Pariški teolog i sociolog Hochschield, na predavanju  u opatiji Kremsmünster: „Paradoks je govoriti o krizi u Crkvi danas kad jednostavno više nije isto kao jučer"

Linz (kath.net/KAP) .  Pariški sociolog i teolog prof.   Michael Hochschild  se zalagao, u okviru  predavanja i diskusije  za novi,  postmoderni pogled na Crkvu i religiju. Bio bi paradoks govoriti o krizi u Crkvi „ako je danas drukčije nego što je to bilo jučer", kaže Hochschild, a u isto vrijeme čovjek se osjeća sigurnijim i sretnijim „ ako se život u Crkvi ne razvija i ne ide dalje, nego ostaje isti."  To je pogreška u razmišljanju i dodaje Hochschield: „Ovdje trebamo i možemo obnoviti naše razmišljanje."

Hochschield drži  katedru za  dijagnostiku vremen , bio je glavni referent kod posljednjih, lipanjskih  događanja i diskusija o vjeri: „Veća vrijednost vjere" kao i „susret Benedikt" u gornjoaustrijskoj, benediktinskoj opatiji.  On kaže da današnju Crkvu treba opisivati današnjim sredstvima: „Crkva teži prema naprijed, ali sebe ispituje prema očekivanjima od jučer, s kojima se konstruira  nivo socijalnih istraživanja od jučer, a to ne može ići k dobrome."

„Što se više budu otvarale  škare na budućnost orijentirane Crkve, tim više se otvara raspon prema jučerašnjoj samosvijesti", kaže sociolog i razmišlja dalje za, velikim dijelom, mlađu publiku: „Kako biste se osjećali vi, kao mlada generacija, kad bi netko htio vašu vjeru oslikati prema oblicima vjere vaših pradjedova?"

Konvencionalnom religioznom sociologijom teško se može shvatiti vjera u današnjem svijetu. „Kada moji suradnici anketiraju mlade i pitaju ih da li mole, onda molitva dobiva vrlo malo vrijednosti,  jer mladi odmah pomisle na oblik molitve njihovih baka. Tako misle na krunicu, svibanjsku pobožnost - i odgovore -ne!  Ali ako ih pitam da li češće puštaju da im duša diše i uđem s mladima u razgovor gdje doživljavaju nadnaravno,  onda dobivam bitno drugačije odgovore."

Hochschield konstatira, u društvu, privredi i politici, duboke  promjene koje zahvaćaju i religiju. Neće biti nikakve druge moderne s više religije, nego nastaje novo vrijeme. To vrijeme bi moglo dati nove šanse za vjeru. Hochschild: „U ovom trenutku ne doživljavamo svjetsku propast religije, nego nove oblike religioznosti." Uistinu dok se u „katolicizmu okoline" religija živjela uniformno, danas se pokazuje na različite načine.

Dok su oblici organizacije i institucionalizacije  nastali u preživjeloj moderni došli do svojih granica,  potiču se pokreti  - i Crkveni pokreti: „Unutar Crkve i izvan nje  religija se oslobađa uhodanih trasa i uzima oblike socijalnih pokreta."

Benedikt XVI. kao predvodnik   i novi mislilac

Hochschield ukazuje, u jednom referatu,  na papu Benedikta XVI. i na njegovu riječ prigodom posjete Njemačkoj „ od - svjetovnjačenja" Crkve. To je pokrenulo živu raspravu „kako se Crkva treba i mora ponašati i od čega se udaljiti."  Što je papa mislio kad je to rekao?  Hochschield to želi protumačiti riječju koju je Benedikt XVI. rekao u rimskom sjemeništu. Tu je papa jednoznačno govorio o „stvaranju novog svijeta sutrašnjice", dakle ne biti zadovoljan današnjim svijetom, nego misliti na sutra.

Hochscield: „ On (papa) ne govori jednostavno 'budite protiv svijeta, držite se daleko on je sekulariziran, zao, a mi smo dobri'. On nas ne potiče na to da jednostavno mijenjamo svijet. Nego, mnogo više, da svijet stvaramo. Mi trebamo, na neki način, stvarati novi svijet. Ne smijemo prekrižiti ruke, bilo da se radi o problemima sekularizacije ili ekonomske krize.  Taj put se, prema papi, nalazi u obnovi razmišljanja, misli sociolog.

„Susret Benedikt" je posebno mladima usmjerena mjesečna ponuda opatije Kremsünster da uz predavanja, diskusije i službe Božje prodube svoju vjeru. A serija predavanja „veća vrijednost vjere"  je daljnja ponuda gornjoaustrijske benediktinske opatije za produbljivanje vjere za svakoga.