Misno slavlje

Pozdrav:

Bog, koji je vaš život i vaše spasenje, neka bude sa svima vama.

Uvod:

Postoje mnoge stvari u životu koje ne shvaćamo. To nam je poznato i puštamo da se stvari događaju. Zar nas onda čudi da i Boga ne shvaćamo, njega čiji putovi nisu naši putovi i čije misli nisu naše misli?  Ali preko Boga ne možemo tako lako proći. Bog ide za nama i želi da ga nađemo, po svome Sinu nas zove svakoga časa.

Sada bih želio da se stavimo u prisutnost Božju.  Tijekom ove vjeronaučne godine imat ćemo središnju temu razmišljanja: sveta misa. Sveta misa je  dio velikog, nebeskog bogoslužja. I zato sada poslušajte kako sveti Ivan, u Knjizi otkrivenja počima opisivati nebesko bogoslužje. Ovu sliku pokušajmo zadržati u pameti svaki put kad dolazimo na misu:

 

„Nakon toga vidjeh: gle, vrata otvorena na nebu! A onaj prijašnji glas, što ga ono začuh kao glas trublje što govoraše sa mnom, reče: "Uziđi ovamo i pokazat ću ti što se ima dogoditi nakon ovoga!" I odmah se u duhu zanijeh kad gle: prijestolje stajaše na nebu i na prijestolje Netko sjede. Taj što sjede bijaše nalik na jaspis i sard. A uokolo prijestolja duga slična smaragdu. Uokolo prijestolja dvadeset i četiri prijestolja, a na prijestolja sjedoše dvadeset i četiri starješine, obučene u bijele haljine, sa zlatnim vijencima na glavi. Od prijestolja izlaze munje i glasovi, i gromovi; pred prijestoljem gori sedam ognjenih zubalja, to jest sedam duhova Božjih, a pred prijestoljem kao neko stakleno more, nalik na prozirac. U sredini prijestolja, oko prijestolja, četiri bića, sprijeda i straga puna očiju: prvo biće slično lavu, drugo biće slično juncu, treće biće s licem kao čovječjim, četvrto biće slično letećem orlu. Ta su četiri bića - u svakoga po šest krila - sve naokolo i iznutra puna očiju. Bez predaha dan i noć govore: "Svet! Svet! Svet Gospodin, Bog Svevladar, Onaj koji bijaše i koji jest i koji dolazi!" I kad god bića dadu slavu i čast pohvalnicu Onomu koji sjedi na prijestolju, Živomu u vijeke vjekova, dvadeset i četiri starješine padnu ničice pred Onim koji sjedi na prijestolju i poklone se njemu - Živomu u vijeke vjekova. I stavljaju svoje vijence pred prijestolje govoreći: "Dostojan si, Gospodine, Bože naš, primiti slavu i čast i moć! Jer ti si sve stvorio, i tvojom voljom sve postade i bi stvoreno!"

U Isusu nam je Bog darovao svoje spasenje, dao nam je životu posebni smisao i poziva nas da u svetoj Misi primamo tijelo i krv njegovog Sina. I tako sada slavimo zahvalnicu  i Božju dobrotu , jer nas je on pozvao, neke u prvoj uri, a neke u jedanaestoj uri, pridružujući se  pohvalnici u nebu.

Sve ono što nas opterećuje u odnosu prema Bogu i ljudima želimo povjeriti milosrdnoj  ljubavi Božjoj  da možemo, radosna srca, slušati Božju riječ i slaviti Euharistiju.  I zato sada promislimo što smo sve lijepoga doživjeli prošli tjedan i sve to stavimo u pjesmu pohvalnicu svetih..... a promislimo i što smo ružno doživjeli, posebno ono što smo mi ružno napravili prema Bogu i prema ljudima...i to stavimo u ruke milosrdnog Boga  moleći:

Ispovijedam se

Odrješenje, oproštenje i otpuštenje grijeha naših podijelio nam svemogući, milosrdni Gospodin.

Gospodine, smiluj se

Molitva vjernih

Bog je veći nego ljudi i zato ga danas molimo za dobrotu i milosrđe:

• Za sve kršćane: da budu spremni, uvijek iznova, od Boga tražiti snagu i hrabrost, potpuno se na njega osloniti:
• Za sve narode na zemlji da žive u slozi, razumijevanju i solidarnosti
• Za ljude u našoj domovini: za sigurniji i dostojniji život, za socijalni mir svim ljudima koji u njoj žive,
• Za one koji rade u odgojnim, savjetodavnim ili zbrinjavajućim zvanjima: da nađu put i uravnoteženu mjeru između strogoće i dobrote,
• Za sve one koji su zahvaćeni nezadovoljstvom, zavišću, mržnjom i uskogrudnošću, da nađu snage druge razumjeti i prihvatiti
• /pjevajući/ Da se dostojiš kišu zdravu godnu i plodnu ovoj zemlji u potrebita vremena udijeliti -
• Da se dostojiš oblake i vjetrove zle i škodne ukrotiti i ukloniti -
• Da se dostojiš plodove zemlji dati i uzdržati
• Za naše pokojne da kod Boga nađu vječni život

Ti nam Bože daruješ spasenje i vodiš nas u život. Zahvaljujemo ti sa Sinom i Duhom Svetim, sada i u sve vjekove. Amen.

Meditacija poslije pričesti

Propovijed

 

Sveta misa - dio nebeskog bogoslužja

Među katoličkim stvarima koje najbolje poznamo je svakako sveta misa. Sa svojim vječnim molitvama i gestama misa nam je tako bliska, poput vlastitog doma. Pa ipak, većina katolika cijeloga života  ne vidi dalje od površine naučenih molitava. A vrlo malo njih će zamijetiti silnu nadnaravnu dramu kojoj pristupaju svake nedjelje.  Papa Ivan Pavao II. nazvao je misu nebom na zemlji objasnivši da je „liturgija koju slavimo na zemlji otajstveno sudjelovanje u nebeskoj liturgiji."

U Svetom pismu Novoga zavjeta, na poseban način, se govori o nebeskom Bogoslužju u Otkrivenju. Ova knjiga je slabo poznata među nama ovdje prisutnima. Ne znam da li ju je itko od vas cijelu pročitao. Možda su nam poznate scene kojima se opisuje završetak svijeta, sa strašnim zlima, zmajevima i tome slično. Međutim ono veliko i bitno nije nam poznato. I zato ću vam  ja, tijekom ove školske godine, pokušati protumačiti svetu misu gledanu kroz Knjigu otkrivenja.  I zato sam vam na početku svete mise, s pozivom na stavljanje u Božju prisutnost, pročitao prvi opis nebeske liturgije. Pokušajmo se sjetiti toga više puta preko svete mise, a ponesimo tu sliku sa sobom kroz tjedan. U novčaniku nosimo sliku drage osobe da se je sjetimo svaki put kad uzmemo novčanik.

Tako isto bi se kršćani trebali sjetiti kad ulazimo u crkvu na nedjeljnu misu.

„Nakon toga vidjeh: gle, vrata otvorena na nebu!"  ( Otk 4,1) a vrata smo otvorili ili su nam bila otvorena onoga časa kad smo ulazili sada, ovdje u Dolu, na nedjeljnu misu. A jesmo li kada pomislili kad smo otvarali vrata crkve, da otvaramo vrata neba?

I sada možda čujem vaše prigovore da je doživljaj kojeg imamo na nedjeljnoj misi mnogo puta sve drugo prije nego doživljaj nebeskoga. Pa da je to tako ukazuje nam i ponašanje dijela vjernika koji ne dolaze na nedjeljnu misu pod parolom „nećemo mu ići na misu."  Jer za takve je misa nešto dosadno, neugodno, ponekad isprekidano ćakulama, žamorom, trčanjem djece. Gleda se tko je došao i kako se obukao, pjevačima koji ne dolaze bilo je važnije da li je netko pogriješio u pjevanju, tko će pjevati ovaj ili onaj glas, a ne ono što se pjeva. Drugima je bilo važno pokazati novu odjeću koju imaju, a neki dolaze  odjeveni kao da idu na utakmicu ili na plažu.

Ipak tvrdim da mi, doista,  idemo u nebo kad dolazimo na misu. To vrijedi za svaku misu kojoj prisustvujemo, bez obzira na kvalitetu pjevanja ili gorljivost propovijedanja. To ne znači da ne opažamo kad je nešto loše pripremljeno i nije dobro izvedeno. Nije ovdje riječ o dobrim ili lošim pjevačima, zboru, propovjedniku.  Ovdje se radi o jednoj objektivnoj istini  koju svi mi polako zaboravljamo i na nju uopće ne mislimo, a ta istina je kao srce koje u nama kuca i glasi: svaka misa  je - nebo na zemlji.  Ama baš svaka misa  i ona  koju je papa slavio sa milijun mladih u Madridu, kao i ova misa danas, ovdje s nas prisutnih koliko nas ima. Kao i ona Misa prije par dana kad sam bio sam u crkvi.  I zato mi je vrlo značajna  izjava jednog Doljanina koji živi u Postirima, a ovdje bi došao na misu samo par puta na godinu: „A ča ćete učinit ako van nikoga ne bude u crikvu od nedije na misu?" Ova rečenica ukazuje da taj i svi koji tako misle uopće ne doživljavaju i ne vjeruju da je misa - nebo na zemlji.  Ili ona druga izjava koju sam od nekih često slušao „ala skrot' te to", kao da se nebo na zemlji može skratiti.

Možda neki od nas žele od mise „dobiti više." Ne možemo dobiti više od neba samoga.

Nakon toga vidjeh: gle, vrata otvorena na nebu! I mi sada ovdje sudjelujući na ovoj misi, ovakva kakva je, obred kakvog mi poznamo sudjelujemo na nebeskoj liturgiji . Ovaj obred  se zove se rimski, latinski ili zapadni obred. Iako nebo silazi  nad nas kad god Crkva slavi euharistiju, kako se drukčije zove misa, misa izgleda drukčije od mjesta do mjesta i od vremena do vremena. Ovoga časa mi pada na pamet jedna pokojna žena iz jednog mjesta  kad je došla kod sina u Postira. Spremaju se za na misu i ona s njima. Drugu nedjelju ona se ne sprema. Pitaju je: A zašto nećete s nami? A ona odgovori: „Bobatice jo u vašu crikvu ne znon Boga molit."  Ona je bila naviknuta na svoj način slavljenja mise. Pa da se to nama ne dogodi, dobro je da znamo da smo mi katolici  i da mi slavimo misu po latinskom, rimskom ili zapadnom obredu. Međutim postoje u katoličkoj crkvi mnoge euharistijske liturgije. Vidite, mi ovdje u Hrvatskoj imamo još grkokatoličku liturgiju - bizantsku -  ili kako se još naziva liturgija svetog Ivana Zlatoustog. Ponekad tu liturgiju možete vidjeti i na televiziji., Uz tu liturgiju postoje  još neke poznatije kao ambrozijska, armenska, kaldejska, koptska (koja je sada naročito ugrožena u Egiptu i Sudanu) nadalje ima još malabarska, malankarska, maronitska, melkitska i rutenijska. Nabrojio sam vam one najveće i najpoznatije da makar jednom čujete da postoje i drukčije liturgije nego što je naša, a sastavni su dio katoličke Crkve. I svaka od tih liturgija posjeduje vlastitu ljepotu, svaka posjeduje vlastitu mudrost, svaka nam pokazuje drugi kutak neba na zemlji.

I ovo naše slavlje Gozbe Jaganjčeve neka nam omogući da gledamo misu novim očima. A sada se pomolimo zajedno za novo srce, tako da po ovom našem proučavanju i molitvi  sve više rastemo u ljubavi prema kršćanskim otajstvima koja nam je dao Otac.