Oproštajna  misa don Ivice u Dolu

Misno slavlje

Pozdrav: Isus je kruh na našem životnom putu, njegova milost i njegov mir neka budu sa svima vama.

Uvod:

U ovim ljetnim mjesecima  svatko od nas malo pauzira od onih svakidašnjih stvari. Puštamo da život teče sporije nego inače. Pri tome se opaža da za život trebamo više od posla, pritiska, obveza, zarade, jela i pića. Otkrit će te mir, snove, razgovore, razmjenu mišljenja kao životne namirnice.  Ne živimo samo od zemaljskog kruha, ni od zemaljskog vina.

Za pravi život potrebne su i riječi koje nam daju povjerenje i snagu. Potreban nam je i onaj tko govori te riječi. U sakramentu tijela i krvi svoje Gospodin nam se daje za hranu, postaje naša životna namirnica.

S njim smo povezani, on nam daruje svoju riječ i ohrabrenje, pušta da ga uživamo.  On sam nas poziva za svoj bogato prostrt stol.

A ja u ovoj posljednjoj mojoj župničkoj misi koju namjenjujem za puk  u Dolu stavljam na oltar sve one drage ljude koji su me s ljubavlju susretali i podržavali, stavljam i sve one koji su meni mnogo zla učinili i molim Gospodina da im ne ubroji u grijeh i da ih strogo ne kazni za meni učinjeno zlo.  Posebno u ovu svetu misu stavljam sve  bolesne u mjestu a na poseban način sve bolesne na duši i u duhu na poseban način uključujem  i jednu tešku bolesnicu kao i sve  vaše pokojnike, a posebno one koji su u ovo vrijeme pošli s ovog svijeta.

Prije nego pristupimo njegovu stolu, razmislimo malo o prošlom tjednu, o svim brigama i iskušenjima i molimo ga za oproštenje i pomoć.

Molitva vjernika

Gospodine Isuse Kriste, sakupio si nas da slavimo ovu Euharistiju zajedno, jedan s drugim i s tobom. Zato ti iznosimo naše molitve:

• Daj da ljudi u našoj župi budu uvijek jedan uz drugoga i jedan za drugoga, molimo te
• Daj da Crkva bude nositeljica pomirenja, da svi ljudi sudjeluju na punini tvoga života, molimo te
• Daj da znakovi spasenja, kruh i vino, budu i znak međusobnog jedinstva među kršćanskim Crkvama, molimo te
• Umanji bol i patnje bolesnika, tješi tužne i otvori svoje srce svima koji te traže, molimo te
• Podijeli potrebnu kišu ovoj žednoj zemlji da se možemo radovati tvojim dobrima, molimo te
• Daj da naši pokojni koji su se ufali u tebe žive kod tebe i primi ih u zajedništvo sa svima svetima, molimo te.
• U tišini iznesimo svoje molitve i prošnje Bogu.....

Jer ti si naš cilj, milostivi i dobri Bog, koji živiš i kraljuješ, sa svojim Sinom i Duhom Svetim u vijeke vijekova.

Propovijed:

Draga moja braćo i sestre, dragi prijatelji! Da sam ja sam birao čitanja, teško da bih našao bolja čitanja za ovu prigodu kad se opraštam od vas i koliko stvari budu o meni ovisile, ovo je moja zadnja službena  propovijed u Dolu. U ovo ne spada ako me netko od prijatelja zamoli da dođem, bilo na sprovod ili vjenčanje, to ne ubrajam u službenu propovijed.

Tekstovi današnje nedjelje  nam daju odličnu prigodu da malo razmislimo o mudrosti. Prema Bibliji postoje samo dvije vrste ljudi. A to su mudri i ludi. Mudrost je, u prvom čitanju, predstavljena  kao živa osoba.  I ona poziva ljude da dođu na njezinu gozbu ljubavi. „Tko je još dijete, neka dođe ovamo." Dijete  je, u Bibliji, simbol nepokvarenosti, čiste ljubavi, poslušnosti i otvorenosti  Bogu.

Mudrost poziva i one druge, nerazumne da dođu i jedu od gozbe koju je ona pripravila. I nas ta mudrost poziva  da dođemo na gozbu ljubavi, jer ta mudrost je Isus Krist. U čemu se sastoji ta mudrost?             Mudrost  razumnosti  se sastoji u tome da se, u svim okolnostima života, prepozna volja Gospodnja i da tu volju ispunjamo.  Ovu mudrost  spoznaje Božje volje  omogućuje nam  Duh Sveti kojega nam Gospodin daje. I za ovaj dar se treba brinuti, ne samo pojedinac, nego i mi kao zajednica.

A zajednica  će biti ispunjena  kada u bogoslužju  hvali i slavi Gospodina  i njemu zahvaljuje.

Pa kad ovo gledam, onda se s pravom smijem pitati, nakon sveukupno 19 godina  svećeničke službe u Dolu, gledano prema  ovim principima ima li mudrih u Dolu?  Najprije  moram reći da sam u ovih 19 godina u Dolu  poznavao i poznam  nekoliko vrlo mudrih ljudi. No, na žalost moram ustvrditi  da mudrijaša ima vrlo mnogo, to jest onih ljudi koji svoju mudrost mjere mjerilima zemaljskim, a ne biblijskim,  kite se  i sebe nazivaju velikim kršćanima. Kojima ni u snu nije upoznavanje volje Božje, a još manje život po toj volji Božjoj.

Očito da je razlog što nema mudrih ljudi, jer uopće ne vjeruju u Duha Svetoga, niti do njega što drže. A sasvim sigurno da je najveća moja zabluda bila što sam dugo vremena  vjerovao da se ovdje, u  bogoslužju, hvali Gospodina. Kasno sam prepoznao i shvatio da se ovdje ne pjeva radi Boga, nego radi sebe.  A da je to istina, pokazuju „štrajkanja pjevača", na samo u zadnje vrijeme, nego je toga bilo i u ranijim generacijama.

A  o nerazumnima neću ni govoriti ,jer to su oni koji ne prepoznaju Božju volju, niti im je stalo do volje Božje.

I kad smo  ustanovili  kakva je situacija  s obzirom na mudrost i razumnost ljudi, kada smo utvrdili  što znači biti mudar u biblijskom smislu, onda nam je vrlo lako nadograditi  i primijeniti riječi svetoga Pavla   Efežanima: „ Pomno razmislite kako živite! Ne kao ludi, nego kao mudri! Iskupljujte vrijeme, jer dani su zli. Očito da i sveti Pavao misli na način knjige mudrosti, da  treba biti mudar u ovom vremenu u kojem su dani zli. I treba iskupljivati vrijeme . Najprije, kako iskupljivati vrijeme? Vrijeme se, u biblijskom smislu, iskupljuje tako što  se želi spoznati volja Božja.  A nju se upoznaje kroz znakove vremena. Svako vrijeme nosi svoje znakove  koje treba znati otkriti.  A naši dani su zli.  Ovdje se sigurno ne misli na dan kao vremensko razdoblje od 24 sata, jer ono ne može biti ni dobro ni zlo. Zlo ili dobro se  događa  i danas i događalo se uvijek. A mudar i razuman čovjek će znati procijeniti što je dobro, a što je zlo.  Dobro je ono  što  nam koristi za spasenje, a zlo je ono što nam šteti vječnom spasenju. A u naše vrijeme mnogo toga šteti vječnom spasenju, zato Pavao govori da su dani zli. Pavao je vidio zloću dana kod Efežana u razuzdanom pijanstvu. Za nas ovdje se ne bi moglo reći da je pijanstvo neko opće rašireno zlo, ali ima mnogo drugih ružnih stvari počevši od sveopće situacije, do lokalne i mjesne, kao i pojedinačne. Spomenut ću: mržnju, zavist, klevete, zapuštanje djece u odgoju. Kad dijete ne pozdravlja na ulici, to je najbolji pokazatelj zloće dana u kojem živimo.

Protiv ovoga ima samo jedan lijek kojega daje sveti Pavao: „Punite se Duhom! Razgovarajte među sobom psalmima, hvalospjevima i duhovnim pjesmama! Pjevajte  i slavite Gospodina u svom srcu! Svagda i za sve zahvaljujte Bogu i Ocu u imenu Gospodina našega Isusa Krista!" Pitanje je kako će ovo takozvani mudrijaši i nerazumni prihvatiti kad ne vjeruju da je Biblija riječ Božja.  I njima ostaje samo njihova zloća i zloća ovih dana.

Na ovo se lijepo nadodaju riječi Isusove iz Evanđelja. Isus govori :„Ja sam kruh života koji sam s neba sišao.  Tko bude jeo od ovoga kruha živjet će uvijeke. Kruh kojeg ću ja dati tijelo je moje za život svijeta."  Židovi ovo nisu mogli shvatiti i zato su mnogi Isusa napustili.

Na žalost mnogi kršćani zaboravljaju na svu dubinu ovog sakramenta.  Pa mnogi pristupaju nedostojno na pričest. Nedostojno znači s grijehom na duši. A sveti Pavao opet opominje: „Tko nedostojno jede od ovog kruha i nedostojno pije iz ove čaše, sebi osudu blaguje i pije." Teške riječi, ali oni ljudi koji misle da se mogu rugati s Bogom kao što se rugaju s ljudima, zaboravljaju i na onu biblijsku istinu koja se nekada pjevala na sprovodima: „Kopao je jamu i iskopao ju i pade u jamu koju je načinio."

Evo braćo i sestre, dragi prijatelji, znam da su teške ove riječi ali isto tako znam i svjestan sam svih opasnosti na koje možemo naići na putu spasenja. Oni ljudi koji su mudri u ovoj župi shvatit će ih kao  poziv čovjeka kojega je mudrost Božja, Isus Krist, preko biskupova poslanja postavio ovdje. U tom smislu sam uvijek propovijedao istinu, želio sam duhovno dobro ovoj župi. Na žalost, našlo se malo mudrih, a puno nerazumnih, ali to je odluka svakog čovjeka. Hoće li odgovoriti na poziv ili ne, po tome će se na kraju vidjeti tko je mudar, a tko nerazuman. I tu odluku, presudu, ne donosi ni jedan čovjek, nego Bog dobri, milosrdni i pravedni koji dobro nagrađuje, a zlo kažnjava vječnom kaznom.  A i ovo treba vjerovati. Amen

Oproštajni govor na kraju Mise

Najprije - pročitati  dekrete mog razrješenja i imenovanja don Ante za poslužitelja župe.

I ovim činom sam ja ušao  u povijest Dola. Mene nitko nije potjerao nego sam sam  odlučio kad sam ispunio svoju zadaću. Znam da sam čovjek sa svojim dobrim stranama kao i manama. Znam da sam sve radio iz ljubavi prema vama i ovom mjestu. Svjesno nisam nikoga ni uvrijedio, ni ikome zlo nanio, a ako sam i nekoga povrijedio  molim ga za oproštenje. 
Mene su mnogi uvrijedili i teško povrijedili. Oni koji su prekršili zakone ove države, neka odgovaraju pred državom i tu se ne smije biti milostiv. Iako mi je DORH Split savjetovao da pokrenem postupak protiv nekih ljudi, ja od toga postupka odustajem.  Ja opraštam od srca svima i odlazim iz ovog mjesta bez mržnje na bilo koga.  No, sve je ostalo zapisano u kronici župe za povijest.  Kao što ste čuli od sada sve knjige, sve vrijedne stvari se nose u župni ured Postira. I ako vam bude potreban krsni list ili druga Crkvena potvrda obratite se u Postira.

Rekoh, odlazim u povijest mjesta i da samo podsjetim na neke stvari koje sam učinio i koje će ostati neizbrisivo vezane za moje ime. Kad god čujete da zvoni zvono, sjetite se da sam to ja elektrificirao. Selo je skupilo tada 350 milijuna, a ja sam po Europi isprosio još 350 milijuna.  A tada sam mnogo pretrpio zbog ogovaranja i klevetanja.

Kad zasviraju orgulje, onda znajte da sam ja stavio motor i nabavio ga.

U novije vrijeme  nabavio sam radio stanicu - koju je, na žalost, netko pokvario kada su bila pokvarena zvona.

Učinio sam za Dol da je bila  sveta misa prenošena na Hrvatskom radiju,  a vrhunac i najljepše predstavljanje Dola u njegovoj povijesti pred hrvatskom i svjetskom javnošću  bilo je televizijsko prenošenje svete mise.

U sklopu toga bilo je osnivanje grupe mladih pjevača koji su nastupali i na zagrebačkom velesajmu, na radio Mariji, na televiziji, kao i u raznim mjestima po Hrvatskoj.

Smatram svojim najvećim uspjehom u Dolu što sam uspio vratiti Župi otetu imovinu, usprkos brojnim protivljenjima, počevši od državne odvjetnice u Supetru, preko lokalnih općinskih moćnika koji su imali druge planove sa svim tim. Njima je zdušno pomagala grupa mještana.  Uspio sam konačno i  dobiti sudsku parnicu protiv Agrobrača  i sada Župa posjeduje sve ključeve.

Omogućio sam izgradnju igrališta. Da sam ja rekao ne, nikada ne bi bilo izgrađeno. I što sam dobio? Vi to dobro znate.  Ako kažem da mladi koji su sa mog tanjura jeli, koje sam častio, vodio na večere  i da ne nabrajam, kad me  vide okreću glavu, ne pozdravljaju, a ako pozdrave, onda je to:  majmune, tovare, a zadnji pozdrav kojega sam dobio od jednog mladog je bio: „ Nećeš znati iskle ti sunce ističe." To uzimam kao primjer i kao znak zahvalnosti za sve što sam za toga i sve učinio.

Stariji su učinili ono što vam je poznato. Zato jer nisam dopustio da oni upravljaju Crkvenom imovinom. A to je u skladu sa Crkvenim zakonom. Kada sam postavio pitanje gdje je zemlja koja je odnesena iz Crkvenog dolca  i koliko su plaćene nadnice za stazu na čimatoriju, jer je i to bio novac sakupljen za crkvu, a čuo sam da su prilično papreno naplaćene,  dobio sam rat protiv mene.  To je samo nekoliko primjera.

Ja odlazim - škola ostaje u vlasništvu Župe. Za igralište će se plaćati najam kao za svako drugo materijalno poslovanje.  Ono što sam dobra i lijepog i korisnog za mjesto učinio ostaje u Dolu. A župa Dol meni duguje poprilično novca, jer sam sve troškove oko parnice, putovanja, održavanja i poslovanja župe plaćao iz svog džepa. Sve laži ogovaranja, transparenti ostaju u  Dolu. Zloća nekih ljudi ostaje u njima i s njom će nastaviti živjeti.

Vama koji ste bili uz mene, koji niste bili podlegli prijetnjama i pritiscima koji nisu bile malene, neka Gospodin Bog uzvrati svojim blagoslovom, vas i vaših obitelji. Neću nikoga nabrajati da nekoga ne izostavim. I s vama ću ostati povezan,  tko me obavijesti ili pozove, bilo u žalosnim ili radosnim trenucima, odazvat ću se prema mogućnostima.

Odlazim iz Dola bez ikakve mržnje na ikoga. Nosim sa sobom lijepe uspomene,  jedna od ljepših je bila Velika Gospa kad je od sedamdesetak prisutnih bilo više od polovice  akademski naobraženih. Ružne ostavljam onima koji su ih učinili. Još jednom, vama ovdje prisutnima i svima koji su bili uz mene, hvala!  Bog neka bude plaća svojim blagoslovom. I ako sam od vas bilo koga bilo čime povrijedio, molim oprostite.  I ponesimo samo lijepe uspomene! Bog vas sve skupa poživio!

Govor dr. Jurja Matulića, Brozinovića  (umirovljeni primarius)

Poštovani Župniče i prijatelju,

Došao je trenutak da se oprostimo od Vas. Ja koji, tobože, „ne spavam u Dolu" sam sebi uzeo za pravo da u ime župljana  koji su u zadnje dvije godine  prisustvovali Crkvenim obredima koje ste Vi predvodili, reknem nekoliko riječi.

Prvo bi nabrojio Vaše zasluge i uspjehe  za vrijeme Vašeg župnikovanja:

-          Elektrifikacija zvona i tučenje ure.

-          Rekonstrukcija krovova crkve i sakristije  uz učvršćivanje zidova crkve.

-          Dovođenje vode u sakristiju.

-          Čuvanje župne (Crkvene) imovine od planiranog otuđenja

-          Čuvanje sakralne spomeničke baštine.

-          Davanje suglasnosti za gradnju igrališta i dječjeg igrališta na Crkvenom terenu u Dolu.

-          Snimanje svih liturgijskih obreda  na video zapisu.

-          Prijenos mise na Hrvatskom radiju.

-          Prijenos mise na HTV Zagreb.

Ovo su samo glavne stavke Vaših zasluga, a u navedenom  razdoblju je bilo mnoštvo manjih akcija što sve spada u redovnu djelatnost župnika.

Kao i svi mi, imali ste i određene sporove i greške koje nisu bile tako nepremostive da bi uzrokovale ovako neviđenu nepodnošljivost manjeg broja župljana prema Vama.

Zahvaljujem se za sve dobro što ste za župu  i župljane Dola napravili. Želimo Vam da i dalje zadržite vedar duh i dobru narav uz dobro zdravlje.

Želimo vam uspješan rad u novoj župi Pražnice.

Vi prisutni župljani ako se slažete sa mnom,  pokažite to aplauzom.

(uslijedio srdačan i dug aplauz!)