Prava tajna ovoga  čovjeka je njegova ogromna bliskost s Bogom

  Od  pučke Crkve do  Crkve odluke   Kath.net - ekskluzivni intervju s Petrom Seewaldom, autorom bestselera „Svjetlo svijeta"  - Roland Noe

 Rim (kath.net)

         Kath.net: G. Seewald,  objavljena je knjiga koja će postati svjetski bestseler. U predgovoru kažete da će  Papa, pri kraju, uputiti  dramatičan apel Crkvi i svijetu i svakom pojedincu. Mi  možemo i dalje činiti nemoguće, kao i do sada.  "Čovječanstvo stoji na raskršću", pišete dalje. Što je Papin apel? O čemu se radi u tom dramatičnom apelu?

         Peter Seewald: U svakom razdoblju postoji nastojanje da se Boga proglasi mrtvim, okrenuti se naizgled opipljivijem iako postoji zlatno tele. Danas se moramo zapitati: što smo napravili od tog stvorenja, od sna jedne planete? A što od sebe? Vidimo u što upada društvo koje je lišeno svojih korijena, kako ljudi gube svoju vrijednosti i orijentaciju ne samo u znanju, nego i u stvarnosti. To se tiče našeg ekološkog, našeg ekonomsko-socijalnog, a na poseban način, našeg  mentalnog i duhovnog  stanja. Postaje sve jasnija opasnost od anti-kršćanske diktature mišljenja, čak prije nego je na to upozoravao Ratzinger,  kao kardinal.

         Poruka pape Benedikta XVI. Je, zapravo, apel Crkvi i svijetu, svima. Dovikuje: vrijeme je za promjenu, vrijeme za pokajanje. Pri tome se ne misli  na pokajanje u političkom smislu, nego daleko iznad toga. „Postoji toliko mnogo problema", kaže Papa, „koje treba riješiti, a koji se neće riješiti ako Bog nije u središtu i ne postane nanovo vidljiv u svijetu."

        Kath.net: Na početku knjige se govori o izboru za Papu, početak se bavi pregledom papinskih izbora. Sveti Otac ovdje kaže: „Što mi to radiš? Sad si ti odgovoran. Moraš me voditi. Ja to ne mogu. Ako si me izabrao, onda mi moraš i pomoći!" - To su bile vrlo iskrene misli pape Benedikta. Jeste li u tom trenutku suosjećali sa Svetim Ocem?

         Peter Seewald: Da, na neki način kad ste doživjeli što ovaj čovjek nosi  na ramenima. S druge strane, kaže Edith Stein, da Bog ne traži ništa od nekoga ako mu ne daje za to i snagu. I vidimo, iz posljednjih pet godina, koliko snage pokazuje ovaj „graditelj mostova" u svom pontifikatu.

        Papa je netko tko se potpuno iscrpljuje, jedan veliki darovatelj. Ali isto tako i netko tko može crpiti  iz velikih, gotovo beskonačnih izvora. I on zna da je ogromna zadaća na njegovim ramenima koju sam ne može ostvariti, ali i da on to i ne mora sam ostvarivati, da nije tu samo zajednica vjernika, nego netko tko ovu Crkvu drži, Papu drži, a taj je veći nego svi mi  skupa.

       Kath.net: Sveti Otac, u knjizi, kaže: „Među 1,2 milijarde su mnogi koji nisu nutarnje prisutni. Sveti Augustin je već rekao,u svoje vrijeme: „Postoje mnogi vani, a prividno se čini da su unutra, a opet ima ih mnogo iznutra, a prividno se čini da su vani.  U takvom slučaju, vjera o pripadnosti Katoličkoj Crkvi, izvana i iznutra, je međusobno tajanstveno isprepletena. "- Što papa ovdje misli? I je li Papa iskreniji od mnogih biskupa njemačkog govornog područja (zar samo njemačkog?op prev.) gdje je većina katolika samo po krsnom listu?

         Peter Seewald: Ovo je veliki problem. On dotiče pitanje koje je postalo neizbježno: razvoj pučke Crkve u Crkvu odluke. Crkva u sekulariziranom svijetu  ima sasvim drugačiji položaj, nego pučka Crkva prošlih stoljeća. Ne samo da je izgubila vrlo vrijedne strukture  i brojne članove, nego se srozala i cijela vjerska kultura. Poznavanje vjere je presušilo. A tu je i ovaj strašan umor u ispovijedanju vjere. Kako može biti da je u javnosti nastala slika kao da je kršćanstvo postalo  manjina povijesti?

           Papa ne zatvara oči. On ide, vrlo ofanzivno, u ovu zadaću, poput nedavno formiranog vijeća za novu evangelizaciju. Svi smo mi predugo samo promatrali. Bili smo zadovoljni s jednim mi- samo- zadovoljni-kao-da-je kršćanstvom. Uzmite, na primjer, vjerski odgoj, kateheze koje su na dnu.

           Od svoje Crkve, današnji Papa traži da, nakon strašnih zloporaba i zastranjenja, prođe kroz jednu vrstu dubokog  čišćenja. To jest, da nakon vrlo često tako jalovih rasprava i nekakve bolesne zaokupljenosti  samom sobom,  napokon postavi Isusa u središte.

          U isto vrijeme, on također kaže da se sadašnji relativizam, sa svojim uvjerenjem, koji kao posljednje mjerilo stavlja samo sebe i svoje želje, bliži kraju. I vidimo, u ovom trenutku, kako se lažni bogovi ruše u sebi. Nema sumnje da je Crkva u velikoj krizi.

No, iako su mnogi vani za koje se čini da su unutra, uvijek postoji potencijal onih  za koje se čini da su vani, a unutra su. Sve je isprepleteno. Ovdje je ako se uzme sve zajedno - iznutra i izvana - vrlo vrijedan potencijal koji nije izgubljen. Ništa ne mora ostati kao što jest.

            Uvijek možemo promijeniti stvari nabolje. Globalno gledano, Katolička Crkva se ne nalazi u urušavanju, naprotiv, ona nikada nije bila veća i nikada tako rasprostranjena kao danas.

           Kath.net: U knjizi  ima puno privatnih izjava o životu pape Benedikta. Tako se saznaje da Papa voli gledati filmove kao "Don Camillo", a izbjegava  biciklu za vježbanje. Je li papa „pravi čovjek"?

           Peter Seewald: Kako to ne bio? Sa svime što spada u biti čovjek. No, bez svake sumnje njemu ostaje vrlo malo vremena za privatne stvari. On ima strogo usustavljen ritam između rada, molitve i regeneracije, koja mu pomaže da se nosi sa svojim golemim poslom i iznimno je učinkovit radnik. Zna da u  život spada i ono  morati. Veliki je ljubitelj glazbe i strastveni pijanist. No, mnogo toga ostaje po strani. Češći susreti sa starim prijateljima, na primjer, koje je cijeni, jer on je vrlo vjerna osoba.

         Kath.net:  „Što se tiče Pape, on je jednostavan prosjak pred Bogom  - više nego bilo koji drugi čovjek." i  „Ja sam sprijateljen  s Augustinom,  Bonaventurom, Tomom Akvinskim ", rekao je Benedikt u dijelu molitve. S obzirom na brojne obveze, ima li Sveti Otac zapravo vremena za molitvu? Kako  je s tim?

        Peter Seewald: Papa, kao i svaki svećenik, biskup ili redovnik ima određene molitve. Bez molitve, bez okretanja Bogu i pomoći koju iz toga crpi, on zna da ne bi, nikako, mogao izvršavati taj posao. Da, bez prioriteta molitve, koja je u ovoj službi, kako kaže,  često pravo prosjačenje, bilo bi nemoguće.

        Papa Benedikt je dobro i pravovremeno informirana osoba. Ima nevjerojatnu pamćenje, jedinstveno obrazovanje i  mogućnost učenja, ali i snagu formuliranja. No, mislim da je prava tajna ovoga čovjeka njegova ogromna bliskost Bogu. On je vidio Svjetlo svijeta i sam postao takvim svjetlom. Dakle, on je uz svu svoju intelektualnost, jednostavno ostao istinski pobožan čovjek. Ova pobožnost, dubina i jednostavnost vjere koju on živi postat će, štoviše, jedan od pečata ovoga pontifikata.

       Kath.net: U vezi slučaja Williamson, Papa otvoreno govori je ovdje zatajila press služba. Mislite li da su Vatikan i papa Benedikt naučili iz slučaja, ili kako vi ocjenjujete odnos prema medijima u Vatikanu?

       Peter Seewald: Zasigurno su iz toga naučili. Mnoge stvari sada rade bolje. Ja ne mogu suditi da li je dobro, jer o tome premalo znam. Poboljšanje je provedeno, vjerojatno, u suradnji s iskrenim, papi prijateljskim novinarima i urednicima. No, medijski rad za Papu, je velik, vrlo sveobuhvatan i težak zadatak, posebno u medijskom okruženju koje je osobito kritično prema papi, da ne reknem otvoreno  neprijateljski i ne smije se plašiti  manipulacija i krivotvorenja kao i korupcije. Tu se, naravno, najmanja pogreška papinih odnosa prema medijima nemilosrdno iskorištava. O slučaju Williamson „Spiegel" i „Sueddeutsche Zeitung", međutim, nikada ne bi izvještavali u takvom lošem svjetlu da su se samo malo potrudili pronaći neke veze. 

         Htjeli su samo da se priča ne uništiti - okleveta Papa, iritira diplomacija  i da dođe do prekida  katoličko-židovskih odnosa.

         Kath.net: Intrigantno je i pitanje moguće ostavke Pape. Evo, Benedikt kaže: "Da, ako Papa dolazi do jasnog zaključka da fizički, mentalno i duhovno ne može odgovarati  poslanju svoje službe, ima pravo odustati, a možda mu je to čak i dužnost. "Koliko je spreman papa Benedikt, po Vašem mišljenju, i  smijemo li očekivati još mnogo „Benediktovih godina"?

         Peter Seewald: Ovaj ova služba nosi u sebi strahovit teret. Ponekad se Papa, stoga, može činiti malo umoran. Ali on se može regenerirati od danas do sutra, kao izvor mladosti. Ratzinger je, još kao školarac, bio posebno uporan, discipliniran, vrijedan i nadasve učinkovit radnik. Nije sportaš, ali ima određeni ritam između rada, molitve i oporavka. I slijedi Isusov savjet: svakom danu dosta njegove brige, što donosi sljedeći dan, vidjet ćemo. Ako želim biti iskren, malo ljudi poznam  koji su tako spremni, tako snažni, tako živi, tako znatiželjni i nekom smislu, tako mladi i moderni kao ovaj, naizgled, starac na Petrovu prijestolju. Njegov život je u Božjim rukama, poput života bilo kojeg drugog čovjeka. I mogu se nadati da ću još barem sljedećih pet godina imati vrlo energičnog  pokazatelja puta i posebno proročkog Papu.

         Kath.net: Najsrdačnija hvala za ovaj intervju.