Kao svake godine,  tako i ove,  u Škripu se  vrlo lijepo oprašta od krnjevola. Okupilo se cijelo selo, staro i mlado, bez velike pompe i galame, na lijepu seosku zabavu.

 

Iako je slika malo mutna, vidi se da su posjetioci zabavljeni svojim poslom.

 

Čim sam ušao ponudili su me domaćim makarunima i vidio sam da im je baš drago što sam došao. Istini za volju, meni je još draže što sam bio.

 

 

Dok su jedni bili zabavljeni oko „pijata s makarunima", drugi su sjedili  i uživali u zabavi  djece i mladih, a ni starima nije bilo što za zamjeriti.

 

A merita siromašni Jure da ga se daruje, jer trebalo je kupiti i dobrog mesa za pašticadu.

 

Svatko je bio zaposlen svojim poslom, a problemi Jadrankamena su ovaj put bili u drugom planu...

 

Iako je mali, trebalo mu je pokazati i naučiti ga gdje će odložiti šporkani pijat.

 

Vrijedne žene i domaćice napravile su „domaće makarune", tribalo je puno vrimena za umisit i smotat ove makarune. I dosta umješnosti za finu pašticadu.

 

Pa ni don Ivica se nije mogao oduprijeti zamamnom mirisu, a o ukusu da ne govorim.  Na kaputu se vide  još neosušene kapi kiše koja je krivac da su oni stariji ostali kod kuće.

 

Oni  najmlađi i srednji pa i neki stariji lijepo zaplesaše...

 

I ove maškare dođoše me pozdraviti!

 

Stari se sjećaju krnjevala svoga djetinjstva kad nije bilo ovako ukusnih makaruna.  Bogu hvala, danas nam je lipo, neka mladi „guštaju!

 

I ova curica treba naučit plesat, a još više napravit lipe i ukusne makarune s dobrom pašticadom.  A za čašu bevande će se pobrinuti momci. Škripjani, bravo! I do godine!