160 sudionika kongresa o „diktaturi relativizma" u Heliligenkreuzu s kardinalom Brandmüllerom na temu „Tko  smatra da poznaje istinu, živi opasno."

Heiligenkreuz (kath.net/rn)  Oko 160 sudionika je sudjelovalo, u samostanu Heligenkreuz, na jednoj konferenciji o diktaturi relativizma.  Na to je pozvala poznata Visoka teološka škola toga poznatog samostana.  Vrhunac je bio u nedjelju, referat kardinala Brandmüllera na temu: „Doprinos Crkve europskoj budućnosti."  Na početku je Brandmüller podsjetio da se Crkvu smatralo  „čuvaricom duhovnih dobara istinskog dobra i ljepote." Onda se bavarski kurijalni kardinal osvrnuo na različite probleme današnjice: darivanje organa, pobačaj i eutanaziju.

„Može li se na takvim temeljima uopće izgrađivati Europa u kojoj će se isplatiti živjeti, Europa koju želimo budućim generacijama? „I zato je došao čas katolika, čas Crkve", tumači Kardinal i ukazuje  da je propovijedanje papa  upravljeno svim ljudima dobre volje i da Crkva ostaje na prirodnom pravu „principa i pravilnih propisa"  koji postoje prije (ispred) svih zakonodavaca, jer je i sama proistječe iz takvih korijena. Pitanje „što je istina" i danas je vrlo aktualno.  „Pilat je imao brojne stare i ima najmodernije nasljednike." Tako Brandmüller.  Pravo na istinu usmjereno je protiv sveopće raširenog relativizma koji ne priznaje nikakvu sveopću istinu.

„Tko smatra da poznaje istinu, živi opasno. Pada pod osudu  i osvetu oštre  netolerancije relativističkog društva."  Moderne struje mišljenja, uživanja, koristoljublja zbog njihovih suprotnosti treba označiti neodrživima.  Prema Kardinalu, Crkva treba  pridonijeti odlučujući prilog  da održi otvorenim pristup transcendentnom (nadnaravnom). „Jer prije svakog navještaja Evanđelja, Crkva sebe promatra kao  navjestiteljicu humanosti. I time se zapravo kreće u predreligioznom prostoru."

Za Crkvu ostaje „snaga dokaza". Ovaj dokaz je i jedno pitanje, jedno čisto utopijsko pitanje: Kako bi Europa mogla izgledati? Kakav bi oblik društva mogao nastati u Europi ako Europa sutrašnjice odbaci katoličko gledanje na čovjeka? Brandmüller podsjeća na Dekalog i Govor na gori.

„I ne postavlja se pitanje o sumnjivosti takvog humanijeg društva", tvrdi on.

Konferenciju je otvorio, u subotu ujutro, opat Maksimiljan Heim. „Zahvalan sam da mi, u Heiligenkreuzu, imamo redovnu liturgiju i slijedimo misao pape Benedikta da ne treba postajati lom između prijašnjeg  izvanrednog i redovnog oblika liturgije." Heim poziva da se ne dopusti vjetru bilo kakvih nauka da baca amo tamo. „Nikako ne posvjetovnjačiti vjerska mjerila. Tako nastaje diktatura relativizma.  Imamo druga mjerila. Isus Krist, ON je mjerilo pravog humanizma.  Ovu vjeru odraslih trebamo pustiti da sazrijeva." Tako Heim.

Onda je govorio poznati filozof Josef Seifert o „Zabludama i suprotnostima u sveopćem, kulturno-povijesnom i individualnom relativizmu."

Seifert podsjeća, u svom referatu, na to da istina mora biti u odnosu sa stvarnošću. Spoznaja  istine je životni živac duhovne osobe.  Filozof tvrdi da nitko ne provodi tako radikalnu diktaturu kao relativizam: „Diktature 20. stoljeća su izvršavale zlodjela u ime radikalnog relativizma." I danas postoje grupacije i pojedini ljudi zvučnog imena  koji su širili i šire „apsolutnu" istinu.  Postoje formalni progoni  u vjerskim i teološkim krugovima. Seifert podsjeća,  u tom kontekstu,  na USA i diskusije o zdravstvenim reformama Baracka Obame.

„Relativizam se protivi samome sebi", ponavlja Seifert kritiku relativizma. To je napad na bit istine. „Što je istina, u sebi je istina. Što je istinito ne može biti lažno za drugog čovjeka, ni za drugo vrijeme, pa čak ni za Boga."

Sljedeći referat je bio francuskog filozofa Remi Brague o temi „ Da li je sadašnjica ljudi nešto dobro?"  Braguo tvrdi, u svom referatu, da „isključivi humanizam"  jednostavno nije moguć.  Ako ga se prepusti njegovoj nutarnjoj logici, on bi sam sebe trebao uništiti. „On je nesposoban odgovoriti na temeljna pitanja, a to je pitanje dobrote i postojanja." Tako filozof.

Na kraju je govorio bečki teolog Günther Pöltner o položaju razuma u državi slobodnih svjetonazora i ustvrdio da etičko - moralna pitanja ne mogu biti predmet glasovanja. „Treba ostati realističan. Trend ide prema normativnom pluralizmu. Bilo bi iluzorno podcijeniti moć ovog trenda.  Debate  o ljudskom razumijevanju su ispod  zahtjeva za istinom.  Ovaj zahtjev ne dolazi od nas, on je usmjeren prema nama i radi se o nama.  Ovim zahtjevom se ne može raspolagati po volji, niti ga se može prebacivati, a niti je čisto vremenski. Sve što mi činimo ili propuštamo konačno se nas tiče. Pitanje glasi: Kamo vodi ovaj zahtjev? „Odakle dolazi da mi ljudi možemo činiti dobro?"  pita Pölltner.

U subotu je govorio  i prof. Jörg Splett i oduševio prisutne temom „Istina ljudi". Splett je kritizirao, u svom referatu, i neke teologe  s obzirom na slično područje  „Znati i vjerovati".  Radi se ne samo o uvjerenju: „Neki teolozi, umjesto da čitaju knjige, gledaju slike sa suncokretom. To ne može biti nova dogmatika."