Činjenica da je eutanazija u porastu, više nije tajna. Kao unosan posao "asistirano samoubojstvo" se, do sada, dozvoljavalo samo u Švicarskoj. U formi "ubijanja na zahtjev", je do sada već legalizirano u Nizozemskoj (2002.), Belgiji (2002.), Luksemburgu (2009.) i u dvije američke države Washington (2009.) i Oregon (1997.). U Kanadi se o uvođenju "ubojstva na zahtjev" žestoko raspravljalo, pa su u prestižnom Canadian Medical Association Journal, sada objavljena dva istraživanja, koja pokazuju iskustva Belgijanca s „ubojstvom na zahtjev" koje su preuzeli od Nizozemske i djelomično još više liberalizirali.
Za studiju su istraživači s „Universiät Brussels um Kenneth Chambaere" istraživali sve liječnike koji su u Flandriji, u drugoj polovici 2007. izdali potvrdu o smrti. Ovaj komplicirani postupak je neophodan, jer belgijski zakon zahtijeva, na podmukao način, da se "ubijanje na zahtjev", koje se izvodi u skladu s odredbama zakona, mora navesti kao "prirodna smrt". Da li je netko jednostavno (prirodno) umro ili ga je ubio liječnik „na zahtjev", nitko ne može vidjeti. Iako je liječnicima bila zagarantirana anonimnost, nešto više od polovice (58,4 posto) je vratilo upitnik. Budući da svakako treba pretpostaviti da su liječnici koji prakticiraju eutanaziju manje spremni davati informacije o svojim aktivnostima od onih koji odbijaju, brojevi se sigurno mogu smatrati mjerilom.
Oni nisu tako nezanimljivi. Za studiju je istraženo 3304 od 6927 smrtnih slučajeva. 208 od njih su bili klasificirani kao "medicinski potpomognute smrti." U 142 slučajeva ubojstvo se dogodilo na izričiti zahtjev bolesnika. Od toga broja, u 137 slučajeva je smrt nastupila kroz djelovanje liječnika, a u pet slučajeva su pomagali u samoubojstvu. U preostalih 66 slučajeva, ubijanje se odvijalo bez izričitog zahtjeva pacijenta. Da se "ubijanje na zahtjev", u mnogim slučajevima, pretvorilo u "ubijanje bez zahtjeva", kako pokazuju primjeri u Nizozemskoj.
U Nizozemskoj, gdje se je eutanazija prakticirala vrlo često, čak i prije njene legalizacije, istraživanja iz godine 1990., 1995. i 2001. pokazuju da su liječnici, u svakom slučaju, ubili oko 25 posto pacijenata koji nisu tražili eutanaziju. Studija istraživača na Sveučilištu u Bruxellesu potvrđuje ovaj nalaz, ne samo prvi put za Belgiju, nego donosi i druge važne detalje na svjetlo dana. Iako se "ubijanje na zahtjev" uglavnom izvodi kod bolesnika koji boluju od raka, u bolesnikovoj kući, „ubojstva bez zahtjeva" su se izvršavala u bolnici, a provode se pretežno kod bolesnika koji su u komi ili dementni.
To je zanimljivo prije svega, jer se legalizacija eutanazije opravdava, skoro svuda, tvrdnjom da autonomija pacijenta uključuje pravo na prijevremenu smrt. Očito da svi liječnici koji ubijaju ljude ne gledaju na autonomiju svojih pacijenata. Na pitanje o razlozima za takav čin, 38 posto ispitanika u Nizozemskoj 1995. odgovara: "susjedi nisu mogli podnijeti", 36 posto (višestruki odgovori su bili mogući) „slaba kvaliteta života" pacijenta.
Olako postupanje s eutanazijom je sada objavljeno i u Belgiji, a tiče se drugih zakonskih propisa, kao što pokazuje istraživanje jedne druge skupine s Univerziteta u Bruxellesu koja je ispitala više od 1200 medicinskih sestara. Tu je 48 posto ispitanih priznalo da su bili uključene u pripremu smrtonosne doze. 45 posto žele to same učiniti, iako je to, uglavnom, u prisutnosti liječnika (98 posto). Prema belgijskom zakonu, međutim, samo liječnici smiju pripravljati smrtonosno sredstvo.
Da li će rezultati studija pozitivno utjecati na ishod rasprave u Kanadi tek će se vidjeti.
Isto se ne bi trebalo očekivati, jer studije pokazuju da broj onih koji „zahtijevaju smrt" opada i u Belgiji, i u Nizozemskoj, unatoč legalizaciji,
Kao što ćete primijetiti, dokle god se „ubojstva na zahtjev" moraju navoditi kao "prirodna smrt", vjerojatno će ostati tajna autora i njihovih komentatora.
Eutanazija za djecu
Djeci preko 12 godina, treba osigurati „pravo" na odabir aktivne eutanazije, čak sa 16 godina i bez roditeljskog pristanka. Prednjači Nizozemska.
Bruxelles (kath.net) Nizozemska i Belgija će legalizirati eutanaziju djece. Time vlada flamanske liberalne stranke želi izjednačiti kriterije za djecu i odrasle: da mogu zahtijevati eutanaziju. Djeci preko 12 godina treba osigurati „pravo", odobriti aktivnu eutanaziju, čak sa 16 godina i bez roditeljskog pristanka. Izvještava www.AlbertMohler.com.
U Nizozemskoj je eutanazija za djecu već legalna. Od nedavna, liječnici Groningen Kliničke bolnice za djecu mogu nad djecom do 12 godina izvesti „eutanaziju " ako vjeruju da je njihova patnja nepodnošljiva ili ako djeca imaju neizlječivu bolest", izvještava The Weekly Standard. Kako novina ističe, nije li „neizlječiva bolest" ništa drugo nego eufemizam za ubojstva beba i djece koji su teški invalidi.
British Medical Journal Lancet pruža dokaze da je u Nizozemskoj već ubijeno 80-90 beba, a to je osam posto sve umrle novorođenčadi u zemlji. Prema studiji 45 posto svih neonatologa (liječnika za novorođenčad) i 31 posto liječnika za djecu su već ubijali bebe.
(Vijest od 12. Studenog 2008.)