Vrlo svečanom večernjom službom Božjom završavaju u Postirima na Braču Božićni blagdani. Od kada i od kuda je došao ovaj običaj nije mi jasno. No meni je u srcu.

Započelo je svečanom i gromoglasnom večernjom. Prepuna, velika crkva  svijeta. Svi pjevaju.

Nakon Večernje slijedila je Slava. Zbor je otpjevao vrlo lijepu misu na temu Božićnih melodija.. Prvo čitanje je otpjevao jedan mladić u vrlo lijepom starom napjevu. Ta melodija se pjeva samo danas!

 

 

 

Nakon otpjevane poslanice počima pjesma „Kad se Bog čovik učini" 49 strofa i sve se pjevaju. Pjevanje pjesme je trajalo 18 minuta. Pjevaju stari i mladi - punim glasom uz pune orgulje!

 

 

 

Inače ta se pjesma nekada pjevala 5.I. (Vodokršće)na večer kao Kolendarska pjesma, župniku pred vratima. Komunisti su to zabranili. Pa je tadašnji župnik don Ante Marušić prebacio u crkvu prije večernje na Bogojavljenje da se ne izgubi.

 

 

 

 

Kada se misa prebacila na večer onda se pjesma prebacila kao pripjevni psalam nakon prvog čitanja. I tako punih, već sigurno, 40 godina. I danas je užitak pjevati tu pjesmu. Zadnji redak počima: Molimo i mi Isusa  da nami grihe oprosti!

 

 

 

Evanđelje je otpjevao generalni vikar Vojnog ordinarijata domaći sin: Don Joško Šantić u starom svečanom tonu.

 

 

 

Mjesni župnik don Tonči  Jelinčić otpjevao je naviještaj blagdana i dao statistiku župe (oko 1200 stanovnika : 9 umrlih 8 vjenčanih i 17 krštenih prošle godine) naglasio je da je on na drugom mjestu po dužini služenja župničke službe u  Postirima 36 godina!

 

 

 

Koncelebrirao je postirski Župnik sa generalnim vikarom i svećenikom u mirovini, također mještaninom: Don Vickom Jelinčićem.

 

 

 

Nakon pričesti uslijedila je procesija sa „Ditićem" Da li ovaj običaj ima veze sa „procesijom u Betlehemu"  ne znam. Tko želi može poljubiti  „Ditića" prvi na redu su ministranti.

 

 

 

Onda procesija prolazi među mnoštvo,  svi se na poseban način raduju.. Orgulje sa punim tonom preludiraju uz svečano pjevanje Veliča (od večernje) A mnoštvo se raduje „Ditiću"

 

 

 

Najmlađi paleći prskalice... kolika je to radost poljubiti „Ditića" Na dnu crkve se procesija dugo zadržava jer su dolje majke i očevi sa malom djecom.. treba vidjeti sjaj tih dječjih očiju pri susretu sa „Ditićem" ...

 

 

 

Dok orgulje sviraju narod pjeva veliča a ministranti zvone svim raspoloživim zvoncima. Kakav sveti „šušur"

 

 

 

Procesija dolazi kraju a tu su na drugoj strani krizmanice. Djevojke će poljubiti „Ditića" Tko zna kakve su molitve uputile..ne dao Bog da to bude „Judin poljubac"...

 

 

 

I na kraju  ostaje „Ditić"  sam. A dok smo izlazili pjevala se pjesma: „Spavaj, spavaj Ditiću..."  Mali „Ditiću," spavaj slatko, do idućeg Božića. Hvala ti za ovaj doživljaj. Povratak u djetinjstvo. Cijeli san je trajao skoro dva sata. Koga zanima više može pogledati u moje uspomene.