Jedne hladne, siječanjske subote, na stanici metroa u Washingtonu, došao je čovjek, te poceo svirati violinu.
Svirao je šest Bachovih djela oko 45 minuta u vrijeme najživljeg prometa u gradu.
Proračunao je da ce na tisuce ljudi proci kroz stanicu, vecina od njih na putu do posla.
Jedan sredovječni covjek je, prolazeci kraj njega, tek lagano usporio korak slusajuci muziku, ali je nastavio svojim putom.
Minutu kasnije, violinist je dobio svoj prvi dolar - neka žena samo je spustila novac u kutijicu i nastavila dalje.
Nekoliko minuta kasnije, jedan mladić se naslonio na zid u namjeri da ga sluša, ali je ubrzo, pogledavši na sat, požurio dalje... Očito je kasnio na posao. Najviše pažnje pružio mu je djecak star tri godine. Njegova majka ga je pozurivala ne dopustajuci mu da se zadrzava kraj violinista. Djecak je nastavio hodati, stalno se okrecuci prema violinistu. Svi roditelji i sva djeca koja su prosla, bez izuzetka, tako su se ponasali.
U 45 minuta sviranja, samo sestero ljudi se zaustavilo i ostalo neko vrijeme. Oko dvadesetero mu je dalo novac, nastavivsi hodati istom brzinom.
Prikupio je 32 dolara.
Nitko nije primijetio kada je prestao svirati. Nitko aplaudirao, niti je bilo bilo kakvog priznanja i pažnje.
 
Nitko nije znao,da je ovo bio violinist Joshua Bell, jedan od najboljih glazbenika na svijetu. On je svirao jedan od najatraktivnijih i najkompliciranijih komada ikada napisanih. Svirao je na violini vrijednoj tri i pol milijuna dolara.
Dva dana prije svoje svirke u podzemnoj željeznici, Joshua Bell rasprodao je ulaznice u kazalištu u Bostonu, svako sjedalo u prosjeku 100 dolara.
Ovaj eksperiment organizirao je Washington Post u namjeri da ispita socijalnu percepciju i prioritete ljudi.
Hocemo li uociti ljepotu? Jesmo li smo u stanju prepoznali talent u neocekivanu kontekstu? Ili cijenimo samo ono sto placamo stotine dolara kao dokaz da je to vrijedno nasega vremena?
Ako nemamo vremena da bismo slušali jednog od najboljih glazbenika u svijetu koji najbolje svira glazbu ikad napisanu, koliko drugih stvari propustamo?
Prica je istinita, u nastavku link na original clanak Washington Posta.
http://www.washingtonpost.com/wp-dyn/content/article/2007/04/04/AR2007040401721.html
(ima i par video zapisa, treba prolistati clanak)