Seksualnost je susret i odnos

                  No, mi još nismo tako daleko  Prije nego što se mladi uključe u ljubav, njima mora biti jasna spoznaja o sebi, o vlastitoj osobnosti, željama  i ciljevima, svojim vizijama i snovima, kako to sve  ostvariti u konkretnom životu. Moraju se, postupno, naučiti izgraditi ispravne stavove  prema nekom partneru  i ljubavi i suočiti se s buđenjem seksualnosti. Tu , mnogi različiti faktori  igraju svoje uloge. 

Najprije  pitanje: što je uopće seksualnost? Leksikon daje samo  nekoliko, nedovoljnih informacija. „Seksualnost (novo-latinski), sažetak svih odnosa  koje se odnose na pojave spolnog života". To nas ne odvodi previše daleko.

             Znanje o seksualnosti se ne može ograničiti samo  na informacije o izgledu i funkcioniranju spolnih organa, opis seksualne fiziologije čovjeka i erogenih dijelova tijela ili različitih tehnika spolnog odnosa. 

              Seksualnost nema veze samo s tijelom. Osjećaj duše, cijela osoba je uvijek tu. A povrh svega, onaj drugi TI  na koga se usmjeruju odnosi, naklonost i čežnja.

              Svako ljudsko biće je obdareno mnoštvom osnovnih potreba: svatko čezne za sigurnošću, ljubavlju, priznanjem, povjerenjem. Stav mladih ljudi prema seksualnosti često ovisi o tome kako su ga njegovi roditelji tretirali kao malo dijete pa i u kasnijem djetinjstvu, koliko je bio nježan tjelesni dodir, isto tako o tome koliko se osjećao ljubljenim, prihvaćenim, sigurnim. Vjerojatno, također, igra ulogu kako su se roditelji međusobno ponašali. Djeca, vrlo podrobno, to opažaju. Oni doživljavaju kako se otac i majka  međusobno odnose  s puno ljubavi, nježnosti, obazrivosti (ili  suprotno od toga). U svakodnevnom životu, često nauče mnogo više  nego što bi kasnije saznali i mogli naučiti iz „ razjašnjavajućih knjiga.". Sve to ima utjecaj na vlastiti stav prema seksualnosti.
           Mali izlet u psihologiju razvoja: ako je  u djetinjstvu ljudsko biće (idealno) sigurno u obitelji gdje ga roditelji okružuju ljubavlju i brigom,  te male osobe mogu sazreti u jedno JA. Kad počinje pubertet, (uz pretpostavku povoljnih uvjeta) ovaj razvoj je, uvelike, dovršen. Adolescent počinje napuštati obiteljsko gnijezdo. Počinju  se razvijati prijateljski odnosi. Uči se ponašanju s  partnerom.
              Na kraju, počinje se  buditi interes za suprotni spol. Javlja se dinamičan nagon, kaže psihologija. Za dječaka (za kratko vrijeme), gotovo svaka žena je fascinantna, za većinu djevojaka je svaki muškarac vrlo uzbuđujuće stvorenje. Malo kasnije, počinje zainteresiranost samo za jedan određeni tip i u to vrijeme počinje sanjarenje. I konačno, mladić dolazi u mogućnost prihvaćanja pojedinog ljudskog bića. On više ne mašta  o nekoj imaginarnoj osobi, nego se uči odnositi s stvarnim ljudima. Poštuje i cijeni  karakteristike drugih, traži zajedničke interese i sklonosti. Ono TI postaje nadopuna za vlastiti JA.

 Govor tijela je prijenosnik osjećaja

                    Ljudska seksualnost je susret i odnos. Raznolikost nježnog  govora tijela je sredstvo koje prenosi međusobne osjećaje. Ali, kao sve u životu, isto tako i seksualnost ima dvije strane. I ona se može pretvoriti u nasilje, može postati sredstvo ugnjetavanja ili samodokazivanja. Okrutnost, ružnoća, izrabljivanje - spadaju u "tamnu stranu" seksualnosti.
           Kada se dvoje ljudi vole i poštuju jedan drugoga, ili su međusobno povezani, uče da je svaki od njih osoba s vlastitom voljom, vlastitim idejama, osjećajima. Ne bi smjelo biti prostora za sebičnost i egocentričnost. Onda je, također, jasno da nisam, u odnosu s drugim ljudima, odgovoran  samo za sebe, nego, na neki način, i za onoga drugoga.  
           Prijateljstvo, partnerstvo, odnos, ljubav tu staru igru bliskosti i udaljenosti treba postupno naučiti pa i kao „pokušaj i zabludu."  
           Kristijanu  je 18. Njegov najbolji prijatelj je djevojka. Da li je Kristijan zaljubljen u Alexandru? "Gluposti", kaže on. "Treba li biti zaljubljen u  djevojku  ako se dobro  razumijete?" Oboje imaju mnoge zajedničke interese i vole se. Ali romantične osjećaje? "Apsolutno ne", kaže Kristijan. "Mi smo samo dobri prijatelji."
             Sa Evom je bilo drugačije. Preko noći, bio je potpuno očaran njome, on joj se divio, dan i noć mislio samo na nju. Ali kao što je ovaj olujni  osjećajni udar iznenadno došao, na isti način je i nestao. 
           

Odgovornost za sebe i za partnera

             Eva je bila  prilično dugo  tužna kad je Kristijan izgubio zanimanje za nju. Ljubavna tuga nije dugo trajala. Zaljubila se u Jurja  i "ovo je nešto potpuno drugačije."
Kristijan i Aleksandra,  Eva, i Juraj osjetili su da nešto dolazi!. Što je prijateljstvo? Što je ljubav? Što je zaljubljivanje? Otkrivate: tu je čovjek koga volim više od drugih, što znači da mi je on nešto posebno. Želim mu dobro. Želim znati što se događa u njemu. Želim da me razumije i da mi je u blizini. Također ćete naučiti da se uvijek ne slažete, te se mora pronaći način komunikacije. Moramo naučiti prihvaćati da je naš partner suprotno. Moramo biti u stanju reći: Volim te i način na koji ti jesi što jesi.
           Razumijevanje, otvorenost, mašta,  kreativnost, odanost, poštovanje, obzir, otvorenost, opraštanje, vještina i strpljivost su građevni materijal kojim se to gradi.

 Prijateljstvo i ljubav rastu polako

 Nikako se ne smije ni sebe ni drugoga na nešto prisiljavati

            Gdje su granice između zaljubljenosti i ljubavi? Kako znati da li osoba za koju  se tako osjeća to i opaža?  Da li će odgovoriti na osjećaje ? Misli li  ozbiljno?
            Mnogi roditelji gledaju, sa skepsom i kritički, na djecu koja odrastaju, uzimaju kritički njihove prijatelje i prijateljice, sve promatraju mikroskopom i zabrinuti su da bi mladi ljudi mogli, očarani uzbudljivošću  osjećaja ljubavi, ući u seksualni odnos za koji su još uvijek nezreli ili nisu dovoljno zreli. Roditelji,  na žalost, često to ne kažu tako izravno, oni se izgube u ovom pitanju u nekakve tajanstvene savjete i nejasna upozorenja. To je štetno. Vjerojatno bi bilo bolje  da otvoreno i jasno reknu ono što misle. Naime:  ne želimo da ulaziš u odnos koji vas može  povrijediti. Ne želimo da tebi netko učini nešto na žao, ni ti drugome.
            Mnogi mladi ljudi podsvjesno misle da nisu dobili određene stvari tijekom svoga djetinjstva, u svojoj obitelji. Psihologinja  Anneliese Fux kaže to na ovaj način:
"Nisu iskusili dovoljno nježnosti i sigurnosti, niti su dobili priznanje. I upravo to je ono što traže kod partnera: ne vezu s čovjekom, nego samo žele nadoknaditi nedostatak roditeljske ljubavi. Ako u jednom odnosu, jedan partner želi uzimati, a ne može davati, onda je razočaranje gotovo neizbježno "
            Ne postoji  recept  kojim može  testirati /iskušati/  iskrenost i dosljednost na početku prijateljstva ili ljubavi. Možda ovo može  pomoći: prijateljstvo i ljubav rastu sporo, dugo traje dok ne sazrije. Povjerenje i sigurnost se  mogu  razviti u svom najboljem izdanju,  samo ako imate strpljenja. Strpljivost sa samim sobom, svojim vlastitim osjećajima. Strpljenje s drugim.
            Najprije se čovjek nalazi u "razdoblju od čarolija." Dvoje se ljudi sastaju i osjećaju privučeni jedno od drugoga. Kad bi ih upitali što se s njima događa, vjerojatno ne  bi mogli odgovoriti. Svako otuđenje među njima  nestaje. Voljeno biće je najljepše, najbolje, jedinstveno, neusporedivo. "Ljubav je slijepa", kažu.
            Druga faza dolazi sigurno. Čovjek sve bolje upoznaje samoga sebe, znamo više jedni o drugima. Počinju se rađati sumnje. Neusporedivost  prolazi, vizija ishlapi, razočaranja se javljaju. Ljubljena osoba ima pogreške. On ima osobine koje drugi partner nikako ne voli. U ovoj fazi, završavaju  mnoga prijateljstava.
            Ljubav je stvarno i (trajno)odlučivanje za drugu osobu. U ljubav spada i sebe prepoznati i upoznavati za što je netko zreo i spreman. Nikako se ne smije, ni sebe, ni drugoga na nešto prisiljavati. Nekoga ljubiti znači i odricati se nečega svoga (ne samo tjelesnoga), a ovo odricanje zna biti vrlo bolno.
            Djevojčice i dječaci osjećaju  da se približavaju jedan drugom,   pojavljuju se međusobne erotske privlačnosti, uzbudljive vibracije kad se međusobno  dotakne  ruka, ako se ramenima prislone jedno na drugoga. Mladi ljudi u ljubavi žele biti tjelesno blizu jedno drugom. Oni žude za nježnošću. Erotika je igra ljubavi i  protuljubavi. I za to  treba biti oprezan, kao što treba biti oprezan sa mladom biljkom..

            Dječaku je ponekad malo teško, jer ga iznenada obuzima fizičko uzbuđenje. A neki vjeruju, da u  to spada i imati djevojku. Prijatelji, tako oni misle, čine to isto, zašto ne bih i ja? I već kod drugog susreta počinje  „pipkanje" i istraživanje djevojčina tijela, ili po mogućnosti odmah i postići sve pod parolom: „dosta flerta, idemo u krevet". Dečki, obično,  ne mogu ni razmišljati u situacijama u kojima se čini da gube glavu. Na primjer ovo: želim li samo zadovoljiti nagon?

            Želim li dati ili primati ljubav i nježnost? Je li ta djevojka vrijedna za mene kao osobu, ili je to samo "objekt moje požude"?

            Karina priča u klubu mladih, u malom krugu povjerljivih, svoje iskustavo. Ona ima dečka, koga veoma voli.
            "Ali", kaže ona, "ponekad me sili na  ljubljenje jezikom.  Ja to neću. Meni je to neugodno."
            Tada joj prijateljice govore: „reci mu".

            Karina se idući put odvažila i rekla ono što osjeća. Prijatelj se nije ni uvrijedio, niti  joj se smijao. On voli Karinu i poštuje njene osjećaje.
            Privrženost i ljubav ne bi se smjelo poistovjetiti sa bacanjem u situacije za koje odnos nisu još  zreo. Moraju se upoznavati i poštivati svoje granice.
            Kad se nađe  mladić u romantičnoj situaciji i počne  otkopčavati dugmad na bluzi svoje djevojke, a djevojka pomisli: To ne želim, onda nije dovoljno misliti "ne". Također morate reći "ne". To nema ništa zajedničkog sa stidljivošću. A mladić ne smije misliti da cure uvijek govore ne, čak i ako ne misle tako. Na žalost, rasprostranjeno je mišljenje da djevojka ozbiljno misli  "ne" kad počne vikati ili ako dade zaušnicu..

            Dječaci bi trebali znati da su djevojke vrlo oprezne s prvim iskustvima ljubavi, čak i malo plašljive.  Njima je odnos važan, prihvaćanje, osoba. Tek kad je sve u redu, ako se osjećaju sigurno, tek onda  se u njima polako budi spremnost na razmjenu fizičke ljubavi.

            Djevojke trebaju same sebe poštovati i ne dopustiti nikakve pritiske. Formula:  "Ako ne želiš spavati sa mnom, naći ću drugu prijateljicu", je previše  prozirna. Ako bi to stvarno značilo i kraj veze, onda bi se taj odnos, vjerojatno razbio, ako bi djevojka i pristala.

            S druge strane, mladići imaju svoje "antene" za osjećajnost. Oni nisu toliko žestoki dečki koji misle samo na "sex". Događa se da mnogima djevojka izgleda odlično i baš lijepo. I ništa više. A onda je  situacija postala  malo romantična, malo izazovna, možda malo alkohola u igri, čovjek se osjeća tako ugodno  neukočen, vjeruje da se iznenada zaljubio, da ga je privukla njezina tjelesnost.

            Gerhard je 22. On zna osjećaj poslije, on ga opisuje kao "užasno loše. Više ne volim ni sebe, a opet sam znao da tu djevojku više nikad neću vidjeti. "
"Partnerici "je  takva hlapljiva avantura bila, vjerojatno, slična kao i Katarini, koja je bila na zabavi s prijateljima. „Bilo je smijeha i plesa,  naravno malo se više i pilo. Marko mi nije bio nikada nesimpatičan, ali nikad ne bih došla ne ideju s njim početi.
            Ne znam ni sama  zašto sam otišla tako daleko. Trebalo mi je prilično dana dok sam izbacila  ovaj loš okus iz sebe. Neprestano se stidim sebe. Sada jedan drugoga izbjegavamo "
            Bez sumnje : djevojke igraju svoju igru. Izazovne, šarmiraju,  a onda su iznenađene, čak i šokirane ako onaj drugi sve ozbiljno  shvati i reagira na njezine signale na svoj (muški)  način, i shvati ih  kao  "želim spavati s tobom". 
              Nesporazume koji se doživljavaju obostrano  kao uvrede, ozljede i ponižavanje, krive stavove i predrasude mogu sami utvrditi. Djevojke prezirno kažu: muški  uvijek žele samo jednu stvar! A dječaci su uvjereni: djevojčice se samo okolo igraju i kad im se povjeruje da je ozbiljno, onda vas  ostavljaju kao da ste nekakva ogromna svinja!
            Kako pravilno shvatiti ovu igru  bliskosti i udaljenosti, bez stvaranja bolnih  i uznemiravajućih iskustava? Možda tako da čovjek sam sebe shvati ozbiljno te je svjestan svoje vrijednosti!  Time što pažljivije promatra  signale kojima ukazuje drugima svoje osjećaje? A još teže je pravilno procijeniti  ponašanje onoga drugoga (bilo muškarca ili žene).

                                                  Tjelesni govor ljubavi

            Kada se dvoje mladih zaljube, onda se oni postupno približavaju jedan drugome. Uviđaju da su jedno drugom zanimljivi, otkrivaju zajedničke interese,  javljaju se nježni osjećaji, potreba za fizičkom  blizinom počinje rasti. Žele biti jedno drugom dobri  i izražavati da pripadaju jedno drugom. Polako se  umiljuju  i primjećuju kako odnos postaje, s vremena na vrijeme, sve intimniji. Jedan korak dalje, i eto vas do  petinga..
            Riječ dolazi od engleske riječi i stvarno ne znači ništa drugo nego milovati. Kao naziv za ljubavnu tehniku, to znači uzajamno dodirivanje  i poticanje tijela, osobito genitalnog područja, i može  ići tako daleko da međusobno dovede do orgazma. Mnogi mladi parovi prakticiraju ovu tehniku  ljubavi, jer još ne žele ići u spolni odnos. Uglavnom, iz straha od neželjene trudnoće.
            Ali peting je isti kao i drugi ljubavni pokreti. Čovjek se predaje drugom. A tako je, uostalom, uvijek s ljubavlju: što god činite,  mora biti u skladu sa stupnjem međusobnog povjerenja, uz poštovanje koje treba imati  za druge, uz bliskost da se osjećamo povezani jedno sa drugim.
            Tjelesni govor ljubavi mora biti skladu s međusobnim osjećajima i sa stavom prema sebi. Mnoge geste ljubavi mogu, često točnije od riječi, reći koliko smo važni jedno drugom. Kada veza postaje sve  intimnija, onda zaljubljenici svojim tijelima izražavaju da imaju povjerenja jedno u drugog, da su  skloni jedno prema drugom i da se oni stvarno međusobno vole. U tjelesnoj nježnosti se predaje i daruje sebe. U pravoj ljubavi  ne može postojati da netko samo  daje, a netko samo uzima (prima). Oboje daju i oboje primaju. Tjelesni govor ljubavi kaže: želimo biti zajedno i tako ostati. Uvijek je tu ugrađena budućnost koja bi trebala biti zajednička.

 Trebamo li spavati zajedno?

 I tako će jednom mladi doći pred pitanje: trebamo li  spavati zajedno?    Psihologinja  koja dugi niz godina radi s mladima, je ponudila
sasvim konkretan odgovor. Svaka djevojka bi se, u tom slučaju, trebala pitati: „Da li želim dijete s tim čovjekom? A isto vrijedi i za momke: Želim li dijete s tom djevojkom? To je  u prirodi stvari da jedna djevojka može zatrudnjeti ako spava sa svojim prijateljem. Usprkos svim modernim kontracepcijskim pomagalima. Jednostavno tu moramo biti na čistu "
            Prema studiji provedenoj 1982, u Austriji (a kako bi tek danas izgledao rezultat) oko tri četvrtine svih devetnaesgodišnjaka (djevojke i momci) su imali seksualnih iskustava. A 85 posto mladih ljudi (čak i oni koji su seksualno neiskusni) smatraju da je intimni odnosa između neoženjenih mladih ljudi sasvim prihvatljiv.
            Učiti ljubav ne znači prakticirati seksualne reflekse. Drugim riječima, u ljubavi  se ne može početi s završetkom razvoja i sve što raste i što je potrebno vježbati za ljubav, jednostavno, samo preskočiti : upoznavati se, radost zbog  blizine drugoga, brojne male, često slučajne, geste ljubavi, razgovarati, slušati kovati planove,  zajedno sanjati budućnost.  Strpljenje u  i za  ljubav ne znači nužno suzbijanje  seksualnosti. Sve treba vremena. Nezrele jabuke imaju bljutav okus i  često  zaboli trbuh.
            A ono o probanju  "da li se seksualno uklapate" je najgluplje što nekom može pasti na pamet. Seksualni sklad se rijetko uznemiruje "fizičkim nedostacima". Ako nešto ne odgovara, onda je tu puno više razlog u krivim ljudskim ponašanjima, u nepoštovanju želje partnera, nedostatku brige za onog drugog, nedostatku vlastite zrelosti, u nesigurnosti ili strahu. Ili o činjenici da se tu baš ne radi o ljubavi.

 Kako znati da li dvoje ljudi odgovaraju jedno drugom?

              Kako znati da li dvoje ljudi odgovaraju jedno drugom?  U krevetu sigurno ne! Mnogo više u tome kako jedan s drugim razgovaraju, kako svatko od njih reagira, uzimaju li u obzir jedan drugoga, kako se nose  s teškoćama i sukobima koji susreću  u svakodnevnom životu. Može se napraviti probna lista pitanja iz koje će se vidjeti: „Trebam li spavati s mojim /mojom/ prijateljem /prijateljicom?

              Odgovori mogu zadati i glavobolju:

Želim s njim /s njom/ u krevet jer

• - jer ne znam što ću sa seksualnim nagonom?
• - Zato što želim dokazati da sam odrastao?
• - Mislim da me moji roditelji ne shvaćaju, da me ne vole,

      da me ne žele i želim ovo naći kod partnera / partnerice?

• - jer to čine svi (ili velika većina) pa se ne osjećam normalnim?
• - Jer se plašim samoće?
• - Jer želim prevladati svoje poteškoće u kontaktu?
• - Jer se stvarno volimo i mislimo da pripadamo jedno drugom za uvijek?

 Ima mnogo pametnih knjiga, gdje mladi mogu pročitati o čemu se radi.  Evo citat iz jedne takve knjige: "Mlada djevojka koja je prethodno održavala spolne odnose kao 'zdrav sport ', jednoga dana dolazi kući i kaže, sasvim uzbuđena: "Sad me konačno uhvatilo!" Roditelji su uznemireni i razmišljaju o trudnoći. Ali djevojka kaže: „Ne, sad stvarno volim! Sad odjednom shvaćam što je u igri."

                                                                            Brak na probu?

             Statističari objavljuju u tromjesečnim intervalima: brak, savez za život, postaje vrlo neizvjesna okolnost. Za tri od deset parova ljubav i  san završavaju rastavom  nakon,  prosječno, deset godina . (Ovaj tekst je nešto stariji pa su se podaci u zadnje vrijeme dramatično pogoršali, moja opaska).
            Mladi kritički promatraju zajednički  život svojih roditelja i vrlo jasno opažaju sve što je loše u njihovu braku. Svojevremeno su se oni ipak oženili iz ljubavi. Što se to s njima događa?  Što su oni to krivo učinili?
            Mladi kažu: Mi nećemo napraviti takve greške. Nećemo dopustiti da brak uništi našu ljubav. U ovom slučaju  mudriji. Mi nećemo stupati u brak..
            A onda nađu  mali stan, svatko donosi nešto osobnih stvari, zajedno namiještaju , a na vrata stave dva imena odijeljena  kosom crtom.
            Oni misle ako želimo živjeti zajedno, onda ćemo tako živjeti, jer želimo živjeti zajedno, a ne zato što nam to naređuje vjenčani list. Možda je tu i misao: Ako ispadne tijekom vremena, pa uočimo da nismo jedno za drugo, onda  se možemo rastaviti u bilo koje vrijeme. Dakle, brak na probu!
            Ima li, u ovim pokusnim brakovima, više ljubavi za izdržavanje svagdašnjice? Svagdanji život, život uz rad ili studij, doručak, kuhanje, uređivanje, usisavanje, pranje posuđa, organiziranje svagdanjeg života, sklonosti, nemarnost.  Stvarnost zahvaća u ljubav. Pojedinačne potrebe se moraju zajedno dogovarati i koordinirati, zajednički trebaju biti razvijeni i rasti u zajedništvu, a ne samo za jedan trenutak. Nego za budućnost.  Suživot je partnerstvo, a partnerstvo zahtijeva rad, trud, predanost. Solidan,  trajan odnos se ne temelji isključivo na seksualnosti, nego prije svega  na nježnosti. To zahtijeva poštovanje, uzajamnu odgovornost i zajedničke interese. Naša vlastita sposobnost odnosa može sazrijevati samo uz pomoć drugih.
            Kakva je onda razlika između normalnog braka i braka na probu? Samo nepostojeći vjenčani list?
Možda postoji još i nešto drugo. - Nepriznata  - želja za slobodom od obveza. "Volim te i ja ću ostati s tobom , ali .."
            Brak nije nikakva garancija vječne sreće, ni prozračnog sklada. Brak je ,možda najbolje, definirati ovako: Ovaj je partner meni namijenjen. Ako ovo prepoznamo, onda mogu biti  spremni zajednički rješavati probleme koji nastaju tokom vremena, a koji ne štede ni jedan brak. Tako shvaćen, brak je dug životni zadatak, cijeloživotni put.
            Što se događa kada u braku na probu nastupe  problemi i krize? Mi ćemo ih zajedno nadvladati, običavaju reći mladi.
            Stvarno? No, tu je ipak onaj " ali". Privremenost i neobvezatnost odnosa. Može se dogoditi da  se kriza ovako riješi: on ili ona pokupe svoje stvari i odlaze. Ostaje razočaranje, ruševina, zbunjenost, osjećaj boli, očaja, svijest i spoznaja da si promašio..
            Možda je starinska, malograđanska ustanova zaruka zapravo prilično razumna. Poznato je da se vole, da žele živjeti i ostati zajedno. Sve se više upoznaju  i uče jedno od drugoga da li su stvarno jedno za drugo i da li je zajednička budućnost pred njima. Razdoblje uzajamnog ispitivanja i dobrovoljne discipline, zove njemačka psihologinja  Christa Meves, vrijeme zaruka. Ako se  otkrije da  drugi još ne posjeduje kvalitete koje se i očekuje od partnera za život, onda je sigurno da će uslijediti  bolno odvajanje. No, možda to nije tako osobito destruktivno kao razbijanje braka na probni rok. Smiješno, kažu mladi ljudi. No, to se tako usko ne smije gledati.
Ipak, možda se isplati jednom o ovome razmišljati.

 Original ili kopija

Poznat nam je običaj iz starine. Kada se dva prijatelja, na duže vrijeme, odvoje jedan od drugog, oni razbiju glinenu pločicu, a svaki  uzme dio sobom da ga kasnije ponovno sastave kao cjelinu.
            Što ću reći prijatelju kojeg sretnem mnogo godina  kasnije? Iako svatko ima svoj dio pločice, pukotine se međusobno više ne slažu.
            Ja kažem, ti si ostao isti kao i uvijek,  nisi popravio svoje pogreške, tvoja neumjerenost u svemu i misliš da će sve na kraju uspjeti

            Sve ti to ne bih mogao prije reći, jer sam mislio da je poželjno da budem poput tebe! Trebalo je dugo vremena proći da spoznam i napokon sada znam da ja moram  biti onakav kakav jesam. Popijmo čašu vina zajedno zbog našeg susreta i za put koji je pred nama. Ali svatko na svoj put.

Ponekad se čini da je čovjek sam sebi tamnica. Ipak, život je najvažniji.
            Ali kamo nas život vodi?  
Druga  ljudska bića su važna, ali  čovjek je sam sebi najvažniji. I zato treba uvijek počinjati od sebe.  Čovjek treba početi sebe upoznavati i shvaćati. Treba imati povjerenja u svoju nutrinu i vjerovati u sebe. Ponekad će se naći put. Često ćete se izgubiti i priznati pogreške. No, kako se osamostaliti? Kako postati netko? Kako pronaći sebe? I kako razvijati svoje pravo ja i? Kako  ću ja postati netko i nešto?
            U svim životnim fazama stoje ova (teška) pitanja pred svakim od nas. Ako gledamo na ljude koje susrećemo ili koje poznamo, većina su rođeni kao originali, a umrijet će kao kopije ili čak i kao otpad. Sigurno da ovdje igraju svoju ulogu brojni vanjski utjecaji: obitelj, prijatelji, škola, susjedi i svi mediji - gotovo nezamislivu ulogu da nas potaknu  činiti dobro ili loše i da to sve prihvaćamo, da nasljedujemo primjere, prihvaćamo ideale i idole, kao što je to vidljivo kod prijatelja koji se rastaju.  U svemu tome društvo  postavlja okvir. Svatko tko se ne uklapa u, unaprijed stvorene,  okvire i klišeje, taj postaje brzo  autsajder, abnormalan ili lud  i proglašava ga se nemogućim. Gdje  još ti originalni likovi imaju prostora?                                          Kako možemo pronaći svoju vlastitu originalnost? Kako postati svoj? Sasvim sigurno da se to ne događa  kao u susretu prijatelja gdje se netko želi potvrditi i profilirati  na račun drugih. On će prisiljavati sebe i druge da bi tako postigao  svoje samopotvrđivanje. Raskida veze, počinje nove,  a te nove veze  su sve manje i kraće. On sve više upada u izolaciju, u osamljenost i strahove. I dok gleda samo sebe,  gubi svoju okolinu i sve je dalji od svoga bližnjega.
            Međutim, oni koji žive prema onome što i kako se može, tko sve svoje težnje, sposobnosti  potpuno razvija i crpi, i drugima se stavlja na raspolaganje sasvim besplatno,  taj se ne može izolirati i zatvoriti u sebe,  nego će životne šanse prihvaćati  do visoke starosti, pronalazi novu snagu po sebi i svojim prijateljima. Hrabrost počinje sa samim sobom. Treba sam učiniti korak da spasi svoju puninu života.
            Prispodobom o talentima,  iz evanđelja po Mateju 25:14-30, Isus jasno ukazuje na to. Čovjek koji je otišao na put povjeri svojim slugama, gledajući njihove sposobnosti, jedan, dva i pet talenata. Oni su trebali s time poslovati.
            Dvojica su razumno upotrebljavali talente, ostvarili dobit i konačno  bili u mogućnosti da vrate svom gospodaru, nakon povratka, dvostruko više nego što su dobili. Treći sluga je zakopao svoj novac,  ne koristeći ga, zbog straha da bi ga mogao izgubiti. Kraj povijesti je oštar: oduzima mu se talent i baca ga se van u tamu.
            Ova priča se može tumačiti na više načina,  ali u našem kontekstu je jasno: Isus ne bi želio da mi naše talente „zakopamo", nego hoće da ih razvijemo najbolje što možemo.
            No te riječi, bi mogli  razumno shvatiti u figurativnom smislu:  talenti su nam dani besplatno. Dakle, odgovorni smo kako ćemo s njima postupati. Konačno, bit ćemo na kraju pitani  što smo učinili  s našim sposobnostima.
            Čini se da je odlučujuće  za naš život i  njegov dublji smisao da ga ne razvijamo samo  za sebe, nego i za druge.
            Tko je sposoban  drugoga  unutarnje prihvatiti , cijeniti ga onakvog kakav jest, taj će biti bogatiji i zreliji za sebe i za sve ljude. Tko ulazi u nove susrete, otvara se za vrijednost svake osobe. Svake rase, svake kulture i svake dobi. Time se jačaju  najveće ljudske sposobnosti, sposobnost za ljubav, koju podržava i nosi stvaralaštvo, vježba, poniznost i hrabrost i k tome se budi svijest da živi svim srcem i svom snagom. A tada dobivamo boje, smisao i radost života. I tako smo na jedinstvenom putu da postanemo original.
            I Bog nam se raduje. Doslovno govori prorok Sefanija: "Jahve, Bog je s tobom ... On se raduje i veseli nad tobom "(3,17).

 Molitva

            Milostivi Bože, hvala ti za  tvoj blagoslov kojim budiš u nama uvijek nove snage da se možemo radovati budućnosti i novom životu.  Vječni Bože, molim te danas za sve koji traže prijelaz iz jedne životne ure u drugu. Probudi  nas iz straha ispraznosti, iz svakog straha da nećemo moći držati život pod kontrolom. Razbuditi u nama dovoljno mašte  da uvijek imamo snage za nove oblike. Razbudi u nama čežnju da život počnemo iznova. Razbudi u nama hrabrost izdržati ono što je novo da se ne prestanemo  razvijati do konačnog savršenstva kod Tebe. To je ono što tražimo od Tebe za sve nas. Amen.