nameću neke svoje istine.  A meni je, svojim poslanjem, Bog naredio: govori „bilo da slušaju ili ne."

Drugi moj grijeh  je svakako što sam uspio vratiti nacionaliziranu imovinu Župi. Neki su vrlo bijesni zbog toga,  jer su bili planirali prodati i sve to staviti u svoj džep. I sada kad je završen posao, kada imam ključeve i od konobe, i od kuće, kada je kad je Župa uknjižena na sve to  Općina pokušava miješati se u stvari župe  što je protivno zakonima Republike Hrvatske, protivno ugovorima između  Republike Hrvatske i Svete Stolice. Ovo ne govorim na pamet, imam dopise općine Postira. A kad smo kod toga, onda ću reći da nema nikoga u Hrvatskoj,  ni u svijetu tko besplatno stoji u tuđem stanu osim u Dolu. I svi šute, a ja evo govorim. Svi pošteni a ja evo lopov.  I ovo je glavni razlog bijesa pojedinaca koji se ne plaše ni Boga, niti stide od ljudi. Jer divljaštvo postaje kvaliteta. Nije to samo u Dolu. No, to nije isprika. Jasno da su, uz ovaj razlog, pojedinci nadodali i svoje razloge.  I zato su  bili spremni učiniti što su učinili.

Da li je činjenica što sam želio učiniti nešto dobro za Dol, da se sačuva za budućnost kada sam  pokušao prebaciti fijeru na prvu subotu u veljači, ali ne mojom vlastitom voljom nego savjetom mnogih koji su po mom sudu imali što reći?  Zar je to bilo toliko zlo da se protiv mene digne rat? Fijera je ostala kako je i bila, i pred dvije godine su ovdje, u prvim klupama, bili i predstavnici Općine i Mjesnog odbora, tobože zadovoljni da je fijera ostala. Ove godine je fijera bila 2.2., ali nikoga od Općine, niti od  Mjesnog odbora nije bilo na misi. Znači nije fijera razlog rata protiv mene. To je bila samo lijepa maska kojom su se pokrile neke druge prljave rabote.

Sprječavanje mise

Postavljam pitanje: kako može netko tko se bori za fijeru, da ostane 2.2., spriječiti održavanje nedjeljne mise? Kazneni zakon Republike Hrvatske, članak 110. kaže:  u točki 1.„Tko uskrati ili ograniči slobodu vjeroispovijesti, javnog očitovanja vjere ili drugog uvjerenja  kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine A u t.2  se kaže: „Kaznom iz stavke 1 ovog članka kaznit će se tko uskrati ili ograniči slobodu javnog obavljanja vjerskih obreda. Ovaj čin je bio najavljen pred biskupom 12.X. 2011. malo iza podne. „Nemojte se začudit kad nojdete zabarikadironu crikvu."  Interesantno da do danas nitko ni iz etno udruge, ni iz Mjesnog odbora, ni iz Općine nije javno osudio ovaj vandalski, barbarski čin.  A to onda znači da se takvi čini odobravaju a počinitelji osjećaju dobro zaštićenima.

I Crkveni zakon, Kanon 1375 kaže da se predviđa mogućnost kazne za one koji spriječe obavljanje obreda.  Biskup je obaviješten, a što će on napraviti  to je njegova stvar i on snosi odgovornost pred Bogom, Crkvom i poviješću.

Koliko je meni poznato u našoj biskupiji se ovakva slična stvar dogodila  prije kojih pedesetak godina kad su bila neka druga vremena.  Sjećam se i jedne fijere na otoku Hvaru, a pada na dan kad se slavio Titov rođendan, onda su po noći skinuli bate od zvona. Na misi u crkvi je bilo 9 svećenika  i pet vjernika.

Napomenut ću da sam bio s biskupom Celestinom kada je na kuću gdje smo bili malo iza ponoći  bačen dinamit - jer se u župnu kuću nije moglo, neki su je bili zauzeli. Krizma je bila u toj župi 4.VII. kad se slavio Dan borca, a to je bilo iza ponoći 5.VII. u 0,35. Dobro pamtim.  Što bi se reklo: Ništa novo pod kapom nebeskom.

Što znači nedjeljna misa?

Sigurno da oni koji su spriječili nedjeljnu misu, kao i oni koji su potaknuli i pokrenuli ovo sramotno djelo, kao i oni koji to nisu javno osudili pokazuju da niti znaju,  niti vjeruju što nedjeljna misa jest, a niti im što znači.  Ja ću samo, ukratko, navesti što bi misa trebala značiti u životu svakoga od nas i u životu Župe.

1.      Nedjeljna misa je susret zajednice i svakoga pojedinca u zajednici s Isusom Kristom, mučenim, umrlim, uskrslim i proslavljenim  koji sjedi s desne strane Bogu i opet će doći na kraju povijesti, kao sudac. To potvrđujemo nakon podizanja: „Tvoju smrt, Gospodine, naviještamo tvoje uskrsnuće slavimo, tvoj slavni dolazak iščekujemo."

2.      Nedjeljna misa je susret zajednice i svakoga pojedinoga s Isusom Kristom i članovima zajednice međusobno. On je rekao: „Gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, ondje sam i ja." Rekao je: „Ovo činite meni na spomen." I zato ovaj divljački čin ima svoju teološku dubinu i zloću - spriječio je susret zajednice s Uskrslim, kao i svakoga pojedinoga u toj zajednici.

3.      Nedjeljna Misa je susret s riječju Božjom. A riječ Božja je upućena nama, za naš život. Sveti apostol Pavao piše svom učeniku: „Zaklinjem te pred Bogom i Kristom Isusom, koji će suditi žive i mrtve, zaklinjem te pojavkom njegovim i kraljevstvom njegovim: propovijedaj riječ, uporan budi - bilo to zgodno ili nezgodno - uvjeravaj, prijeti, zapovijedaj sa svom strpljivošću i poukom. Jer doći će vrijeme kad ljudi neće podnositi zdrava nauka, nego će sebi po vlastitim požudama nagomilavati učitelje kako im godi ušima; od istine će uho odvraćati, a bajkama se priklanjati. Ti, naprotiv, budi trijezan u svemu, zlopati se, djelo izvrši blagovjesničko, služenje svoje posve ispuni!" A Bog je rekao Ezekijelu „Govori bez obzira hoće li te slušati ili ne!"

4.      Svaki župnik je dužan  - ako to ne učini ima smrtni grijeh - nedjeljom prikazati svetu misu za narod ili kako se to kaže za puk. Tu se molitvom, pjesmom, zahvaljivanjem slavi Bog. Iznosimo mu naše  molitve, prošnje i zahvale. Zahvaljujemo mu za sve što smo kroz prošli tjedan dobili. U toj svetoj misi molimo i za naše potrebe: za blagoslov u radu, za zdravlje, za pomoć u nošenju križa. Molimo ga za sve naše potrebe. Molimo ga za naše prijatelje i neprijatelje i na kraju molimo i za naše pokojne s kojima smo tada, po molitvi, na poseban način, povezani.  Kolika je nanesena  duhovna nepravda i šteta! Oni koji su svojim vandalskim činom spriječili ovu službu Božju pokazuju  da ne vjeruju u sve ovo i da im sve ovo ništa ne znači.  I svi oni koji ne dolaze na misu pokazuju da im je važnije udovoljiti nekoj bolesnoj ambiciji  nekog pojedinca  nego sve ovo duhovno bogatstvo.

Navest ću još samo da je u župi koja na poseban način slavi Presveto Srce Isusovo,  baš presvetom Srcu nanesena teška uvreda ovim činom. Ne vjerujem da Srce Isusovo počiniteljima išta više znači od obične parade.

Meni preostaje slušati riječi koje je Bog govorio Ezekijelu: „Sine čovječji šaljem te  izgubljenim sinovima doma Izraelova. Šaljem te  k sinovima  tvrdokornog pogleda i okorjela srca. Govori, slušali te oni ili ne." A Isus je rekao: „Evo šaljem vas kao janjce među vukove.  I znajte da što koristi čovjeku da sav svijet zadobije, a dušu svoju izgubi." I zapamtite „slava ljudska voda je vrh pijeska" i bolje se svidjeti Bogu, nego ljudima.