Misno slavlje

Pozdrav:

Bog slave i darovatelj svake  milosti neka bude sa svima vama.

Uvod

Sakupili smo se kao Gospodnja zajednica da zajedno slavimo žrtvu hvale. Zahvaljujemo Bogu za ljubav koju nam on pokazuje. Zahvaljujemo za ljubav koja nas osposobljuje da na nju uzvraćamo i da je pokazujemo drugim ljudima. Pozvani smo da sudjelovati na ljubavi Božjoj i u njoj rasti.

Zato najprije zahvalimo Gospodinu za dar kojega smo nezasluženo dobili, za dar kršćanstva, za dar što pripadamo Katoličkoj Crkvi. Ujedno, danas molimo Gospodina za sve one koji širom svijeta rade na širenju Evanđelja kao misionari i misionarke u svim vidovima.... Zahvalimo Gospodinu za sve lijepo što smo primili ovoga tjedna .... isto tako mu zahvalimo za sve ružno što smo doživjeli i to stavimo sada na oltar da budemo slobodni od bilo kakve mržnje...

U našem upoznavanju knjige Otkrivenja i nebeske liturgije malo ćemo se zaustaviti na znamenjima koja opisuje ta knjiga.  A ta znamenja koja su slikovito opisana i danas djeluju. Pokušajmo razumjeti naše vrijeme  i zla koja se danas događaju kroz opis zvijeri  u poglavlju 13. 1-6  knjige Otkrivenja ..." I vidjeh: iz mora Zvijer izlazi sa deset rogova i sedam glava; na rogovima joj deset kruna, na glavama bogohulna imena. Ta Zvijer što je vidjeh bijaše nalik na leoparda, noge joj kao medvjeđe, usta kao usta lavlja. Zmaj joj dade svoju silu i prijestolje i vlast veliku. Jedna joj glava bijaše kao na smrt zaklana, ali joj se smrtna rana zaliječila. Sva se zemlja, začuđena, zanijela za Zvijeri i svi se pokloniše Zmaju koji dade takvu vlast Zvijeri. Pokloniše se i Zvijeri govoreći: "Tko je kao Zvijer! Tko bi smio ratovati s njom?" I dana su joj usta da govori drskosti i hule i dana joj je vlast da to čini četrdeset i dva mjeseca. I ona otvori usta da huli Boga, da huli ime njegovo, njegov Šator i nebesnike. I dano joj je da se zarati sa svecima i da ih pobijedi. Dana joj je vlast nad svakim plemenom i pukom i jezikom i narodom:  da joj se poklone svi pozemljari, oni kojima ime nije zapisano u knjizi života zaklanog Jaganjca, od postanka svijeta.  Tko ima uho, nek' posluša! Je li tko za progonstvo, u progonstvo će ići! Je li tko za mač, da bude pogubljen, mačem će biti pogubljen! U tom je postojanost i vjera svetih.

Želimo, na početku ove svete euharistije, na trenutak, biti tihi i ispitati se gdje smo mi, prošlih dana, povrijedili ljubav prema Bogu i bližnjemu slušajući nagovore zvijeri o kojoj govori sveti Ivan.

Kyrie:

• Molimo za sve ljude ovog svijeta:

• Molimo i za one koji snose političku odgovornost:

• Molimo i za one koji postaju kriminalci da bi mogli preživjeti: da pronađu redovno zaposlenje i izgrade uredan život.

• Molimo i za sve kršćane i kršćanke ovoga svijeta da im podaš snage da ostvaruju pravo bratstvo.

• Molimo za sve one koji rade na širenju evanđelja, koji su zauzeti oko radosne vijesti u svijetu

• Molimo i za naše vjerne mrtve, posebno za one koji su nam bili blizi i dragi u životu

Propovijed

Do sada smo razmišljali o ulozi jaganjca kroz vjersku povijest Izraela, posebno pashalnog jaganjca. Sve su to bile slike Isusa, Božjeg jaganjca koji je svojom žrtvom, upravo o židovskom blagdanu Pashe, ispunio stari smisao žrtava  i ustanovio žrtvu Novoga saveza, novog naroda Božjega. To je Euharistija - žrtva zahvale  ili kako mi jednostavno kažemo sveta misa.

Jer je sveta misa javna molitva cijele Crkve, ona ima i svoju povijest, i svoj obred, i ne može svatko činiti što i kako hoće. Oni koji bolje poznaju situaciju na tom polju, vidjet će, na žalost, popriličan nered. No, nećemo o tome, nego ćemo malo razmišljati o obredima i značenjima pojedinih obreda ili čina. Svrha i cilj obreda u svetoj misi je samo jedan, a to je da zahvati cijelog čovjeka.

Potreban je i raspored i rutina u našem svagdašnjem životu.  Tko se umorio od slušanja one male jednostavne dječje riječi »hvala«,  koji se bračni par umorio i kome je dosadilo slušati jedan drugoga «volim te«. Vjernost našim rutinama, navikama jedan je od načina iskazivanja naše ljubavi.

Rutine čine život mirnijim, učinkovitijim i ljepšim, a time i uspješnijim.  U stvari, što više rutina razvijem , to smo uspješniji. Rutine omogućavaju dobrim navikama da preuzmu vodstvo i tako otvaraju mogućnost i umu i srcu da rastu.

Obredi kršćanske liturgije  su određene riječi koje su se, tijekom vremena, dokazale: hvala koju govore Božja djeca; volim te koje govori Kristova zaručnica Crkva. Liturgija je navika koja nas čini jako uspješnima, koja nas čini uspješnima, ne samo u duhovnom životu, nego općenito, s obzirom da život mora biti  življen u svijetu koji je stvoren i otkupljen od Boga.

Dijelovi cjeline

Možda najjasnije čujemo poziv mise u riječima koje se svakodnevno ponavljaju na stotine tisuća puta: »Gore srca!« Kamo idu naša srca? U nebo, jer je misa nebo na zemlji.  Ipak, prije nego to jasno vidimo, moramo razumjeti dijelove mise.

Najprije moramo naglasiti da je misa sastavljena od dva dijela «liturgije riječi« i »euharistijsku liturgiju", a oni se dijele u određene obrede. Svi obredi zajedno čine jedinstvenu  cjelinu jednog prinosa , a to je žrtva Isusa Krista kojom obnavljamo naš savez s Bogom.

U znaku križa

Znak križa je kod ranih kršćana, vjerojatno, bio najopćenitiji znak vjere.  Često se pojavljuje u dokumentima toga vremena. Negdje čine znak križa samo na čelu. neki pisci kao što su sv. Jerolim i Augustin  opisuju kršćane kakao čine znak križa najprije na čelu, pa ma usnama i zatim na srcu - onako kako mi  činimo prije evanđelja.  Veliki sveci svjedoče  o golemoj moći toga znaka. Sveti Ciprijan iz Kartage napisao je u trećem stoljeću : „.. u znaku križa je sva vrlina i moć .. u znaku križa je spasenje za sve koji su opečaćeni na svojim čelima" što nas podsjeća na riječi knjige Otkrivenja.  Sto godina kasnije sveti Atanazije izjavljuje: „Znakom križa zaustavljena je sva magija i uništeno sve vraćanje." Sotona je nemoćan u prisutnosti križa Isusa Krista.

Znak križa je najdublja gesta koju činimo. To je otajstvo Evanđelja u jednom trenutku. To je kršćanska vjera sadržana u jednoj kretnji. Kad se prekrižimo mi obnavljamo savez koji je započet našim krštenjem. Izgovorenim riječima naviještamo vjeru u Trojstvo u koju smo kršteni: „U ime Oca i Sina i Duha Svetoga". Rukom naviještamo svoje otkupljenje križem Isusa Krista. Najveći grijeh ljudske povijesti  - razapinjanje Sina Božjega - postao je najveći čin milosrdne ljubavi i božanske moći. Križ je sredstvo pomoću kojega smo spašeni, pomoću kojeg postajemo sudionici božanske naravi.

Sveto Trojstvo, utjelovljenje, otkupljenje - cijelo se vjerovanje iznenada pojavljuje u tom kratkom trenutku. Na Istoku je ta kretnja još bogatija, jer kršćani prave znak križa držeći tri prsta zajedno (palac, kažiprst i srednji prst) bez druga dva prsta. Tri prsta zajedno predstavljaju jedinstvo presvetog Trojstva, a preostala dva prsta predstavljaju  jedinstvo Kristovih dviju naravi: ljudske i božanske.

To nije samo bogoštovni čin. To je podsjetnik na ono što jesmo. Otac, Sin i Duh Sveti održavaju obiteljski odnos, unutarnji život i vječno zajedništvo Boga. Naša vjera je jedina religija čiji je Bog obitelj. Sam Bog je „vječna obitelj", ali budući da smo kršteni, on je također i naša obitelj. Krštenje je sakrament, a sakrament  dolazi od latinske riječi (sacramentum) što znači prisega i tom prisegom smo vezani za Božju obitelj.  Čineći znak križa, započinjemo misu podsjećanjem da smo Božja djeca.

Također obnavljamo svečanu prisegu svoga krštenja. Stoga je križanje poput prisezanja nad Biblijom u sudnici.  Obećavamo da smo došli na misu da bismo svjedočili. Tako nismo promatrači slavljenja Boga; aktivni smo sudionici, svjedoci i zaklinjemo se  da ćemo govoriti istinu, samo istinu  i ništa osim istine. Tako nam Bog pomogao. Amen