Samo pola sata pješačenja na brdo iznad Postira dolazite do velikih iskopina. Nitko ne zna što je to bilo, rimska plača, vojni logor, benediktinski samostan? Možda i sve to skupa. Lokalitet se zove „Mirje" Od kuda potječe ime ne znamo. Jedni govore po tome što su ljudi izlazili iz samostana nakon sklopljenog mira i vikali radosni: mir je, mir je.. pa nastalo „Mirje". Drugi izvlače ime po mir (zid) mirina (ruševina) pa nastalo ime „Mirje." Danas ne znamo povijest tog prostora.

 

 

 

Nekad su virila iz zemlje dva ostatka zida, zvali smo ih „čuni" kao dijete verao sam se po njima berući bršljan za kozu. Tko zna tko je gledao sa ovog prozora. Vide se prostranstva Brača i skoro cijeli Brački kanal!

 

 

 

I sunce koje zalazi obasjava ruševine kao što je nekad grijalo stanovnike ovih prostora (iako se nalaze i ostaci podnog grijanja (dimom). A možda i to sunce tugaljivo podsjeća na prošle dane kad je ovdje bujao život.

 

 

 

Tko zna kakvi su se oblaci nadvijali nad ovim prostorima, i kakvi će tek doći (a kad dolazi oblak sa zapada donosi kišu) što li će ovi novi oblaci povijesti donijeti. A meni  dolaze na pamet riječi Biblije: „Grad, gdje su grobovi mojih otaca je razoren..." Nehemija 2,3

 

Putniče, ne žali truda prošetati do uspavane ljepotice. Možda ćeš stati na mjesto crkve sv. Stjepana koju spominje za Dol vizitator Valier  prije 400 godina, a danas nitko od stanovnika ne zna gdje je bila ta crkvica, a možda ćeš stati na mjesto gdje je živio kakav rimski zapovjednik (jer se Dioklecijanova palača mogla vidjeti prostim okom) A možda ćeš sresti duh starih benediktinaca koji su učili prve Hrvate na Braču obradi vinograda i maslinjaka.. a možda će ti pasti na pamet riječi Biblije: „Zar će iz hrpe praha dozvati u život spaljeno kamenje?" Nehemija 3,34

Dođi, poslušaj vjekove, možda će i tebi nešto reći. A možda i otkriješ tajnu uspavane ljepotice.