Sotonska mržnja na Benedikta XVI. Non praevalebunt. Armin Schwiebach.
Rim (kat.net/as) „Sotona napada, u prvom redu, one u svijetu koji imaju određene pozicije vlasti. Kad, u svoju mrežu, privuče ljude koji imaju veliku odgovornost, znači da će onda, po domino efektu, dobiti pod svoju moć i brojne druge. K tome, mnogi koje napada su ljudi Crkve. Zašto? Zato jer bi oni trebali biti sveti, prijatelji Božji, a ako dopuste da ih sotona nadvlada, postaju, suprotno - Božji neprijatelji.
Sotona napada najprije papu. Njegova mržnja na Petrovog nasljednika je izvanredno žestoka. To iskustvo sam dobio kod mojih egzorcizama. Kada spomenem Ivana Pavla II. demoni se pjene puni bijesa. Drugi viču i mole da ga više ne spominjem. Tako je i s Benediktom XVI. Svaka Ratzingerova gesta, njegove tako nutarnje i dostojanstvene liturgije su jaki egzorcizmi protiv đavolskog bijesa.
Nakon pape sotona napada kardinale, biskupe, sve svećenike i redovnike i redovnice. To je za očekivati. Nitko ne smije biti razoružan. A još manje se smijemo razoružati ako neki u Crkvi popuste milovanjima đavlovim i dopuste da ih nadvlada. Svećenici, redovnici, redovnice su, na poseban način, pozvani u ovu duhovnu bitku protiv đavla. Nikad ne smiju popustiti đavlu. I ako samo malo odškrinu vrata duše sotoni, on ulazi i osvaja cijeli život."
Ovim dramatičnim riječima opisuje egzorcist, Gabriele Amorth, u svojoj najnovijoj knjizi (L'ultimo esorcista - La mia battaglia contro Satana, zajedno sa Paolom Rodari) djelovanje i bijes sotone koje, na poseban način, usmjerava protiv namjesnika Kristova. Amort opominje, prije svega, duhovne i posvećene osobe na oprez: za sotonu vrata moraju ostati zatvorena.
Upravo „Vatileaks skandal" koji je posljednjih sedmica došao do svog trenutnog vrhunca hapšenjem papinog kamerlenga koji je papi bio fizički najbliži, potvrđuje Amorthova razmišljanja. Sigurno, čisto „funkcionalno" materijalno, svjetsko tumačenje kao špijunaža - laži, podvaljivanja, krađa - onih koji stoje u pozadini i nejasne motivacije - je zamamno. Ali je premalo.
Prije kratkog vremena, talijanska novina „La repubblica" nastavila je s objavljivanjem nova tri dokumenta koja potječu direktno s papinog pisaćeg stola i njegovog osobnog sekretara, prelata Georga Gänsweina - činjenica koju je, na veliko i „radosno", isticao svjetski tisak. Bilo je odmah jasno da sa hapšenjem malog činovnika Paola Gabriele curenju dokumenata iz Vatikana nije kraj. Brojni dokumenti su bili sakriveni u stanu kamerlenga i oduzeti. Činjenica da su ti dokumenti već bili „vani" da bi mogli biti na raspolaganju medijima, u to nitko nije ozbiljno posumnjao
Mediji igraju đavolsku igru, igru u kojoj se ne stide Vatikan, Svetu Stolicu i najuže papine suradnike prikazati kao zemlju i stanovnike „Apsurdistana". „Bitka" između Amokovih frakcija s velikim ciljem: diskreditirati mnogima, kako izgleda, vrlo jakog i svojeglavog kardinala državnog sekretara Tarcizija Bertonea i tako papu „prisiliti" da ga - najbolje prijevremeno - još bolje - odmah pošalje u mirovinu. Nerijetko se sugerira da je Bertone sve izoliraniji (pa i onda kad sam papa ponavlja, zadnji put prije kratkog vremena na generalnoj audijenciji, pred desecima tisuća ljudi, da to nije slučaj). I uvijek iznova se ponavlja da postoje suprotnosti između kardinala Bertonea i privatnog papinog sekretara. Ipak, apsolutnom vjernošću i lojalnošću Papi, Gänswein tvori jaku obrambenu liniju oko Benedikta XVI. i čini da papa bude svjestan svih dimenzija i okolnosti svih problema. Tako se nitko ne čudi da su navalne linije sotonskih snaga usmjerene na najužeg suradnika pape Benedikta.
Od jučerašnje nedjelje (objavljeno 4.VI.) izgleda za medije i „Mariju" - to je šifra grupe koja se očitovala odgovornom za „Vatileaks" - da svijet izgleda drukčije. Genswäin i Bertone su predstavljeni kao pokretači i nositelji ove špijunske afere s jasnim ciljem: „istjerati iz Vatikana odgovorne za skandal.
„Maria" ili tko god se stavio u njihovu službu, brižno poslužuje redovito talijansko novinstvo s nakanom da svjetski mediji to prihvate kao jedinstveni skandal. Zadivljuje da grakćuće crne „vrane" neprestano ponavljaju kako iz Vatikana donose na svjetlo dana prljavštinu i to godinama brižno prikrivanu prljavštinu. Treba probuditi dojam da, na taj način, Benedikt XVI. ostaje osamljen. Činjenica je da nikakva „vrana", niti koji pomoćnik nije pokušao, do sada, napasti papu osobno. Bijesni strah sotone od posljedica izgleda prilično velik.
Činjenica: onaj koji sve isprevrće čini ono što odgovara njegovom biću: pokreće nemir i nered, mržnjom ispunjeno previranje koje vodi samo daljnjoj mržnji. Njegova izopačena svijest ga tjera vjerovati da može Petrovoj lađi nanijeti štetu koja se više ne može popraviti. Činjenica: napast je velika, a zavodnik sugerira činjenice promatrati samo, čisto, svjetskim očima.
Ali: non praevalebunt! Moći tame ne zapažaju koliko su bezdano daleke, koliko je odvratna njihova nakana i kako malo uspijevaju. Posebna mržnja na Benedikta XVI. može vjerničku dušu samo potaknuti čvršće se sjediniti i nasljedovati i zajedno s njim ući u veliki boj i boriti se, usprkos svim odvratnostima nemoćnih bijesnih demona, ne oružjem svijeta, nego oružjem Božjim.