Misno slavlje

Pozdrav:

Bog  bogat milosrđem i praštanjem neka bude sa svima Vama

Uvod:

Svi mi želimo nekakav uspješan život.  I Bog nam želi takav život darovati u punini. A ipak često živimo mimi samih sebe i mimo ispunjenog života: po našem životnom stilu, po naglascima koje postavljamo, po svjesnim ili nesvjesnim odlukama.

Bog nas po Crkvi poziva da razmislimo  o tome što nas stvarno može dovesti do ispunjenog života. često puta lutamo i uvijek se smijemo vratiti na pravi put pa tako i u ovom bogoslužju - ovoj svetoj misi.

I zato ćemo se sada staviti u prisutnost Božju. Oživimo vjeru da je Bog ovog časa s nama kao što je bio sa Mojsijem, Izaijom, Ilijom.  ...

Obratimo mu se  molitvom

Bože života, ti si sada ovdje među nama živ. Daj da osjetimo tvoju blizinu. Otvori nam oči i uši za ono  što nas vodi više k životu i životnosti. Podari nam budno oko i za ljude oko nas i s nama.  Zato se sada kajemo :

evo razloga:

Molitva vjernika

Isuse Kriste, ti si dolazio blizu ljudi i vraćao si ih punom i ispunjenom životu. I od nas se traži da se zauzimamo za ljude oko nas i za bolju kvalitetu života u svijetu. Za to molimo tvoju pomoć: Recimo zajedno: Isuse budi uz njih!

Meditacija prije pričesti

Propovijed

Braćo i sestre. Ako smo pažljivo slušali današnja čitanja, onda nam se nameći neka pitanja.  Pitanje grijeha. Tko danas misli na grijeh i smatra grijeh nečim ozbiljnim. I ako  s tog stanovišta gledamo onda današnja čitanja izgledaju potpuno strana  našem čovjeku pa možda i nama.

No ne zaboravimo da je riječ Božja vječna i istinita. A grijeh je zlo koje susrećemo na svakom koraku. Sveti Pavao nas danas upozorava da ljubav ne nanosi zlo bližnjemu, prema tome gdje god ima zla ima grijeha.

Što je to grijeh. Grijeh je kad čovjek nešto čini protiv svoga vječnog spasenja a to znači i svoje vječne sreće. No znamo da danas mnogi ljudi, pa i kod nas ne drže ništa do tog vječnog spasenja ni do vječne sreće. U  to jednostavno ne vjeruju. A onda traže ispunjenje života i sreće u raznim ovozemaljskim prolaznim ciljevima, sveti Pavao te ciljeve svrstava pod grijehe: „Ne čini preljuba! Ne ubij! Ne ukradi! Ne poželi! Ima li koja druga zapovijed  sažeta je u ovoj riječi : Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe." Dakle, promatrajući svijet i zlo oko nas i u nama vidimo da zla ima u raznim vidovima znači biblijski rečeno : ima i grijeha i naša braća griješe i mi smo pozvani opomenuti. I onaj koji vidi da netko čini zlo, znači svoj život usmjerava protiv konačnog i vječnog spasenja, znači protiv konačnog  cilja Boga i mi smo kao djeca Božja, kao subraća Kristova dužni upozoriti našeg brata na njegov krivi put koji vodi u njegovu vječnu propast.

Može se dogoditi da dotični ni sebi ni nama ne prizna da je na krivom putu. Onda je to njegova stvar. Mi smo svoju stvar učinili ako smo onoga koji je na krivom putu upozorili. I on je sam kriv svojoj vječnoj nesreći. Ako smo izvršili našu dužnost i opomenuli nekoga tko je na krivom putu i on se zbilja obrati i stane razmišljati i vrati na pravi put. Mi smo onda spasili njegovu vječnu sreću i Bog će nas zbog toga nagraditi. Ako vidimo da netko ide krivim putem a ne opomenemo ga - pod bilo kakvim izgovorima -  a nema za to izgovora - i on izgubi vječni život zbog toga onda će Bog od nas tražiti odgovornost. Vrlo ozbiljna stvar  jer s Bogom se ne ruga niti se možemo s njim igrati.

Tko treba opominjati:

Naglašavam ovdje se radi o opomeni na mogućnost gubitka ispunjenog života kod Boga , vječnog spasenja.

U prvom redu su pozvani roditelji da  bdiju nad vječnom srećom svoje djece. I ako tu zadaću zapuste  sasvim sigurno će pred Bogom biti krivci vječne propasti njihove djece.

Članovi obitelji su sljedeći koji imaju dužnost i zadaću opominjati one koji se nalaza na krivom putu i u opasnosti su izgubiti vječno spasenje i vječnu sreću.

Kumovi - su javno preuzeli odgovornost za vječnu sreću svoga kumčeta. Preuzeli su odgovornost da će pomagati roditelje u vjerskom odgoju djeteta. Ja u 40 godina svećeničke prakse nisam sreo takvog kuma i kad bi se mene pitalo smjesta bih ukinuo kumove, jer oni praktično služe samo za davanje poklona.

Ljudi na vlasti bi po svom pozivu trebali voditi brigu i o vječnom spasenju svakog povjerenog građanina. Oni to rade kada se brinu za javni red i mir, kada opominju one koji krše bilo kakve zakone koji se protive dobru, kako materijalnom tako i duhovnom svakog građanina.

Konačno svaki član župne zajednice mora upozoriti svoga brata koji se nalazi na mogućem putu da izgubi vječno spasenje.

Ovdje treba spomenuti i svećenika - župnika koji ima ne samo dužnost kao kršćanin i čovjek nego na poseban način ima i poslanje, no o svećenikovom poslanju i zadaći ćemo reći nešto kasnije. Sada ćemo pokušati odgovoriti na pitanje

Kako opominjati?

Kako pridobiti nekoga tko živi udaljeno od  cilja - života u punini? Današnje evanđelje nam pokazuje jedan put za to.

Prvi korak je „ići čovjeku" uključiti se u jedan svijet. To znači točno sagledati i slušati, drugoga i njegov život prihvatiti  bez predrasuda i prebrzog vrednovanja.

Trebamo tražiti razgovor u „četiri oka" da bismo sačuvali privatnu sferu drugoga. Tek onda drugome smijemo reći što nas zapravo brine i zabrinjava.  Ako uspije ovakvo međusobno slušanje, onda  onaj drugi može početi tražiti putove za bolji i kvalitetniji život.

No često puta mi već unaprijed osuđujemo drugoga a da se nismo uopće uživjeli u njegovu situaciju. Puna puta mi ne čuvamo privatnost drugoga. I tu zapravo onda mi činimo još veći grijeh i često puta drugoga svojim ponašanjem tjeramo da nastavi svojim putem propasti. Zanimljivo je   da često puta čujem u ispovijedi : pričali smo o drugome ali mu to ništa ne škodi. A gdje je tu pravo na privatnost svakog čovjeka.  I ovakvo ponašanje sasvim suprotno od onoga što nam govore današnja čitanja.

Dakle najprije trebam  poštovati drugoga, u njemu gledati čovjeka, onda poštovati njegovu privatnost i kad to drugi kod nas osjeti da mu tako pristupamo onda će se možda otvoriti i početi razmišljati i početi ispravljati svoj krivi put.

Ponekad je potreban i drugi korak: ako ja sam ne mogu naći pristupa drugima, onda ću, u pokušaj, uvući još jednog ili dva čovjeka. Poslušati njihovo mišljenje i gledanje na stvar i s njima se posavjetovati, to mi može više pomoći da ja sam korigiram moj uski pogled.  I možda se, kod drugog razgovora, može naći pogodna riječ ili ispravan ton. Isus dodaje još više - zajednički moliti za druge. U jednom takvom prekidu mišljenja, kopkanja i želje nešto učiniti molitva nas čini osjetljivijima za pravu nevolju bližnjega i za izlaz iz takve nevolje.

Pitam  jeste li se kada pomolili za onoga koga ste željeli opomenuti.  Crkva nas na to želi potaknuti upravo na početku mise kada nas potiče da se pokajemo za grijehe svoje i da molimo za druge ljude grješnike kao i mi. I kad se ovako pripravimo onda postoji vrlo velika vjerojatnost u uspjeh.

I još jednu treću mogućnost trebamo dati drugima. I tada ostaje svaki čovjek slobodan da ne „posluša" opomene pune ljubavi.  Ponekad neki poticaj djeluje mnogo kasnije i sasvim drukčije nego smo mi to željeli i očekivali. U svakom slučaju, sada je trenutak da  se „odijelimo" od drugih, da sami sebe ne činimo odgovornim  za ono na što više nemamo nikakvog utjecaja.  Odgovornost druge  otpustiti znači njega samoga prepustiti Bogu.  Kao vjernici vjerujemo i nadamo se da Bog vodi svakog čovjeka.

I ovdje  je jedno vrlo važno pitanje koje nas može mučiti. Nekoga može mučiti briga da je kriv što je netko izgubio vječni život i vječnu sreću. Ja ne mogu biti ni kriv ni odgovoran za ono na što ne mogu utjecati.  Svaki je čovjek slobodan i odgovoran za svoje čine. I ako me ne želi poslušati, ja ga ne mogu prisiliti. I ja nisam kriv za njegovu nesreću. Uzet ću jedan primjer: savjetujem prijatelja da ne pije. On me ne sluša i postane alkoholičar. Ja tu nisam ništa kriv i ne mogu sebe ništa opterećivati I od takvoga  se onda moram „odijeliti" prepustiti ga Božjoj ljubavi i milosrđu.  A koliko smo mi daleko od takvog ponašanja?

Svećenik i župnik i opominjanje

U prvom čitanju je jasno rečeno: „Tebe sam sine - čovječji postavio za stražara doma Izraelova: kad čuješ riječ iz mojih usta opomeni ih u moje ime."  Ja i velika većina svećenika smo svjesni te vrlo teške i odgovorne zadaće. Iako velika većina vjernika ne voli da ih se opominje. A Bog izričito traži: opomeni ih.  I ako to ne učinim pred Bogom sam kriv. Poslušajte što piše sveti Pavao svom učeniku Timoteju upravo u vezi opomene: „Zaklinjem te pred Bogom i Kristom Isusom, koji će suditi žive i mrtve, zaklinjem te pojavkom njegovim i kraljevstvom njegovim: propovijedaj Riječ, uporan budi - bilo to zgodno ili nezgodno - uvjeravaj, prijeti, zapovijedaj sa svom strpljivošću i poukom. Jer doći će vrijeme kad ljudi neće podnositi zdrava nauka nego će sebi po vlastitim požudama nagomilavati učitelje kako im godi ušima; od istine će uho odvraćati, a bajkama se priklanjati. Ti, naprotiv, budi trijezan u svemu, zlopati se, djelo izvrši blagovjesničko, služenje svoje posve ispuni. Isto tako i pravila o župničkoj službi nalažu da svećenik - župnik bdije nad  istinitom naukom, nad moralnim životom, a na poseban način da se brine za spasenje duša.

I došli smo na početak: mnogi ljudi, a to se vidi u svim ovim događanjima u Dolu ne žele da svećenik javno govori i opominje. Da prekorava.  I ako se trebam javno odlučiti između ugađanja ljudima i svemu onome što oni žele i očekuju ili poslušati riječ Božju - onda se ja svijesno okrećem i prihvaćam Božju zapovijed. Ne želim da Bog iz moje ruke traži krv zbog propasti bilo kojega. Iako se proglašava opominjanje, ukor kao vrijeđanje, miješanje u stvari koje se svećenika ne tiču ja  sve činim iz ljubavi prema tim ljudima.

I ja svake nedjelje namjenjujem svetu misu za svih vas, pa i za one koji ne dolaze na misu, koji misle da im ni misa ni molitva ne trebaju. Vjerujem u Isusovu riječ koju smo čuli u evanđelju da je ovoga trenutka Isus među nama prisutan, Vjerujem da je prisutan i da bi bio prisutan  i kad bi nas bilo na misi samo nekoliko. Jer Isusova prisutnost ne ovisi o broju.

Svi mi trebamo ozbiljno shvatiti  ono što smo čuli u pripjevnom psalmu: O da danas glas Gospodinov poslušate ne budite srca tvrda.