Ovo priopćenje me zamolio preuzvišeni Biskup i mislio sam što reći. Ima li smisla uopće nešto govoriti, jer znam da će, nakon ovoga, uslijediti kritike, a neke sam već i čuo. No svjestan svih okolnosti, pokušat ću biti potpuno iskren i dati, ne samo svoje mišljenje, nego i mišljenje uvaženih pastoralaca i ono što današnje tržište ideja nudi na planu rada s ministrantima.
Na žalost, na hrvatskom jeziku nema neke naročite literature koja bi se odnosila na rad s ministrantima. Koliko sam uspio pronaći, ima samo nešto u dokumentima II. Vatikanskog sabora U Konstituciji O svetoj liturgiji, u broju 29 piše: «Pravu liturgijsku službu vrše također i ministranti, čitači, tumači, i oni koji pripadaju zboru pjevača. Stoga neka svoju ulogu vrše tako iskrenom pobožnošću i urednošću kakva pristoji tako važnoj službi i kakvu Božji narod od njih s pravom traži.
Sve ih treba na svoj način brižljivo zadojiti liturgijskim duhom i poučiti da svoje uloge obavljaju pravilno i skladno.»
Samo ovo bi bilo dovoljno za postaviti temelje radu s ministrantima. Nešto literature izdaje župnik u Andrijevcima, u Đakovačkoj biskupiji. Drugo mi nije poznato.
Pregledao sam i na INTERNETU mnoštvo adresa i portala. Na hrvatskom nema ništa. Ima mnoštvo portala i web stranica na talijanskom jeziku od čega ću nešto u prijevodu priložiti radi orijentacije. Na njemačkom jeziku ima mnoštvo materijala od kojih sam izabrao posebno jednu knjižicu, priručnik za ministrante. Nešto prevedeno imate priloženo. Bio bih spreman cijelu knjižicu prevesti kada bi bilo interesa za rad po toj knjižici.
- SITUACIJA:
Sigurno da se mnogi neće složiti s mojom ocjenom, no ipak ću je izreći. Kod nas, na svim razinama, ne postoji nikakav organizirani rad s ministrantima (čast pojedincima!). Ne postoje nikakvi planovi, ni inicijative na razini BKH, niti postoji organizirani rad u našoj biskupiji.
Ministranti su, u većini župa možemo nazvati «čopor», dječaka(i djevojčica) obučenih u ministrantsku odjeću koji često ne znaju ni zašto su tu, a kamo li da govorimo o nekoj izvježbanoj, odgojenoj, grupi koja bi odgovorila zahtjevima navedenog dokumenta. Ministrantom se postaje uglavnom neorganizirano, to ostaju poneku godinu, već prema običaju neke župe.
U mnogim malim župama nema djeteta koje bi moglo biti ministrant pa o nekom radu s ministrantima ne može biti ni govora.
Činjenica da sam ja 4. svećenik po starosti u službi i držim ovaj intervent sasvim jasno govori o našoj situaciji. Mi postajemo stariji, umorniji, mnogi se elan izgubio, a mladih svećenika nema, niti je kakva velika obnova svećeničkih redova na vidiku pa je jasno da je rad s ministrantima takav kakav jest. Ono malo što činimo, kao susret ministranata na Braču i na Hvaru, je tek toliko da toj djeci damo neko priznanje. A i jedno zapažanje je interesantno i jasan je pokazatelj nečega. Prije 7 godina, na susretu ministranata u Postirima bilo je od dvjestotinjak djece samo nekoliko djevojčica, na zadnjem susretu ,skoro je omjer 50%. Jednu činjenicu moram navesti: don Tonči Jelinčić, najstariji od nas u pastvi, pokušava nešto i organizirao je male duhovne vježbe u G. Humcu za ministrante, na žalost odgovor sa strane župnika Brača je izostao. Jasno, svi imamo svoje razloge.
Nemamo ni odgojenih laika koji bi mogli preuzesti brigu oko ministranata, a da župnik bude bude animator i duhovni vođa. I za opravdanje ove situacije možemo navoditi razloge. No, činjenica ostaje činjenica.
Ozbiljnost trenutka zahtijeva da, sa svom ozbiljnošću, razmotrimo sadašnjost gledajući u budućnost i već sada na ovom planu učinimo korake koji će donijeti obilat rod u decenijima koji dolaze.
3. POTREBA ORGANIZIRANOG RADA S MINISTRANTIMA.
Živimo u vremenu burnih promjena kad se vjera i religioznost povlače u privatne sfere. Takav javni mentalitet će se sigurno očitovati i na sve težem uključivanju djece u ministrantske zborove. Dolazak sve većeg broja stranaca, turista, zahtijeva da i naše župe pokažu, ne samo radi njih, i zavidnu liturgiju. Svakako, jedan od temeljnih pečata daju ministranti. Ministranti bi, zapravo, trebali biti ponajbolji dječaci u župi na koje će se prenijeti i odgovornost i život župe u budućnosti. Teška i odgovorna zadaća. Smatram da je posljednje vrijeme i da otkucava posljednji čas da počnemo s ozbiljnim radom i odgojem za budućnost.
Naša biskupija je bogata liturgijskim i paraliturgijskim običajima i ako ne odgojimo ministrante i ne ulijemo im ljubav i poznavanje svega toga, prijeti opasnost nestanka tog bogatstva. Osim toga, rad s dječacima u pretpubertetskoj i pubertetskoj dobi ima i druge pozitivne posljedice, naročito u ovom prevrnutom svijetu punom raznih opasnosti, počam od droge do raznih sekti.
4. KONKRETNI PRIJEDLOZI
- Biskup bi trebao, pod hitno, imenovati «animatora ministranata» koji bi stvarno imao i ovlasti i suradnju svih svećenika. Nikako to ne bi smjelo biti imenovanje radi imenovanja, a i biskup bi mu trebao dati slobodne ruke, a ne da se dogodio kao sa katehetskim uredom. Animator bi trebao dalje organizirati animatore za svaki otok, a ovi opet župske animatore.
- Svaka župa (na žalost samo veće) bi trebala ustrojiti ministrante prema pravilniku koji bi bio napravljen za biskupiju. Njega treba što prije napraviti.
Trebalo bi, pod hitno, organizirati «školovanje» župskih animatora ili vođa ministrantskih
grupa.
- Ministrante najprije izabrati. Ne mora biti puno ministranata oko oltara, no svakako trebaju biti primjerno poučeni o liturgiji, ali isto tako trebaju biti primjerni i u općem životu.
- Pouka ministranata mora biti konstantna, mjesečna: treba sadržavati, koliko liturgijske pouke toliko i druge pouke da postanu svjesni svoje uloge.
Ovoj pouci bi mogao poslužiti mali biskupijski bilten za ministrante gdje bi se, na primjeren način, našlo svo gradivo potrebno za ministrante. Ako bi postojao ministrantski priručnik kojeg bi trebao imati svaki ministrant i gdje će mu biti sve razjašnjeno, onda bi razni i kvizovi na kraju godine imali smisla.
- Onda bi imale i smisla diplome najboljih ministranata na biskupijskoj, otočkoj (dekanatskoj) i
župnoj razini.
5. Tko je ministrant:
Prema talijanskom službenom Internet portalu za ministrante: Il portale dei ministranti ministrant je:
Dječak ili djevojčica koji poslužuju kod oltara za vrijeme liturgijskih slavlja. U smislu Drugog vatikanskog koncila, koji naglašava ovu službu nastalo je i ime «chierichetto»
Termin «chierichetto» zamjenjuje termin «ministranti» i njime se mnogo bolje shvaća i razumije služba. Ministrant dolazi od latinske riječi «ministrans» a to znači onaj koji poslužuje. Po primjeru Isusovu ministrantska služba nije samo posluživanje, nego u prvom redu na poseban način ljubiti našu braću.
Biti ministrant se ne svodi samo na služenje kod oltara, jer...
1. Ministrant je dječak koji je po svom krštenju na poseban način postao prijatelj Isususov i njega u svom životu slijedi.
2. Ministrant je dječak koji kod oltara obavlja liturgijske zadaće: (donosi kalež, posudice sa vinom i vodom, nosi svijeće, kadionicu i tamjan, križ, zvoni..)
3. Ministrant je dječak koji svojim životom pokazuje svoje kršćansko uvjerenje u obitelji, školi, pred prijateljima.
Ministranje je časna titula, ispovijedanje vjere i djelo ljubavi:
«Vi ste bitno povezani uz euharistijsku žrtvu i trebate produbiti što to znači u teološkom, duhovnom i liturgijskom smislu. Vi ste izabrani suradnici ministerijalnog svećeništva komu pružate neophodnu pomoć. Vi vršite prema Drugom vatikanskom koncilu pravu liturgijsku službu bilo kao poslužitelji, čitači, tumači ili članovi «Shola cantorum». Ova vaša služba treba biti središte i pokretač cijelog vašeg života.
Nastojte uvijek vršti vašu liturgijsku službu sve dubljim razumijevanjem, uredno, skladno, religioznom dubinom, svijesni da se nalazite u neprosrednoj blizini prisutnog Isusa, imajući uvijek u vidu da je vaša služba na služenje svim ljudima jer se vi tako uključujete u djelo kojeg vrši Crkva po nalogu Isusa krista a to je širenje i produbljivanje spasenja ljudi po svagdanjem pashalnom misteriju.»
« Pavao VI. nagovor mladim ministrantima 1. travnja 1970»
6. PRAKTIČAN RAD
1. Poziv ministranata
Nikako se ne smije «oblačiti ministrante» stihijski, «čoporativno», nakon prve pričesti recimo. Nego svakoga treba pozvati po imenu, kao što je to činio gospodin Isus koji je pozivao apostole po imenu. Treba svakako stupiti u vezu s roditeljima i rastumačiti im koja je zadaća ministranata. Često puta roditelji ili bake gurnu djecu u ministrante. Nakon pripreme, promatranja i nekog vremena provjere organizirati svečano primanje ministranata i uvođenje u službu.
2. Poznavanje
Ministranti trebaju poznavati najprije izvore iz kojih potiče liturgija, Evanđelje. Dublje upoznati gospodina Isusa, njegovu ljubav prema ljudima, a posebno ono što je učinio na posljednjoj večeri.
U svakom slučaju, ministranti trebaju dobro poznavati nauk Crkve o liturgiji, a najviše trebaju znati svoj smisao: zašto su tu, koja je njihova uloga, a iz svega toga izlazi i njihovo dostojanstvo.
Svakako ministranti trebaju dobro poznavati i liturgijske i paraliturgijske običaje, njihovu vrijednost, povijest i značenje.
3. Oblikovanje
Svaka ministrantska grupa mora imati svog «odgovornog» koji će se brinuti za red kako u sakristiji, oko oltara, tako u školi, na ulici, u društvu. On će sazivati i mjesečne sastanke gdje će se analizirati propusti grupe i pojedinaca.
Svi ministranti trebaju poznavati pojedine uloge: križonoše, svjećonoša, ostalih službi: knjiga, ampule, kadionica, milostinja, torci ...
Trebaju biti poučeni o vrijednosti i važnosti lijepo izvedene liturgije (nije li to i poticaj za nas da sami pripazimo na ljepotu liturgijskih čina)
Moraju biti uređene pojedine službe unutar grupe za sudjelovanje u liturgiji.
Od neopisive važnosti su mjesečni sastanci, ali i poneke «duhovne vježbe», izleti i sve druge aktivnosti koje će odgovoriti potrebama same djece i mladih.
4. Odgoj
U svakom slučaju, najvažnija komponenta za rad sa ministrantima je odgoj. Taj ogoj se mora odvijati u nekoliko smjerova. Navest ću, onako orijentaciono, smjerove:
1. Religiozno - liturgijski odgoj; ministranti trebaju dobro poznavati službu koju vrše. Kako netko može voljeti svoju službu ako je ne poznaje.
Na poseban način bi ministranti trebali poznavati, poštovati i promicati razne paraliturgijske običaje u župi. A tako ih se lagano i jednostavno može animirati.
Posebnu pažnju dati ceremonijama i vježbati s ministrantima, kako samo znaju biti ponosni i kako uljepšaju liturgiju na opće zadovoljstvo vjernika. Na žalost, kod nas nema nikakve liturgijske ceremonije kao nešto izvježbano, lijepo, promišljeno. Najprije naše koncelebracije, pa fešte. Često puta sve, samo ne liturgijske ceremonije. A da ne govorim o ljepoti ceremonija Vel. tjedna.
2. Ljudsko moralni odgoj; ministrant bi trebao biti prepoznatljiv po svom vladanju kao ministrant, najprije u crkvi pa na ulici, u školi, obitelji i na svim područjima. Nepristojan, neodgojen dječak ne može biti ministrant.
3. Molitveni odgoj - ministranti bi trebali biti dječaci molitve, posebno časoslova i da se kasnije razviju u ljude molitve.
4. Odgoj za zajedništvo - odgovornost za župu, biskupiju, Crkvu (uz to i za svoj narod!)
Ovdje bih, na poseban način, spomenuo odgoj za lektore (da dobiju i poslanje od biskupa!) kao i
službu akolita - koji bi kasnije mogli preuzeti i vođenje «službe riječi» za slučaj potrebe!
7. Poneki problemi
Već sam spomenuo problem malih župa gdje nema dovoljno djece da bi se mogao izvršiti izbor ministranata, nego moraš uzeti ono što imaš i tu zapravo nekog rada u smislu rada s ministrantima i nema. Međutim tu bi trebalo pokušati djelovati na vjerski odgoj tih pojedinaca ili malih grupica, što, ruku na srce, iziskuje veliki psihički napor.
Postoji i jedan drugi problem u radu s ministrantima, a on se može promatrati dvostruko: sa strane svećenika i sa strane ministranata. Ovdje ne želim te probleme elaborirati, jer bih izašao iz okvira zadane teme, samo ću navesti radi cjelokupnog sagledavanja stvari:
Svećenik godinama radi, a plod ne vidi. To je i mene mučilo, ali sada vidim, nakon mnogo godina, da su neke stvari ostale. Problem je, u tom radu, što se ti oplodovi odmah ne vide. A to svećenika zna dovesti do granica malodušja.
Problem sa strane ministranata - taj problem vidim sada. Sve je dobro dok djeca ne uđu u neko životno razdoblje kad počnu nasljedovati primjer roditelja, posebno oca, ili kompletne župe. Ponekad mi se čini da su godine rada otišle u prazno. Oni se uključe u kolotečinu roditelja s obzirom na vjersku praksu: nedjeljne mise, ispovijedi i pričesti.ovo me malo zbunjuje, može i druge - kao da bi ta praksa bila loša, vjerujem da si mislio na rutinsko pristupanje tim stvarima, a ne na njih kao takve.Možda još rečenica dopune?
Pozitivan primjer: Završit ću ovo izlaganje s jednim pozitivnim primjerom: Kip Majke Božje od utišenja je toliko trošan. Treba ga restaurirati. Već dvije, tri godine govorim kako bi ga trebalo obnoviti. Stariji uvijek odgovaraju: tko će skupiti za to tolike novce (21.000 kuna u župi sa 108 stanovnika od kojih su samo nekolicina radno sposobni) Na Srce Isusovo mi dva ministranta kažu: Don Ivica idemo mi skupljati po Dolu. I pošli od kuće do kuće i skupili u prvom sakupljanju 7.000 kuna koja se odmah uplatilo i počeo je rad na obnovi kipa. I do sada se sakupilo 22.500 kuna, kip će biti uskoro vraćen, obnovljen, u crkvu. Ovo sam naveo kao poticaj i primjer da mnoge stvari mogu uspjeti ako se baš ministranti pravilno organiziraju, vode i izgrađuju.
Zaključak
U našim okolnostima i u našem vremenu smatram rad s ministrantima jednim od vrlo važnih elemenata pastoralnog djelovanja. Uza sve poteškoće (navedene i nenavedene) ostaje zadaća nas svećenika - župnika rad s ministrantima, iz više razloga:
1. ljepota i uzvišenost liturgije
2. odgoj djece za crkvenost i smisao za liturgiju
3. eventualni novi zamašaj zvanja
Glavno u radu s ministrantima (i ne samo s njima ) nisam ni spominjao, a to je molitva, ne za to što mislim da je nepotrebna, nego jer mislim da je po sebi razumljiva.
Hvala na pažnji i strpljenju!
Ministrantske molitve (www. Arbeitskreis Ministranten)
Veliki, sveti, uzvišeni, Bože,
lijepo je što ti smijemo služiti,
veličati tvoje Ime, ti veličanstveni,
tebi slava i čast u sve vijeke vjekova.
Amen
Gospodine Isuse,
gdje su dvojica ili trojica
sakupljena u tvoje ime
ti si među njima.
Učini nas kršćanima koji ti rado služe,
daj nam snage za to i onda kad budemo,
jednom u životu, na svom radnom mjestu.
Amen
Od istoka sunčanog do zapada,
neka bude ime Gospodnje uzvišeno.
Gospodin je uzvišen nad sve narode
i njegova slava nebesa nadvisuje.
Hvala i slava njegovu imenu
sada i u sve vjekove (usp. Ps.113)
Boga slaviti...
dušom i tijelom
svim našim postojanjem
svim osjetilima,
našom prošlošću, sadašnjošću, budućnošću,
našim propustima i krivnjama,
našim strahovima i brigama,
našim čežnjama i snovima,
našom vjerom.
sada želimo Boga slaviti.
Amen
Pomoć je naša u imenu Gospodnjem.
Koji stvori nebo i zemlju.
Budi uz nas, Gospodine, na svim našim putima.
Idi s nama, korak uz korak
otvori nam začepljene uši.
Daj da naše slijepe oči progledaju,
daj nam svoga svetoga Duha.
Daj da budemo u župi dobri duh
i da svjedočimo za ono što nas jača u vjeri.
Daj da budemo srcem, ustima i rukama ondje
gdje zajedno slavimo službu Božju.
Amen
Tvoj mir neka bude, Gospodine, uvijek s nama
i neka dođe u naša srca i kuće,
i kad slavimo bogoslužje.
Amen.
Ako me trebaš, želim učiniti, ono što treba.
Možda i više:
pomagati da vjera bude jasnija,
ako me trebaš, tu sam, Isuse, za tebe i za zajednicu.
To je moja zadaća.
Ti si nas pozvao.
Spremni smo za tvoju službu.
Amen
Daj da osjetimo da si nam blizu
u svakoj dobroj misli, svakoj dobroj riječi i svakom dobrom djelu.
Uzmi naš život u svoje ruke i ne dopusti da sebe uništimo sebičnošću ili grijesima.
Učini nas novim ljudima, koji su ispunjeni tvojim Duhom.
Učini nas, Bože, novim ljudima, po Isusovom primjeru.
U njegovo se ime sakupljamo. Amen
Bože i Oče,
tebi zahvaljujemo za ovaj svijet i za naš život
budi s nama i blagoslovi nas.
Amen
Isuse Kriste,
ti si s nama do svršetka svijeta
vodi nas, brani nas
od svih opasnosti i od propasti.
Amen
Duše sveti,
ti Božja ljubavi u nama
daj nam snage da budemo
čovjekoljubivi i dobri.
Amen.
Gospodine, pozvao si nas da ti budemo prijatelji,
sam posao nas ne može ispuniti.
Zato nam daj smisao za prijateljstvo
za slavljenje i svečanosti,
za igru i odmor,
za učenje i umjetnost
za zajedništvo s ljudima
koje volimo,
koji nas očekuju,
koji trebaju našu blizinu.
Gospodine, pozvao si nas u prijateljstvo
Dovrši naše prijateljstvo u tebi.
Amen.
Služba oltaru (www. Arbeitskreis Ministranten)
1.1. Opće napomene
Kod svakog euharistijskog slavlja (i onog svagdanjeg) služenje oltaru ima važnu ulogu i zadaću. Dva ministranta su najmanji broj . Ali kod svakog euharistijskog slavlja može biti prisutno više ministranata. Službe će se tada tako rasporediti, da svaki dobije neku zadaću (jedna je kod knjige, drugi donose darove). U nastavku se opisuje kako treba urediti ministrantsku službu nedjeljom. Vrijedno će biti da se i radnim danom pojedine službe ne izbjegavaju.
Važno je da na svakom ministrantskom sjedalu ima jedan Gotteslob (službena pjesmarica i molitvenik u njemačkom govornom području) da svi mogu sudjelovati u pjevanju.
Napomena: Nekoliko misli uz upotrebu zvona: zvonjenje koje su prije ministranti zvonili za vrijeme Mise služilo je da se ukaže na tok Mise. Vjernici su teško mogli prepoznati koji dio Mise svećenik «čita» i zvonjenje je služilo kao orijentacija vjernicima.
Danas bi se moglo odustati od zvonjenja. Ima jedino smisla zvoniti samo kod pretvorbe, to jest kod podizanja hostije i kaleža. Bolje je zvoniti, nego udarati u gong.
Postavljanje (skica)
lađica - kadionica
(vidi priloženu skicu iza)
svijeća - križ - svijeća
ceremonijar
(6 ili 4 torca)
ili pjevači - knjigonosac
2 ministranta
lektori
đakon sa evanđeljem
koncelebranti
glavni celebrant
1.2. Uvod
1.2.1. Ulaz
kad se nosi križ 3, prate ga dva ministranta sa svijećnjacima i svijećama (svjećnjake nose u vanjskoj ruci!) lijevo i desno od križonoše sa križem. Inače idu na čelu procesije odmah iza kadioničara. Tako se uređuje ulaz prema oltaru.
Opaska: Ako se ne nosi u ulaznoj procesiji križ mogu svjećonoše ići pred nositeljem evanđelistara, ako se nosi evanđelistar.
1.2.2. Poklon oltaru
Ministranti i drugi liturgijski službenici se klanjaju ultaru dubokim naklonom, ako je u blizini tabernakul onda poklonom koljenom do zemlje.
Opaska: ministranti sa svijećama, križonoša i nositelj evanđelistara (ako se nosi) ne ne klanjaju se pred oltarom.
Kad se stigne pred oltar svijećnjake se odloži uz oltar, na kredenac ili pokraj križa. Tada odlaze na svoja mjesta (pogledaj skicu 7.1.)
1.2.3. Posebni oblik - nedjeljno podsjećanje krštenja.
Nedjeljom se može, umjesto pokorničkog čina, početi s «Blagoslovom vode» Zato ovdje jedan ministrant donese posudu s vodom i aspergil do celebranta - jedan drugi donese misal - (ako nije predviđena služba poslužitelja knjige).
3. usporedi u ovoj knjižici 3.2.1.
4. usporedi misal br.84
5. uspredi ceremonijal br. 70. str.38 (nije mi poznato da kod nas postoji!)
6.Kredenac - mali stolić sa strane oltara na kojem se odlažu potrebne stvari i predmeti za službu
Božju.
- Aspergil - škropilo: naziv za predmet kojim se škropi blagoslovljenom vodom.
Opaska: Ako celebrant škropi po crkvi onda ga ministrant s posudom blagoslovljene vode prati sa desne strane.
Ispred može ići križonoša s križem u pratnji svijeća.
Ako nema poslužitelja knjige, onda jedan ministrant drži misal za zbornu molitvu.
Opaska: Poslužitelj knjige se tako postavi kako je naznačeno na skici uz. On treba knjigu držati na određenoj visini (Poslužitelj knjige treba biti viši i jači ministrant).
VOĐA MINITRANATA (www.Il.portale.dei.ministranti)
Ovaj kratki vodič služi za animatore i odgovorne laike za ministrantske grupe kao i prve oznake koje mora imati dječak koji želi biti ministrant. Ovo nije dosta. Ako postoji mladić ili dječak upućen u ovu službu, mora neprestano održavati dijalog sa svećenikom ili pobožnim stručnim laikom, jer biti na čelu ministranata nije isto što i složiti neku mašinicu.
Osobna izgradnja
Prije svega treba biti odgovoran. Da to može, treba poznavati Evanđelje, jer Evanđelje je pravi vodič da se razumije sve što je Gospodin učinio.Sama milost koju daje čitanje Evanđelja čini da dublje shvaća što se događa kod Mise i kako se mora ponašati. Ne smije se činiti ništa što je protivno biti života. Prava stvar je slijediti primjer Evanđelja. Onaj koji je pozvan voditi druge mora slijediti primjer Evanđelja. Normalno je da razumije sve dijelove Mise i da pozna način na koji će iste protumačiti drugima te dati odgovor na moguća pitanja.
Važno je poznavati i vlastite obrede (kao npr. Svijećnice, Cvjetnice, Velikog četvrtka i petka, Uskrsnog bdijenja) koji su različizti od drugih obreda. Zgodno je da uvijek ima pri ruci mali priručnik gdje će vrlo lako naći sva potrebna tumačenja.
On treba poznavati sve dijelove Mise kao i sve stvari koje se nalaze na oltaru i oko oltara (treba znati rastumačiti zašto su tu i čemu služe).
ZVATI
Važan momenat u ovome je s razumijevanjem shvatiti izvor zbog kojeg se poziva novu djecu te im se daje mogućnost da mogu sudjelovati na liturgijskim činima. Kod pronalaženja nove djece dobro je stupiti u kontakt s katehetom te mladima rastumačiti što se radi u ministrantskoj grupi.
Dobar način je po imenu pozvati dječaka, direktno te ga upoznati s imenom svećenika i katehete koje možda dijete pozna od prije. Pođi kod njega i pozovi ga po imenu (kako je to učinio Isus sa apostolima) To oduševljava mnoge dječake
Da bi imao dobar uspjeh moraš poznavati i žargonski govor djece te s njima uspostavljati prijateljstvo..
IZGRAĐIVATI
Prva zadaća vođe je odgajati, a odgajati znači učiniti da raste. Vođu čeka težak zadatak odabrati, izvući na vidjelo vrline i dobre kvalitete djece koju susreće. Da bi se postigli dobri rezultati treba biti strpljiv i ustrajan.
Odgojiti znači još i voditi, a to znači ne ograničiti se samo na «tehniku posluživanja». Moraš prije svega znati ljudsku važnost i duhovnost služenja. To što ministrant čini nije samo pomoć svećeniku, nego je i vrlo važno djelovanje za Gospodina. Zato trebaš dobro objasniti i naučiti ih moliti, rastumačiti i razjasniti sve što rade, uvjeriti ih da svoju službu izvršavaju ozbiljno.
Važna stvar (kako je već rečeno) je da slijede Evanđelje u svom svagdanjem životu, rastumačiti im kako se moraju kao ministranti ponašati u kući, školi i obitelji, kao i na svim drugim mjestima. Moraš im ucijepiti da se ministrant ne ponaša lijepo samo u crkvi, nego na svakom mjestu. To je više puta teško i zato im rastumači da ne izgube odvažnost. Osim toga, nauči ih da traže odgovore i kod učitelja. Razgovarati koliko je moguće s roditeljima, kao i djeci rastumačiti kada griješe i u čemu griješe.
Nije dobro na njih vikati, jer nisi neki profesor (i onako ih imaju previše) budi mu prijatelj koji će mu rastumačiti što treba učiniti.
Djeca trebaju biti sretna što su ministranti i zadovoljna. Zato ne treba ništa raditi na silu. Ako vidiš da je neko dijete na silu ministrant, razgovaraj s njim. No, trebaš biti i svjestan da djeca često puta čine stvari bezvoljno što ne znači da su prisiljeni i da ne vole biti ministranti. To je više dio karaktera. Treba ih malo gurati, jer djeca imaju strah od promjena. A kad nešto probaju i shvate, onda će im se svidjeti i to će prihvatiti.
Voditi i organizirati
Kad se sastavi grupa, ti je moraš organizirati i voditi. Svaka grupa ima nekog vođu da bi dobro funkcionirala. Grupi treba dati identitet po kojoj će se ona prepoznati. Treba odrediti stalni dan kad se grupa sastaje. Organizirati izlete, svečanosti, susrete i duhovne obnove. Daj svakome da se osjeća važno i da je potreban. To je vrlo važno za dječake 13-14 godina inače će početi misliti da je narastao i da više nije za ministranta, pa ga spopada osjećaj manje vrijednosti.
Vrlo važan je i odnos sa obiteljima dječaka. Zato svakog dječaka i njegovu obitelj moraš dobro poznavati. Moraš mu govoriti osobno, pitati za njegove potrebe i pomoći mu da se snalazi i u društvu. Tome će doprinijeti zajedničko igranje i drugi načini druženja.
Imam i posebnu uru klanjanja za ministrante, za zvanja (dostavljam na traženje).