Ovogodišnji mladomisnik iz Postira - don Pave Gospodnetić ima i dolskih korijena.

Njegova baka potječe iz Dola iz obitelji Gospodnetić „Kralj." Pa dođe održati i „mladu misu" u Dolu. U Dolu liturgijsko pjevanja predvode pučki pjevači, koji predvode liturgijsko pjevanje  s kora. Među njima je i Jakov Gospodnetić Postavor, čovjek kome su obje noge amputirane. Zamolio je vođu pjevača Antu Kralja bili mogli pjevati, „odozdo" ne s kora, jer ima jaku želju i on prisustvovati slavlju, i pjevati s pjevačima. Nije bio problem sići i pjevati ispred oltara sv. Križa da i Jakov može pjesmom veličati Boga na ovom slavlju..i da  napuni duhovne akumulatore da može nositi križ s radošću...

 

 

Na sljedećoj slici vidimo ispunjenu dolsku Crkvu, a na koru lijevo prazno mjesto pjevača.

Župnik je pozdravio don Pavu, rekavši mu da će i protiv njega „mrmljati izraelska zajednica" (prvo čitanje današnje nedjelje) a da će i on nekad umoran poželjeti leći i umrijeti i reći  poput Ilije - „dosta mi je, Gospodine" (prvo čitanje iduće nedjelje) a ovakvi trenuci pune duhovne akumulatore, kao što ih je došao i Jakov napuniti.

 

 

 

Don Pave je vodio svetu Misu, održao poučnu i korisnu propovijed. A pjevači su dali svoj dio, prisutni mladi, dali svoj dio ovom izvanrednom slavlju.

 

 

 

I ministranti dadoše svoj dio. Iako broj ministranata opada (zbog nedostatka dječaka). Sjetismo se u slavlju  i prve nedjelje - dan molitve za svećenička zvanja, kao i svećeničke godine, koju naš biskup za našu biskupiju nije proglasio.

 

 

I nahrani don Pave mnoge od prisutnih kruhom života. A pjevači su dotle pjevali: Veselo braćo kliknimo. Bilo je lijepo vidjeti punu crkvu. No velik dio su bili strani. A mnogi domaći posebno mladi, što me kao župnika duboko boli nisu našli ni volje ni snage za doći na ovaj događaj. Znam da će se opravdati da su morali raditi. A Isus reče: Ne radite za propadljivu hranu.. Ali ni onda ne povjerovaše Isusu na žalost ni danas ne vjeruju...

 

 

 

I na kraju zajednička slika sa Don Pavom.. Želimo mu sretno jedrenje na uzburkanom moru današnje nevjere, Jakovu želim želim snage za življenje ovog križa kojeg tako hrabro nosi (nemoguće bez potpore najuže obitelji). A onima koji misle da im Isus nema što dati (koji će na mene „mrmljati" kao što Izraelci mrljaše protiv Mojsija..samo želim reći da  treba na vrijeme skupljati snagu za život, samo duhovni invalid danas to ne vidi.. Tko zna hoće li smoći snage onda kad im bude potrebna kao Jakovu. Na žalost će takvi trenuci doći, dao Bog de sa ja prevarim, pa i moji, i svi drugi smognu snage na pravom mjestu doći i potražiti „kruh života" Isusa Krista.