Pučišća, 22.I. 2013

Na početku ovog bogoslužja uskrsnuća za pokojnog Franu želim svima izraziti svoju ljudsku, kršćansku i svećeničku  sućut.

Teško je ovoga trenutka govoriti, no dozvolite mi pozvati svih vas da zahvalimo Gospodinu za život ovog mladog pokojnika koji je tako tragično završio. Nitko od nas nema pravo rasuđivati ni prosuđivati ni njega, ni bilo koga, jedini On - nebeski Otac, jer zemaljskog oca pokojnik nije poznavao, će ga prosuditi. Ne samo njega, nego i svakoga od nas, jer će svatko od nas doći pred Boga sa svojom vrećom.

Naša ljudska i kršćanska dužnost je da se ovoga časa pomolimo Gospodinu da ga obilato nagradi za sve ono dobro što je u životu učinio, da mu izliječi svu bol i patnju koju je za života nosio. I da mu, u krvi Kristovoj, opere sve krivnje i grijehe koje je u ljudskoj slabosti počinio.

No, ova smrt je ujedno poticaj svima nama, kako će nam reći današnje evanđelje: Ako se ne obratite, svi ćete ovako izginuti. Dok se molimo Gospodinu za dušu ovog pokojnika molimo i za naše vlastito spasenje:

Propovijed

Uz Lk 13,1-9

Ožalošćena obitelji, tužni zbore

U ovom času mi je teško govoriti, jer je tragedija ovog mladog čovjeka sve nas duboko pogodila. No, ipak dopustite mi jedno kratko razmišljanje.

Neki se možda čude ovom evanđelju. Izabrao sam ga zato, jer sam uvjeren da se mnogo riječi reklo o krivnji zbog ove tragedije. Rekoh na početku  nije naše, niti smijemo bilo koga, a naročito ne mrtve  prosuđivati i osuđivati. Više bih rekao da je ova smrt nama opomena. Ništa se ne događa u povijesti svijeta, a posebno ne u povijesti spasenja da ne bi imalo značenja za nas.

I nesreće koje su se u Isusovo vrijeme događale sam je Isus rastumačio tako. Isus nam poručuje: ne raspravljajte o tuđoj grješnosti, ni o tuđoj krivnji, nego iz jedne nesreće ili više nesreća povucite zaključak za svoj život.  Ako se ne obratite, svi skupa i svaki pojedini, onda će vas svih vas zadesiti ovakva nesreća. Tragedija je za sve nas što nas ovakve tragedije udare, ali već sutra zaboravljamo na tuđu tragediju i na poruku koju nam ona šalje i zato čovječanstvo srlja u propast. Uvijek imamo mogućnosti za popravak „ali ako se ne obratite, svi ćete tako izginuti. Opomena  koju ne smijemo prečuti, niti je preskočiti.

Želim ovoga časa reći svima i riječi utjehe. Poslužit ću se pjesmom koja mi se čini vrlo pogodnom za ovaj trenutak.   Karin Leitner je završila medicinsku školu i u 28. godini doznala da je neizlječivo bolesna od raka. Usprskos toj bolesti upisala je i završila teologiju. Napisala je nekoliko knjiga u svjoj bolesti, a ja ću pročitati pjesmu iz knjige:  Tanzendes Kreuz - Moj križ pleše - pjesmu koja nosi naslov: