„Relatio post disceptationem“ – međusobno poštovanje, povjerenje i otvoreni dijalog

Rim, 13. Oktober 2014 (ZENIT.org) Britta Dörre

Kardinal Peter Erdö je jutros podnio „Relatio post disceptationem“, vrstu privremenog izvješća, nakon prvog tjedna sinode. Sastoji se od tri dijela: prvi: "okruženje i izazovi za obitelj," drugi: "pogled na Krista - Evanđelje i obitelj" i treći: "sučeljavanja - pastoralne perspektive". Tri dijela su međusobno podijeljeni u pod-točke. „Relatio" se zaključuje kratkim sažetkom.

Kardinal Erdö podsjetio je, u svojoj uvodnoj riječ, na riječi pape Franje koje je izrekao za vrijeme „bdijenja", u subotu navečer, 4. listopada 2014, s obzirom na Sinodu, i u kratko sažeo sve aspekte obiteljskog života. Obitelj je mjesto radosti, dubokih osjećaja i odnosa, djelomično nabijenih sukobima, „škola ljudskosti", kao što je naglasio Drugi vatikanski koncil. Čak i u kriznim vremenima ljudska obitelji ostaje ideal. Cilj je Sinode bi, stoga, trebao biti ozbiljno suočavanje sa stvarnošću obitelji.

Društvo je doživjelo jednu socio-kulturnu promjenu. Obiteljskoj zajednici prijeti pretjerani individualizam. Najveći izazov za obitelji našeg vremena je osamljenost koja se znatno povećava, uglavnom teškom gospodarskom krizom. Pod tim okolnostima mladi ljudi više ne osjećaju potrebu vezivanja u trajnu zajednicu kao što je brak.

Na globalnoj razini postoje razni izazovi za Crkvu, kao poligamija u Africi, u više oblika ostvaren brak, partnerstvo bez sklapanja braka i miješani brakovi u katoličkoj dijaspori. Međusobno poštovanje i vjersku slobodu treba smatrati kao međukulturalnim susretom, obogaćenjem, to su temeljni uvjeti za zajednički život.

Sve više i više djece odrasta u obiteljima čiji roditelji nisu u braku, razvedeni su ili razvedeni, a u vezi s novim partnerom. Kardinal Erdö se osvrnuo i na problem nasilja u obitelji te je izjavio da je ženama potrebna zaštita. Djeca su često uključena u sporovima roditelja. Diljem svijeta su obitelji ugrožene ratovima, terorizmom i organiziranim kriminalom. Jedan drugi izazov predstavlja migracija koja je potaknuta globalnom krizom.

Ljudi koji prolaze kroz ove složene životne situacije, s jedne strane, imaju potrebu paziti na svoju vlastitu osobu, a na drugoj strani postoji istodobna želja za obitelju. Parovi su suočeni s kulturom narcizma; često im ne uspijeva sazrijeti. Velik broj rastava slabi obitelj i unutarnje odnose u obitelji.

Zato je zadaća Crkve širiti nadu. Ona bi se trebala približiti ljudima i njihovim konkretnim problemima. Poput Krista Crkva mora susretati ljude. Kardinal Erdő objašnjava, u drugom dijelu "Relatio", princip „postupnosti“ kojega treba primijenjivati kako bi se, konačno, došlo do ideala.

Što se tiče sakramenta ženidbe, kardinal Erdö je potvrdio nerazrješivost braka. Bračni parovi pred Bogom obećaju međusobnu vjernost. Treba razlikovati tri faze: obitelj Adama i Eve, istočni grijeh, i obitelj otkupljena po Kristu. Crkva treba pomoći ljudima koji su doživjeli neuspjeh svoga braka. Ponekad je postavljeno pitanje da li sakramenat vrijedi i za druge izvanbračne veze.

U duhovnom, postoji razlika između partnerstva, građanskog braka i razvedenih. Crkva mora susretati s poštovanjem sve vjernike. Građanski brakovi i partnerstva se temelje na dubokoj vezi i imaju sve preduvjete za Crkveno vjenčanje, koje se često ne izvršava.

Crkva bi morala prihvatiti svoje najslabije članove i dati im povjerenje i nadu.

U trećem dijelu "Relatio", rekao je kardinal Erdö, Sinoda je omogućila raspravljati o najhitnijim pastoralnim pitanjima. Naviještanje Evanđelja u obitelji spada u najhitnije potrebe. Svatko, a posebno obitelj je pozvana na naviještanje prema svojim sposobnostima.

Poruka bi trebala biti milost i radost. Čisto teoretsko naviještanje je nedovoljno i nije u vezi sa stvarnošću. Kriza vjere je uzrok krize braka i obitelji. Jezik naviještanja treba prilagoditi okolnostima da se kršćanske vrijednosti mogu propovijedati u sekulariziranom svijetu.

Interkulturalni i međureligijski dijalog se mora provoditi ozbiljno i gledati ga kao obogaćenje.

Kršćanski brak nije samo kulturna tradicija, nego poziv i zahtijeva odgovarajuću pripremu, ozbiljno pripremljenim programima.

Veći, djelotvoran angažman laika je potreban na društveno-političkoj razini i nužno je produbiti dijalog sa socijalnim ustanovama.

Pogotovo mladi parovi trebaju potporu zajednice, jer su u fazi rasta i traže savjet. Važno je da se vjera živi u obitelji.

Pastoral se treba usredotočiti na pozitivne aspekte građanskog braka. Crkva mora biti otvorena za sve, uključujući i ljude koji žive u partnerstvu. Neki od ljudi suzdržavaju se od Crkvenog braka zbog troškova. Svima treba biti otvoren put do sakramenta braka. Važno je svjedočanstvo kršćanskih obitelji.

Crkva mora imati sluha prema obiteljima koje su pogođene razvodom i treba ih susretati s ljubavlju i poštovanjem. Treba poštovati ​​bol i patnju koju izaziva rastava. Cilj puta je oprost; djeca ne bi trebala biti ona koji će trpjeti. U tom kontekstu, kardinal Erdö naglašava da se diskutiralo o uvjetima za poništenje braka.

Razvedeni, ali ne ponovo oženjeni, pozvani su na euharistiju i trebaju pratnju zajednice. Razvedene i ponovo vjenčane treba susretati s puno poštovanja i ljubavi. S obzirom na euharistiju, bilo je glasnih zagovornika za pripuštanje pričesti, a djelomično i onih koji zastupaju sadašnje mišljenje dok su neki za veće otvaranje. Zahtijeva se pripravni put pokore.

Kardinal Erdö je, o homoseksualcima, rekao da bi oni mogli obogatiti kršćansku zajednicu. Treba ih bratski uključiti u krug zajednice. To je izazov za Crkvu. Istospolne zajednice nisu usporedive s brakom muškarca i žene. Crkva daje tim parovima posebnu pozornost, osobito djeci, koja odrastaju u istospolnim obiteljima.

Sve mora služiti otvaranju prema životu. U tom kontekstu, kardinal Erdö govorio o korištenju prirodne regulacije poroda. Bračne parove trebaju pratiti programi laika. Glavni izazov predstavlja odgoj. Crkva je pozvana da pomogne obitelji.

Kardinal Erdö sažima da su prilozi donošeni u slobodnoj i otvorenoj atmosferi i međusobnom slušanju i produbljivanju. Ovdje se ne radi ni o kakvim odlukama.