Livada obasuta jesenskim cvijećem u predvečerje Svih svetih podsjeća me na biblijsku misao. I mislim na riječi proroka koji naš život uspoređuje sa poljskim cvijećem...koje danas jest a sutra se više ne zna mjesto njegovo.

 

 

 

Iznad križa na dolskom groblju svijetli mjesec: „I svjetlost vječna neka im svijetli." I mislim na riječi Psalmiste: „Sunce te neće danju žeći, ni mjesec noću."

 

 

 

Prije i poslije svete Mise u Škripu na Sve svete (koja je bila u starokršćanskoj bazilici Duha Svetoga na groblju) ljudi posjećuju i kite grobove svojih pokojnika. U pozadini križ na „Vidilici" koji dominira bračkim brdima i dolcima.

 

 

 

Stari grob, bez cvijeća i bez ukrasa govori o ljudima koji počivaju pod ovom kamenom pločom, a na ploči uklesani njihovi alati.. A koliki nas poznati i nepoznati  ljudi zadužiše mnogim stvarima u životu, a mi ni da bi cvijetom zahvalnosti okitili njihov grob...

 

 

 

Nakon otpjevane svečane Večernje Svih svetih. Sjetismo se kao zajednica svojih pokojnika. Na poseban način onih koji su otišli pred nama od lanjskog blagdana Svih svetih. Otpjevasmo gromoglasno „Oslobodi me, Gospode"

 

 

 

I krenusmo iz Crkve procesijom na groblje. „Grad živih ide u posjetu gradu mrtvih."

 

 

 

 

Dok smo molili svaka je obitelj stala kod svoga groba.. združeni s onima koji su pred nama.. mnoga suza na oku..I zahvalna molitva Bogu za dar života kojega smo s njima dijelili. Molili smo i za branitelje (jedan je pokopan i na ovom groblju) kao i za sve žrtve ratova, posebno za one koji leže u bračkim jamama...

 

 

 

I dok je svećenik blagoslivljao grobove pučki pjevači su pjevali: „Iz dubine"... a sunce je posljednjim zrakama milovalo vrhunce okolnih brda...

 

 

 

Na ovom groblju leže dragi ljudi moga djetinjstva. Mnoge lijepe uspomene prođoše mojim mislima dok sam molio za sve njih. Dok sam gledao more koje najavljuje jugo i  udaljene planine, sjetih se psalma: Ka gorama uzdižem pogled, odakle mi dolazi pomoć. Pomoć je meni od Gospoda  koji stvori nebo i zemlju.

 

 

 

 Grobnica mojih roditelja: za poklonjeni život, za mukotrpno odgajanje..za sve ..hvala!

 

 

 

 

A nasred dolske crkve upaljena uskrsna svijeća i 8 svijeća za osam župljana koji nas napustiše i otiđoše pred nama .. i jedan bijela svijeća za svu djecu širom svijeta koja su umrla od gladi i koja nisu vidjela svjetla jer su nevino pobijena u majčinoj utrobi. I jedna svijeća za sve pokojne:  Svjetlost vječna neka im svijetli!