Malo mjesto slavi svoga zaštitnika „svetega Mikulu" 5.XII. jer se u nedjelju ne može slaviti, jer je druga nedjelja došašća liturgijski jača.

Lijepa hunčanska crkva ispunjena. Misu predvodi predsjednik biskupske konferencije Čilea preuzvišeni Aleksandar Goić-Karmelić, čiji djedovi potječu sa Brača. Na početku nas je pozdravio na hrvatskom jeziku.

 

 

Pod misom je pjevao lijepo uvježbani zbor za orguljama mlada orguljašica, a s gitarom mladac prati i daje ritam. Dok jedna curica pjeva pripjevni psalam.. Nadbiskup je oduševljen pjevanjem mladih.

 

 

Odlično „odigrali" svoju ulogu, pa malo koji ministranti u Hrvatskoj su imali tu čast „otpivat" (ministrirati) na Misi koju predvodi predsjednik

Biskupske konferencije Čilea..

 

 

A ova djeca znaju da je njihovo selo pogodila strašna tragedija 8.III.1944 kada su Nijemci poubijali skoro sve muškarce iz sela na čelu sa župnikom don Kuzmom. A selo se diglo poput feniksa ... I s nama se ovi mučenici danas vesele...

 

 

Na čudu se našao ovaj ministrant kad mu je Nadbiskup, nakon pranja ruku, dao svoj „solideo" pogled sve govori

 

 

Po običaju obitelj Brizić časti svećenike, po običaju svake godine, dobrom ribom. I oni su bili počašćeni neuobičajenim gostom. Dobra spiza, malo društvo (mnogi svećenici nisu mogli doći zbog raznih župničkih subotnjih dužnosti) No bili tu na broju i časna sestra (nadbiskupova rođakinja ) i franjevac o. Miroslav (koji je propovijedao) i dominikanac, o. Damir, moja malenkost, i domaći župnik don Jakša. Sloga na visini u svakom slučaju. Ugodan razgovor s Nadbiskupom, puno šale i smijeha.

 

 

A koji je smijeh nastao kad je o. Damir rezao pečenu lignju pa ona „špricnula" i zacrnila mi bijeli habit. Skočio u pomoć susjed pa sa mineralnom i solju očistio mrlju. A Nadbiskup komentira: „Crni fratar čisti biloga." I sad mi recite da na Braču nema sloge... svi smo jedno nema tu ni „Grka ni Židova" svi smo mi jedno svećeništvo sa Nadbiskupom iako nije naš,   a ipak je „naš"!