Stuttgarter Nachrichten (6.10.2010)

Preuzeto: "Pogled s televizijskog tornja"

Hohenheim. Znanstvenici su razgovarali o kontroverznim odlukama u vezi genetskog inženjeringa  embrija. Komentar:  Marc Schieferecke

         Ustav, članak prvi: Ljudsko dostojanstvo je nepovrjedivo. Članak drugi: Svatko ima pravo na život i fizički integritet. Do sada, tako jasno.

         Ali: kada čovjek postaje čovjek? Ove večeri u Katoličkoj akademiji, u Hohenheimu se ide za odgovorom na ovo pitanje. I već i prije tribine bilo je jasno da se odgovor neće naći, jer on se traži već od 60-ih godina. Tako kaže moralni teolog Dietmar Mieth, a njemu je već 70 godina.

         Već onda je začetnik diskusije bio Robert Edwards. Od 50-ih godina je radio na načinima za umjetnu oplodnju. U ponedjeljak, Edwardsu je dodijeljena Nobelova nagrada za medicinu jer je 1977. prvi put umjetno proizveo čovjeka. Vatikan je oštro kritizirao dodjelu.

         No, danas se ne radi o religiji u katoličkom Obrazovnom centru. Riječ je o medicini, moralu, etici, zakonu. Povod je zadnja posljedica Edwardsova otkrića, pred implantacijska dijagnoza, kraće PID. To je genetska metoda koja pomaže roditeljima da rode zdravu djecu, a izbjegnu rađanje one koja bi se, inače, rodila s genetskim bolestima ili invaliditetom: na primjer, Downov sindrom ili cistična fibroza. Genetski inženjeri istražuju umjetno oplođene jajne stanice, imaju li nedostatke. Ako se nedostaci ne nađu, embrio se usađuje u maternicu. Ako se pak nađu nedostaci, onda se  embrio "odbacuje" kao što to određuje nepisano pravilo u takvom slučaju.

         Uvjereni katolici bi to mogli nazvati ubojstvom - i  htjeli bi da to bude i za roditelje i liječnike kažnjivo djelo. Zadnji pokretač ove rasprave je presuda Saveznog suda iz srpnja, čiji je petočlani Senat oslobodio liječnika koji je  koristio PID. Do tada je to slovilo kao protuzakonito. Zakonito nije ni nakon presude, misli Hinner Schütze, ali nije ni kažnjivo. To je lijepo za razlikovati. „Velika stvar o sudskoj praksi", kaže on, „možete vidjeti sve uvijek ovako ili nešto onako." Schütze to treba znati. Predaje pravne znanosti. Presudu je nazvao "Pravo politike". Misli da su suci bili uznemiravani od strane politike. Savezna vlada jednostavno odbija prilagoditi svoje zakone medicinskim mogućnostima. U inozemstvu je to drugačije.

         To nije kao da roditelji i liječnici ne razmišljaju o svojim činima. Onaj oslobođeni liječnik je tužio samoga sebe da bi došao do pravnih razjašnjenja. Roditelji mogu začeti dijete, zakonito ga u majčinoj utrobi pregledati i zakonito ga dati pobaciti. A oni ne žele pobaciti. U raspravi oko paragrafa 218 radi se o tome da li se ženu može prisiliti da rodi oštećeno (bolesno) dijete. Ako baš hoćete,  onda se večeras radi o tome da li se neku ženu smije natjerati na pobačaj.

         Naravno, ovaj tekst je previše nategnut, jer u raspravi u kojoj ne postoji jednostavan odgovor, ne postoje ni jednostavna pitanja. Ni za one u Vatikanu, koji su gotovo refleksno kritizirali Odbor Nobelove nagrade. Za Crkvene vođe postoji dodatni problem: za njih je embrij čovjek od onog trenutka kada jezgra spermija prodre u jajašce. To čini PID nemogućim. S druge strane: katolici odbijaju genetska istraživanja ukoliko bi ona zahtijevala pobačaj.

         U Velikoj Britaniji je pravilo ovo: u prvih 14 dana nakon začeća embrio nije čovjek, nego masa stanica. S tim svatko može učiniti ono što želi. Tko ima dovoljno novaca taj može teoretski spajati gene da dobije željeno dijete. U ne tako dalekoj budućnosti ovo će biti svakome moguće.  Zato su organizacije osoba s invaliditetom bile šokirane presudom Saveznog suda. „PID je izbor, bez pitanja", rekao je Mieth, moralni teolog, ali se „u stranim zemljama to ne gleda tako kritički kao  kod nas."

         Tko želi odgovoriti na pitanje koji embrij ima pravo živjeti, a koji mora umrijeti, vrlo brzo se približava Hitlerovoj rasnoj „higijeni". To je i glavni razlog oklijevanja i kolebanja Bundestaga s novim zakonima na tu temu. Zakonski tekst koji će propisati u kojim slučajevima će PID  biti dopušten, „će, u isto vrijeme, biti diskriminacijski popis ", kaže etičarka Karin Bentele. Zlonamjerno oblikovano:  zakon koji će se određivati koji se embrij može ubiti, bit će istovremeno odluka koji život je bezvrijedan.

         Međutim, takvo promatranje je  „gledište embrija, a što je s gledištem žene?" pita Helmut Heilbronner. On je praktično humani genetičar u bolnici u Stuttgartu. Prema njemu se svi zakoni i dokazi sudaraju. On savjetuje roditelje koji se brinu, koji pate. Manje medicinski, više psihički - duhovno. Što treba savjetovati ženi koja se boji da će roditi dijete koje će vjerojatno umrijeti prije svog tridesetog rođendana.

          Naravno, on još uvijek savjetuje. To "mora se najprije pročitati  što je u zakonima", rekao je Heilbronner. A to je vrlo često apsurdan. Na primjer, smije li liječnik ženi koja traži PID reći za kliniku u Bruxellesu koja nudi pregled? On ne bi smio reći da ova mogućnost uopće postoji. „Ja uskoro idem u mirovinu", rekao je Heilbronner. To zvuči kao da se veseli, što će uskoro dovući teret do kraja.

         Vladari neće do tada, vjerojatno, još postići cilj, a pogotovo ne  moralisti i etičari. S odlukom Saveznog suda „nije se došlo do kraja", kaže Bentele: "Mislim da je to bio početak." Opet.