1. Budi kratak - jer i onako, redovito, ljudi nisu voljni za nedjeljnu misu žrtvovati više od sata (Uzmi u obzir termine njihove tv - serije, utakmice i drugih, njima zanimljivijih, stvari!)
2. Nikad nemoj adresirati propovijed - govori tako da tvoji slušatelji steknu dojam kako su oni odlični, a oni drugi ne valjaju. Uvijek tako govori da slušatelj misli kako si baš dobro rekao onom njegovom susjedu.
3. Nikad nemoj „udarati" po gorućem problemu u župi - po mogućnosti govori tako u rukavicama da promisle da se radi o nečijem tuđem problemu.
4. Govori sa što više „umetnutih rečenica" i upotrebljavaj što više stranih riječi da ti se tvoj slušatelj divi kako si učen.
5. Potrudi se pronaći takve primjere (ako ih nema, izmisli) koji će jedan dio slušatelja duboko dirnuti u srce i koji će onda biti Bogu zahvalni što se takve stvari njima ne događaju.
6. Nikad nemoj reći jasnu istinu u propovijedi (sjeti se Ivana Krstitelja), jer ne isplati se, zbog nekih ideala, izgubiti glavu (pametnije je malo zamotati u lijepi celofan).
7. Nikad nemoj govoriti tako da se moćnici osjete pogođenima tvojom riječju (od najvećih političara do najmanjih predsjednika mjesnih odbora).
8. Nemoj nikada naglašavati važnost Božjih, ni Crkvenih zapovijedi, a posebno se ne diraj u obiteljske stvari, naročito ne u odgoj djece. Za to se brinu razne udruge i „Dječja pravobraniteljica".
9. Uvijek naglašavaj kako su sve orijentacije dobre, kako su samo „ustaše" bili krvnici. Ni za živu glavu ne spominji počinjene zločine u tvojoj okolici. Nastoj biti uvijek na strani onih na vlasti („jer svaka je vlast od Boga.")
10. I na kraju, dobro pazi da tvoja propovijed ne bi kome probudila savjest i da nakon propovijedi ne bi zaključili: „nikad više na misu - jer mi ni ovdje ne daju mira."
Ako se ovih zapovijedi budeš držao, garantiram ti da će te vjernici punim ustima hvaliti, a vrag će sve odnositi, a s njima i tebe!