(nastupna u Pražnica) 26.VIII. 2012

Misno slavlje

Pozdrav: Gospodin, koji nas uvijek iznova poziva u svoje zajedništvo, neka bude sa svima vama.

 

Pozdravni govor na početku mise

Dragi prijatelji, dragi župljani,

Hvala vam za ono pozdravno slavljenje u četvrtak i za ovaj vaš sadašnji doček. I odmah na početku  me sve to čini misliti. Vidite, nešto je kod mene naopako. Sjećam se kada sam došao na svoju prvu župu, na Brusje, na Hvaru. Tamo me dočekalo brecanje mrtvačkog zvona, a crkva se obnavljala pa je na oltaru, umjesto slike, pisalo: marš ne trebamo te. Bilo je to 1968.  Sada,  na kraju svećeničke službe, dočekalo me slavljenje što se nije nikada dogodilo, a dosta župa sam promijenio. Pa razmišljam: Isusa su najprije slavili i vikali - Hosana  - a onda su ga raspeli - zvonilo mu mrtvačko zvono. Ne znam koju mi Bog poruku time šalje.  Ili možda  i znam.

Dolazim u  Pražnica  na kraju službe. Pa vas odmah moram upozoriti i na moju bolest, a to je Manierova bolest ili vertigo. Zbog toga sam potpuno gluh na desno uho. I zato vas upozoravam ako me sretnete na ulici i želite pozdraviti ili mi nešto reći, a ja ne reagiram, znači da nisam vas čuo. Onda vas molim nemojte pričati kako ni obado, znajte da nisam čuo.  Isto tako mi je teško hodati niz stepenice, a ima još smetnji pa vas molim da to uzmete u obzir. Oni koji trpe od vertiga znaju što je to. Ja  sam, hvala Bogu, naučio s tim živjeti. Osim toga, imam probleme i s tlakom pa ako nekad ne bude baš sve kako smo mislili i planirali, molim vas, sada  na početku, da to uzmete u obzir.  Zbog toga ću ispovijedati samo u sakristiji. I još nešto, računajte na to da imam i još jednu župu, a to je Škrip.

Netko će reći: a što ste onda još u službi kad ste tako bolesni. Možda bi mogao imati pravo.  No, moram reći da još osjećam da mogu raditi i dosta toga dati. Imam iskustva i znanja, nije ovo oholost da se sada hvalim, nego opravdavam ovaj prigovor. Koliko ćete od toga moga iskustva i znanja vi dobiti, ovisi o vama.  Moje je kao svećenika ponuditi, navijestiti, a vi ćete sami prihvaćati ili odbiti.

Znam da ljudi nisu anđeli, pa nisam ni ja čovjek bez mane i pogreške, ali znam i vjerujem u jednu stvar da me ljudi na kraju neće suditi, nego dobri Bog koji prosuđuje nakane i misli srdaca svih ljudi. I to sam u životu puno puta osjetio. I bilo bi dobro da svi mi u ovo čvrsto vjerujemo. Bio bi svima puno ljepši život.

Živimo u vrlo teškom vremenu,  kako u svijetu, tako i u domovini i zato nam je još više potrebno zajedničko vjerovanje u Isusovu riječ,  kao zajednice i  pojedinaca. A Isusova riječ nije uvijek laka, danas ćemo to čuti u evanđelju. I zato ću ja, na poseban način, staviti naglasak svoga rada na jačanje i učvršćivanje vjere. Čini mi se da  me je Božja providnost  dovela u Pražnica u ovom trenutku, kada je kriza vjere u svijetu teška pa će sveti otac proglasiti otvorenje godine vjere.  Cijelo moje djelovanje će poći u tom smjeru.

Zato  ovog časa pozdravljam sve vas, a na poseban način krizmanice i krizmanike, jer su oni ove godine na redu.  I odmah bacam sve karte na stol. Zna se Crkveni zakon za krizmu  i njega ću poštovati do kraja.  Budimo prijatelji i iskreni. Znam da je mnogim krizmanicima sve ovo tlaka, dolazit na misu, na vjeronauk. Onda lijepo budimo prijatelji. Onima kojima je tlaka pripravljati se za krizmu, slobodno neka se ne pripravljaju, neka ne dolaze. Ali onda neka budu fer, neka i ne traže krizmu. I bit ćemo odlični prijatelji. Ali oni koji bi htjeli krizmu bez priprave i znanja, nema šanse da bi ih ja pripustio. Mislim da je pošteno. Biskup je naredio da oni koji ne uzmu vjeronauk u školi, nego etiku, isto nemaju pristupa krizmi.  Današnja čitanja to jasno govore.  Shvatimo ovo ozbiljno.

Pozdravljam ovog časa i ministrante i ministrantice, ma mi se već i znamo. Oni trebaju biti glavni ukras liturgije, ali ne samo ukras.  Isto tako i pjevači i pjevačice i ovdje vidim svoju veliku zadaću.

Pozdravljam vas sve ovdje prisutne, pozdravite sve  one koji su danas željeli biti ovdje, a spriječeni su zbog posla ili starosti i bolesti. Na poseban način pozdravljam stare crkovinare kao i buduće nove koji će se trebati priključiti.  Pozdravljam predstavnike vlasti, kao i škole nadam se da ćemo dobro surađivati svatko na svom području, oni na materijalnom a ja na duhovnom području.  Završit ću rečenicom svetog Augustina: „S vama sam  kršćanin, a za vas sam biskup."  Tako i ja sada govorim: s vama sam kršćanin, a za vas sam župnik.

Pa sada započnimo ovu svetu misu zazivajući Božji blagoslov na sve nas

Mi smo se jednom konačno opredijelili za našu vjeru. Bilo je to na sakramentu svete krizme.  No, naše opredjeljenje nije nikakav samostalni trkač, od nas se uvijek traži da svoju odluku  obnovimo. Činimo to svečano na Vazmenom bdijenju, ali i svaka Misa je ujedno i obnova vjere. Kao i kod svake obnove, uklanja se ono što je suvišno i štetno, a zatim se radi na novim gradnjama. Tako se sada želimo pripraviti za  slušanje Božje riječi i blagovanje na Gospodnjoj gozbi.  Probudimo vjeru da je Isus među nama i u kratkoj šutnji promislimo što nije bilo lijepo, što je bilo ružno prošlog tjedna i sve to predajmo Gospodinu  moleći, i Gospodina i jedan drugoga, za oproštenje.

• kad zemlja više ne bude za nas domovina, bit ćemo beskućnici - Gospodine smiluj se
• ako ne primamo kruh s neba, ostat ćemo bez kruha - Kriste smiluj se
• ako mi sami ne postanemo kruhom i vinom, onda smo beskorisni - Gospodine smiluj se

Neka nam se smiluje svemogući Bog koji je poslao Isusa Krista da za nas postane kruhom. Neka i nas učini kruhom s neba, jedan za drugoga, tako će zemlja postati nebom - po nama i po Kristu Gospodinu našemu.

Molitva vjernika

Pomolimo se Bogu koji nam je darovao svoga Sina

• Za sve kršćane koji slave Gospodnju gozbu i lome kruh da sami postanu kruhom za druge
• za sve ljude koji žive mimo Isusove poruke i sakramenta Euharistije da otvore svoja srca za riječi koje su Duh i život
• za gladne na svijetu da se njihova tjelesna glad zasiti, a da ostanu otvoreni kruhu života
• Za dobru i potrebnu kišu, molimo te
• za pokojne da sada budu u miru Božjem i smiju biti njegovi sustolnici.

U tišini iznesimo svoje molitve i prošnje..

Izrekli smo neke molitve, mnogo toga  nismo izrekli, nego nam je u srcima. Čuj nas i usliši, po Kristu Gospodinu našemu..

Propovijed:

1.

Želite li i vi otići?

Tko ne pozna znakove ne smije izići na gradsku ulicu, jer će vrlo brzo prouzročiti nesreću. Sve češće nalazimo saobraćajne znakove koji nemaju ni jedne riječi, nego samo slike, simbole, figure.  Tko vidi jedan saobraćajni znak, odmah zna što se time misli, što se iza toga krije. Crveno svjetlo, s čovječuljkom skupljenih nogu: stani! Zeleno svjetlo s čovječuljkom u hodu: kreni - idi. Jelen koji skače - divlje životinje. Krava - domaća životinja. Dijete bi moglo reći za ove slike: to je lijepa slika. Ali odrasli znaju da se ne radi o slici. Dapače, mnogo je više ono što se krije iza te slike, na što ta slika upozorava.  S obzirom na današnji promet, mogli bismo reći da se radi  o nečem mnogo višem, radi se o životu i smrti.

Ti znakovi nemaju vrijednost sami u sebi, nego u jednoj dubokoj ,sakrivenoj stvarnosti.  Na tu sakrivenu stvarnost nas oni upozoravaju i po njima je vidljiva.

Ivan naziva „znakovima" ona čudesna djela koja je Isus učinio umnažanjem kruha i ti znakovi igraju veliku ulogu. Tko se zaustavi samo na onom vanjskom, neće otkriti sakrivenu stvarnost, „Sveca Božjega"  (Iv 6,69). Onaj tko ostane na onom u prednjem planu, taj može postati „željan čudesnog" ili može se ljut okrenuti nazad. „Od tada ga napustiše brojni učenici i nisu više išli za njim." (Iv 6,66)

I danas se događa isto.  Suočeni smo sa problemom odluke za Krista ili protiv Krista.  Čuli smo u prvom  čitanju kako je Jošua poticao Izraelce da se odluče za Boga. Jošua, sa svojom obitelji, se odlučuje za Boga, a njega onda slijedi narod.  U evanđelju je slična stvar. Jedni su očekivali od Isusa čudesne znakove. Drugi su računali kako bi ga učinili kraljem, a on nudi svoje tijelo za jelo. Nečuveno i zato su najprije mrmljali, a onda ga i napuštali.  Interesantan je taj fenomen.  Kako onda, tako i danas.  Pa bih se ja danas osvrnuo na današnje stanje u svijetu, kod nas u Hrvatskoj, na našem Braču  pa slobodno ću reći i u Pražnicima.

U svijetu, posebno u Europi, danas vidimo jednu situaciju  da sve više kršćana napušta  Crkvu. Tome ima mnogo razloga. Predugo bi trajalo da sada nabrajam razloge, navest ću vam samo jedan primjer da vidite težinu problema. Berlinska nadbiskupija je prodala preko 200 crkva, jer su prazne i ne trebaju nikome. Slično je s Nizozemskom, Belgijom i drugdje. Istina je, bilo je i krivnje sa strane svećenika, biskupa i Crkve općenito, ali najveća krivnja je na svakom pojedincu. Rekao je Jošua: ja i moj dom služit ćemo Gospodinu.   Isus je postavio pitanje: Hoćete li i vi otići? Mnogi europski kršćani se odlučuju protiv Isusa i odlaze!

U hrvatskom narodu, koji sebe rado proglašava katoličkim, vidimo što se sve događalo u zadnjih deset -15 godina. Mnogi su shvatili demokraciju kao činjenje vlastite samovolje, svakovrsno nepoštovanje Božjih i moralnih, Crkvenih pa i državnih  zakona i zato smo došli ovdje gdje smo došli. I nikakvo čudo što je sve manje katolika. Nekada je hrvatski narod bio „antemurales Christianitatis" - „Predziđe kršćanstva. Danas predziđe svakakvoga zla i svakakvih struja. Dosta vam je pogledati našu obalu u ovo vrijeme turizma. Bila je Velika Gospa, državni i vjerski blagdan, a trgovine rade  skoro dan i noć, kao da su ti radnici robovi. Jošua je rekao svom, izraelskom narodu:  „Ja i moj dom služit ćemo Gospodinu."  Gdje je danas hrvatski Jošua  koji će reći: „Ja i moj dom služit ćemo Gospodinu"?  A hrvatski vođe sve se više klanjanju krivim božanstvima Europe  i za njima ide hrvatski narod. Isus i danas ponavlja i hrvatskom narodu: „A hoćete li i vi otići?" I hrvatski narod sve više odlazi za poganskim bogovima koji se zovu standard, potrošnja, doživljaj - uživanje.

I naš Brač nije ništa bolji od ostatka svijeta. Evo dokaza: na Braču ima 25 misa nedjeljom, a  na tih 25 misa  jedva dođe 3000  ljudi. Sudeći samo po ovom podatku iskreno se treba postaviti pitanje  Bračanima,  ono isto koje je postavio  Jošua Izraelcima: Hoćete li se klanjati lažnim, tuđinskim bogovima  ili ćete se klanjati jedinome i pravome Bogu? I Jošua danas Bračanima govori:  „Ja i moj dom klanjat ćemo se Gospodinu."  Isus i Bračanima danas govori: A hoćete li i vi otići?

Želim vjerovati da je u Pražnicima malo bolja situacija, iako se prostim okom može primijetiti da i ovdje mnogi posustaju.  Meni su Pražnica ostala u vrlo lijepom sjećanju. Sjećam se jedne Velike Gospe, bilo je to 1967. godine. Sjećam se jedne  krizme, 1959. ili -60. godine kad  sam bio u pratnji biskupa Celestina, kao sjemeništarac. Sjećam se dugog ispovijedanja prije velikih blagdana. Uvijek sam volio doći u Pražnica ispovijedati. I sigurno, nemojmo se zavaravati da crv modernog vremena  nije nagrizao i Pražnica.  I zato se ovog časa osjećam poput Jošue  koji mora potaknuti ovaj narod da ne ostavlja  Boga jedinoga,  nego da svaki Pražničanin i Pražniška reče: „Ja i moj dom služit ćemo Gospodinu".  Moja zadaća jest da vam pokažem zašto  se trebamo odlučiti služiti Gospodinu u vremenu kada svi odlaze.  Godina vjere koja će biti otvorena za 2 mjeseca će biti prigoda meni, kao vašem „Jošui", da vam pokažem  zašto se tako treba odlučiti. Ali odluka je svakoga pojedinoga od vas.  Bog je rekao: Pred tebe stavljam, danas, život i smrt.  Na svakome od vas je odluka što će izabrati.

Ja se danas, ovdje, osjećam poput Petra koji Isusu odgovara na pitanje Pražnicima: A hoćete li i vi otići. Ja ću reći, u ime Pražničana: Učitelju,  kome ćemo ići kad ti jedini imaš riječi života vječnoga.

Moja će uloga biti rastumačiti vam zašto dati Isusu takav odgovor, a posebno krizmanici i krizmanice, poticati vas da to reče svatko od vas. Ja ću se potruditi  ponuditi vam dosta toga. Što ćete vi izabrati, to je vaša stvar, to je vaša odluka.  Ali znajte da o toj odluci ovisi vaša životna sreća ili prokletstvo. Danas  želim i sebi i vama da svi budemo konačno sretni na pravom Božjem putu.

Amen