Lijepo sunčano vrijeme  izmamilo me na šetnju i to u Lovrečinu, poznatu plažu na Braču . I isplatilo se poći. Ovim pregledom slika prošetajte i vi sa mnom.

 

Sjetih se Nazorovih riječi: „ Otoče bez vode, izvori ne ključaju na tvojim proplancima."

Šteta što ne čujete šuma ovih izvora. Slično vidite i u Trstenoj kao i na punti od Vrila, kod tvornice sardina koja će uskoro odseliti.

 

 

Stari telefonski stup omotan bršljanom. A gore daleko sliku kvari avion sa svojim mlaznim tragom - velikog zagađivača zraka.

 

 

Jato galebova bezbrižno se sunča  na pijesku gdje ljeti kupači veselo skakuću brčkajući se u moru...

 

 

Kamo je nestalo more - koje je povukla oseka... Ma nisam našao ni jednu ribu kao ono oni stanovnici Posedarja nakon bure...

 

 

Tamo daleko na pol uvale  - malo tko se slikao tako na suhom. Da je bilo more, bilo bi ga preko koljena...

 

 

Čudno izgleda Lovrečina iz ove perspektive...

 

 

Silni valovi bure izbacili veliku masu „lažine" (morske trave) koju su nekad sakupljali mještani i punili madrace .. Sjetih se pjesme „ ... na lažini suvoj ležat"

 

 

Nije ovo nikakvo ušće neke rijeke u more, već mali izvor napravio potočić, a on sebi, kroz pijesak, probio put do mora...

 

 

I nezaobilazna  starokršćanska krstionica - najljepša na istočnoj obali Jadrana

 

Oštro oko će, kroz lukove krstionice, opaziti na Mosoru ostatke snijega koji zada, nama ovdje i onima tamo, puno glavobolje... „Lanjski snijeg..."

 

 

Galebovi i trajekt... i sjetih se pjesme „galebovi čekaju...."