I Škrip  pošteno snijeg obijelio... zameo, zavijao. Prošle nedjelje 5.II nisam zbog mećave ni otišao u Škrip, nisu imali mise. Jutros me nazvala Katija Salamunović i kaže da ne dolazim jer je puno snijega pred vratima crkve. Pa smo misu stavili poslije podne u 15.30.

I stvarno Škrip kao da je u Alpama. Pred crkvom nanosi preko koljena, a jutros ga je bilo mnogo više jer se cijelog dana topio.  A put prema Velom Škripu kao da je neka alpska staza.  Rekoše mi da je tek jutros probijeno a sve je bilo zaleđeno.

 

Iako je pogled na bračka brda pod snijegom lijep ipak oko zastaje na ruševnom krovu župne kuće, rupa na krovu sve veća.

 

Na žalost  još je jedna rupa na drugoj strani krova. I mislim kako je povijest nemilosrdna. Prije 200 godina župa Škrip je po prihodima bila među prvima u biskupiji. Tako da je župnik, koji nije stanovao u Škripu, mogao plaćati dva kapelana koji su živjeli u ovoj kući.  Danas slika župne kuće jasno govori o imovinskom stanju župe.

Pero i Katija Salamunović kao i Janja r. Radojković  zdušno se uhvatiše probijanja snijega i probiše put do crkve. I na misi došlo sedam osoba. Dakle ja sam danas u dvije župe na dvije mise imao 7 osoba u Škripu i 14 u Dolu.  I mislim na Isusove riječi  o malom stadu  „Ne boj se maleno stado.. vama je dano kraljevstvo nebesko. „

 

 

Nisam mogao izdržati a da ne bacim oko i na crkvice na groblju. I mislim na riječi Tužaljke Jeremije proroka: „O kako osamljen grad nekoć pun puka."  U prvom planu je crkvica sv. Ivana (ruševna) a druga starohrvatska trobrodna bazilika Duha Svetoga.