Kratko mi je vrijeme bilo za bolje pripravljanje ove meditacije. I zato molim za razumijevanje. A polazna točka za razmišljanje su neki čisto konkretni problemi i osobni doživljaji.

1. Činjenično stanje: na kraju smo službenog liturgijskog vremena. Pogled unazad me ispunja radošću i ponosom. Masa ljudi je sudjelovala na obredima Velikog tjedna posebno na procesijama Veklikog Petka. Već prema župama mogu biti i zadovoljan sa brojem uskrsnih ispovjedi, odgovor za one koji nisu došli imam spremljen: doveo sam stranog ispovjednika imali su šanse, njegov ili njihov problem. Župa je i tako zapuštena što ja mogu. Prve pričesti su, u župama gdje ih je bilo, prošle u «pompa manjifika» krizme, ondje gdje ih je bilo, ostavile su trag gorčine, uza sve obilne prikazne darove u alkoholnom i bezalkoholnom obliku. Posuli smo na Duhove vjernike laticama cvijeća, ondje gdje se to još održava, a latice cvijeća označavaju darove Duha Svetoga i odmah smo ih poslije pogazili i to je to. A pred nama je ljetni raspust, obične nedjelje kroz godinu, čiji mir će remetiti po koja fešta, gužva turista, a i za to imamo rješenje: ljetna fjaka.  I to je to. A gdje je Uskrsli Krist, proslavljeni, prisutni u nama i po nama, u našim zajednicama? Da zbilja, njega sam zaboravio.

Kao što sam ga zaboravio u ovom nabrajanjui opisivanju, tako ga i praktično zaboravljam u svom osobnom životu i pasztoralnom radu. Premalo me je prožeo, zahvatio, pa prema tome premalo sam uskrsni čovjek i svećenik. A kad je tako onda nije ni čudo da su nam župne zajednice daleko od uskrsne stvarnosti. Sa sve većim i rastućim problemima.

 

2. Suočavanje sa Uskrslim

Sasvim sigurno da mi je teško, meni ovakvom kakav jesam suočiti se sa Uskrslim i prihvatiti njega i njegov način djelovanja. U školi su nas učili sasvim drugo. I pastoral i pravo i moralka i dogmatika i... i.... i. Sve je to životno potrebno i nisam protiv ničega nabrojenog ali i to moram reći da su nas veoma stidljivo i srazmjerno malo upućivali na uvježbavanje života sa Uskrslim.  Sjećam se jedne zgode, možda je netko od prisutnih svećenika tu zgodu doživio drugačije, no ja je iznosim onako kako sam je ja doživio. Kupali snmo se na Crnoj ploči, pokojni don Ante, Bog mu dao pokoj, reče otprilike jednom ovako: Kad sam došo u Postira za župnika imao sam pred sobom te i te mlade ljude (sada nije bitno navesti imena iako se mnogih imena sjećam) i mislio sam kako ću svojim pastoralnim djelovanjem tako oblikovati te ljude u kršćanske obitelje, da će iz tih obitelji biti i duhovnih zvanja. Hvala Bogu zvanja je bilo, ali gledajte, ni jedno iz tih na koje sam ja bacio oko. Svi ste vi ponikli iz drugih obitelji na koje ja nisam računao! Pri kraju svog rada i života je uvidio da su neka druga djelovanja vrijedila a ne njegova mjerila. Ovim nikako ne želim umanjiti njegova nastojanja i rad. Dapače smatram vrlo poštenim što je priznao i uvidio i nama svoje iskustvo prenio. Zar to mi svi ne osjećamo. S kakvim sam planovima, zanosom, željom pošao na Brusje na prvu moju župu. I od svega toga ništa, ni pastorala radničke omladine, ni pastorala seljačke omladine... ni ničega od onoga na što su me spremali, a životna realnost je bila sasvim druga i drugačija. I što drugo nego sa bilježnicama i bilješkama u vatru, a time i sav elan i zanos na nulu. A nisam znao niti sam bio upućen da računam na njega Uskrsloga koji živi i čiji ja trebam biti samo svjedok. A mislim da se sličnim problemom suočio svaki od nas i da je svaki tražio svoj put u borbi za opstanak, svoj vlastiti, i spas duša.

 

3. Uskrsli i njegov postupak

Znamo nevjernog Tomu, neću ponavljati: Isus dolazi i zove Tomu. Ništa mu ne predbacuje, ništa ga ne prekorava (a time i sve druge): «Stavi svoj prst u mjesto čavala i svoju ruku na moja rebra i ne budi nevjeran nego vjeran.» Puno puta mislim da sam ja bio na Isusovom mjestu kako bi bio očitao Tomi bukvicu: bio bi i kretenu, divljače, bezobrazniče, ja u mukama i patnjama i ti - magla-  sakrio se. Od toga ništa ni traga. Ni trunka predbacivanja. iako mi želimo vidjeti u onom predbacivanju ukor i tumačimo ga kao ukor (podsvjesno tražimo opravdanje za naše drugačije postupanje.

Petar je još eklatantniji primjer. Znamo: S tobom ću u smrt...Ne poznam toga čovjeka... A  Uskrsli traži samo očitovanje njegove ljubavi i to trostruko: pasi ovce moje... I njemu Petru, povjerava najodgovorniju zadaću prvaka apostolskoga. Govoreno našim riječnikom zar Petar nije napustio Crkvu, sasvim jasno da, mogli bi navesti nekoliko velikih zakona koje je prekršio:          otšpad od vjere, javna sablazan...... A Uskrslom je dovoljno očitovanje ljubavi...U Biblijeksom izričaju znamo da se pastiru povjeravaju ovce na ispašu, ali ovce time ne postaju njegovo vlasništvo. To često zaboravljamo pa mislimo i mi i oni viši od nas da su ocvce njihovo vlasništvo. pa zato u našem djelovanju mnogo puta nam je preče i važnije čuvanje prava i pravnih propisa od čovjeka. A da ne reknem čuvanje nekih oblika i obzira koji su samo ljudski. Zbog tko zna kojih motiva i razloga gledamo ovoga ovako onoga onako..neki su svećenici podesni za ovo neki za ono, neki su nepodesni... i tako je naučila i zajednica.. i na taj način je ušlo mnogo farizejskoga i krivoga i u nas ljude i svećenike  a po nama i u zajednice vjernika. Zar i ona na početku navedena mjerila baš to ne pokazuju. Ne bih želio da me se krivo shvati. Nisam protiv prava i propisa koji u jednoj zajednici moraju biti i postojati. I Isus je rekao Petru u jednom trenutku: Odlazi od mene sotono, ali zašto? Jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko. A mnogo puta sam ja nekoga odbacio jer nije gledao ne što je po Božju, nego što je po moju.

I Uskrsli šalje svoje učenike, idite po svem svijetu..i bit ćete mi svjedoci...a mi smo napravili nepremjestive župnike, biskupe vezane uz svoju biskupiju. U Prigodniku biskup je naveo od kad je koji svećenik na župi, a bilo bi zgodno da je stavio i koliko se puta koji svećenik premještao...bilo bi vrlo zgodno vidjeti koliko imamo tog uskrsnog duha u nama u tom segmentu života...a znamo da mnogi misle...da bi župa bez njih propala...A tak kad bi uzeli pod lupu druge segmente.

A da spomenem samo jedan mali primjer prve uskrsne zajednice kršćana: nastao je problem i  «nakon molitve i polaganja ruku»  ili «Duh Sveti i mi» a naš govor i ponašanje. Ja ovo... ja  ono... pa ovaj propis pa ovo pravilo... A gdje računamo na djelovanje Uskrsnoga u nama i po nama. Daleko je od nas a još dalje od naših zajednica. Kao da gašenjem uskrsne svijeće i gaženjem duhovskih latica stvaramo prostor za sebe jer «evo mene pošalji mene» A Uskrsli je i onako daleko  na nebo otišao. Da i opet će doći, ali dok on ne dođe ja sam na mjesto njega. Onda se čudimo i pitamo zašto ovakva situacija u nama i oko nas.

A tko bi od nas Savlu išta povjerio. Po nama on ne bi nikada postao Pavao. meni najmanjemu od svih svetih.... koji sam progonio crkvu Božju....dana je ova milost... Milošću Božjom jesam što jesam. Da to smo nekada slušali u onoj komičnoj formuli proglašenja oprosta na kraju pontifikala u katedralama na Velikim blagdanima a danas ni to:

Milošću Božjom i apostolske stolice biskup taj i taj udjeljuje....

I mi bi terbali biti svjedoci Uskrsloga i uskrsni kršćani i ljudi, da li se može naš odnos prema vjernicima, posebno onima koji su drugačiji, koji ne misle kao mi, pa i onima koji su na rubu označiti kao uskrsni. Bojim se da bi mnoge naše odnose sa različitim ljudima i grupama mogli nazvati kršćansko uskrsnim. Ovih dana mi je rekla jedna osoba, inače vjeroučiteljica koja se nalazila u specifično teškoj situaciji: Znaš da mi nitko od Crkvenih ljudi nije ni ljudski pritekao u pomoć a kamo li kršćanski ili svećenički i biskupski. Skočili su oni ljudi za koje nikad ne bih pomislila. I sasvim sigurno vjerujem u ovu izjavu i potpisujem je.

Ozbiljno treba razmisliti i porazgovoriti o svim poroblemima koji se nameću i svi u Duhu Kristovu uskrsno nastupati. Izgleda pretežak korak.

I ovdje bi mogla ova meditatcija završiti.  Ako želite završit ću. No čini mi se da fali odgovor. Odgovor bi bio drugi dio ovog razmatranja:

 

II.

Veliki moderni duhovni pisac Anzelm Grün u knjizi 50 anđela kroz godinu, čini mi se, daje odgovor na gore postavljeno pitanje pa evo prvog anđela kojeg opisuje

 

Anđeo ljubavi

Ljubav je tako često izgovorena riječ, da se plašim staviti je na prvom mjestu među 50 anđela. Šlageri pjevaju o ljubavi, sve se okreće oko ljubavi. I mnogi odmah povezuju riječ ljubav sa ostvarenom seksualnošću. I koliko god ta riječ ljubav može biti oštećena, iskrivljena ipak svaki od nas u dnu srca teži za ispunjenom ljubavlju. čezne za drugim čovjekom koji će ga bezuvjetno ljubiti. Raduje se ako je zaljubljen u drugog čovjeka koji odgovara na ljubav. Tada nešto u njemu cvjeta. Lice mu odsijava radošću. Zna da ga neki prijatelj ili prijateljica voli i prihvaća bez ikakvih uvjeta. Ljubav može, kažu razne priče, oživjeti okamenjene ljude. Ona može iz životinje pošpet učiniti čovjeka. Ona može ljude koji su bili opsjednuti nekim nagonom - to znači životinja u priči - koje je neka vještica začarala - od neprijateljskih zamisli - opet vratiti u prekrasne prinčecve i princeze, koji su vrijedni naše ljubavi i postaju nam poželjni, koji su sretni i mogu sretnim učiniti.

Ako sebi i trebi želim anđela ljubavi onda ne želim samo da te drugi ljudi ljube, ili da se zaljubiš u neku ženu ili čovjeka.Ljubav je više nego biti zaljubljen. Ljubav je za mene osobna kvaliteta. U rtedovničkoj sobi (čeliji) imam ikonu sv. nikole. Kad je pogledam osjećam da je taj svetac sav u ljubavi. On jednostavno zrači ljubav. Nije zaljubljen u jednu ženu, čak možda nije ni zaljubljen u isusa Krista, ali on je sav prožet ljubavlju, cijelim svojim bićem je prožet ljubavlju.To je pra težnja svih ljudi, ne da ljubi prijatelja ili prijateljicu, nego da on sam postane ljubav. Tko postane ljubav taj ljubi sve i svakoga oko sebe. On ljubi sve ljude i u njima izaziva život. Dotiče svaku travku sa puno ljubavi. Zna po nauci talmuda da je Bog svakoj travci dao svoga anđela da bi mogla rasti. Promatra zalazeće sunce s puno ljubavi, osjeća da ga Bog ljubi, tako da Božja ljubav kroz njega struji. Sve što radi prožeto je tom ljubavlju. njegov rad prositječe iz ljubavi, kad pjeva pjeva jer ljubi, jer njegova ljubav traži izraza.

Oduvjek se govorilo o anđelu ljubavi povezanim s ljubavlju. Onom koji me ljubi govorim: Ti si moj anđeo. Ako smijem osjetiti ljubav onda imam osjećaj da je anđeo ušao u moj život. Phil Bosmans kaže da je anđeo netko »koga ti je Bog neočekivano i nezasluženo poslao u život, da ti on kad nastane potpuna tama, zapali par zvjezdica.»

Roza Ausländer govori o anđelu u tebi, koji se radujue svjetlu u tebi, ili plače nad tminom u tebi:

«Iz njegovih krila izlaze

ljubazne riječi

i nježni poljupci ljubavi.»

Nama je potreban anđeo Ljubavi koji će nas dovesti u doticaj sa izvorom ljubavi koji u nama ključa, ali koji je često u nama prezatrpan ili zamućen našim osakaćenim emocijama.

No s anđelom ljubavi trebaš pažljivo postupati. Ne smiješ ga preopteretiti. On može preobraziti samo onaj materijal koujem mu pružiš.Ako ti svoje agresivne namjere potiskuješ i zatvaraš, ne može ih prožeti ni anđeo ljubavi svojom ljubavlju. Onda oni ostaju u tebi ležati poput gorkog taloga kave. I sigurno će tada oni uništavati tvoja nastojanja u ljubavi.

Otvori pred anđelom ljubavi sve što je u tebi pa i žestinu i bijes,zavist i strah, strasti i razočaranja jer sve u tebi želi da se iz ljubavi promjeni. Dopusti da te anđeo ljubavi svuda vodi. Uzmi ga sobom u tvojim sukobima na radnom mjestu, u svađama u obiteljima u braku i među prijateljima. Anđeo lčjubavi nije neki ppobožni slatki prašak, koji se svuda posipa, nego on želi izmijeniti tvoj život. On ti ništa ne zabranjuje. ne zabranjuuje ti da se ljutiš. Ne traži od tebe da se osjećaš ne ranjiv. On želi samo jedno da ti on prožme i rasvjetli sve što doživljavaš. Onda ćeš tvoje sukobe gledati u jednom drugom svjetlu. Oni neće jednostavno nestajati. Neće se naći ni brza ni glatka rješenja. Jer tvoj anđeo ljubavi ljubi istinu. On hoće da pomnjivo pogledate što je sve predhodilo da prihvatitie ozbiljno svoje osjećaje koji vam kod sukoba dolaze. Ali i on hoće da ne ostajete uz svoje povrijeđene osjećaje, nego da ih stavite u preispitivanje u ljubavi.

Ljubav ne znači  imati u prvom redu osjećaje pune ljubavi. Ljubav u korjenu ima reiječ ljub - a to je dobar. Ona treba najprije dobro vidjeti - onda ljubiti da bi se moglo dobro postupati. Ljubav treba novi kut promatranja.

Moli tvog anđela ljubavi da bi zti darovao nove oči da ti ljude oko tebe i sebe samoga možeš gledati u novom svjetlu, da možeš otkriti dobru klicu u sebi i u drugima. Onda možeš  i bollhje postupati.

I želim ti da te anđeo ljubavi sve dublje uvodi u tajnu božanske ljubavi koja je u tebi poput izvora. Ne trebaš u sebi stvarati ljubav, trebaš samo piti s izvora božanske ljubavi koja u tebi ključa, i koju uvijek možeš dohvatiti.

 

A tada ćeš biti uskrsni čobvjek i kršćanin a još više uskrsni svećenik, a po tebi će to postati i zajerdnice kojima stojiš na čelu. A to želim i sebi i tebi na koncu ovog uskrsnog vremena.