Misno slavlje

Pozdrav

Isus Krist koji nas je u krštenju obdario svojim Duhom, neka bude sa svima vama.

Uvod

Nalazimo se u zadnjoj sedmici Uskrsnog slavlja od 50 dana koje zaključujemo sa sljedećom nedjeljom Duhova.  I kroz to vrijeme  se moli za dolazak Duha Svetoga. U svojoj oproštajnoj molitvi Isus moli svoga  Oca da njegovi učenici ostanu jedno u vjeri i ljubavi.

Dobro bi bilo malo promisliti da li mislimo na to da još uvijek traje uskrsna radost.  Koliko ta činjenica igra u našem životu?

Danas ćemo, u evanđelju, slušati Isusove oproštajne riječi. Pa se dobro upitati koliko mi uopće znače  nečije riječi?  Koliko mi znače Isusove riječi?  Vjerujem li da je Evanđelje Isusova riječ upućena nama danas, da je ta riječ Isusova upućena meni osobno?

Pokušajmo sada probuditi živu vjeru da se nalazimo s apostolima u dvorani posljednje večere kad se Isus oprašta od učenika. Poslušat ćemo te riječi s pažnjom.

No, prije ćemo se pokajati što smo vrlo često zabravljali na to da je Evanđelje,  Sveto pismo Božja riječ upućena nama danas.

Molitva vjernika

S obzirom da su bili "prosni dani", a nakani i sadržaju blagdana bilo bi prikladno, kao molitvu vjernika, uzeti i pjevati  završetak litanija svih svetih: da se dostojiš...

Gospodine Isuse Kriste, ti si nam po krštenju  darovao sudioništvo na svom vječnom životu:

• vodi sve kršćane u zajedništvo vjere i ljubavi, molimo te
• Pokaži narodima i državama put k jedinstvu i miru i potakni ih na korake pomirenja, molimo te
• Pogledaj na bijedne i odbačene i podaj im ljude koji će im pomoći u njihovim nevoljama, molimo te
• Budi uz očeve i majke i podaj im svoj blagoslova u teškoj i odgovornoj zadaći odgoja djece, molimo te
• Budi i ostani središte i srce naše župske zajednice, podari nam duh jedinstva, vjere i ljubavi, molimo te
• ....

Gospodine, naš Bože, po tvom Duhu kojega si obećao i poslao, ostani s nama u sve dane, do konca svijeta. Tebi hvala i slava u vijeke vjekova. Amen.

Meditacija

U vjeri u Duha Svetoga, molimo s kardinalom Newmanom: „ O Bože,  vrijeme je puno opasnosti. Kao da se stvar Kristova nalazi u smrtnoj borbi. A nikad Krist nije jače hodao kroz zemaljsko vrijeme nego danas, nikad nije njegov dolazak bio jasniji, nikad njegova blizina tako opipljiva, nikad njegova služba dragocjenija nego danas.  Zato nam daj pogled u vječnost konačnih vremena od oluje do oluje i da te molimo. „Rasvijetli Bože, naše tmine! To možeš samo ti!"

Propovijed

I.

Svakogodišnje blagovanje pashalne večere Isus pretvara u veličanstveni oproštaj  od svojih učenika.  Oni shvaćaju i razumiju pashalnu večeru, ali ono što Isus čini ne razumiju. Pranje nogu, sjetimo se evanđelja na Veliki četvrtak: „Gospodine ti meni nećeš nikada oprati noge..."  S još većim čuđenjem i nerazumijevanjem doživljavaju i primaju prvu pričest: „Ovo je moje tijelo", „ovo je moja krv." A tek njihovo zaređivanje za svećenike: „Ovo činite meni na spomen".  Sve to prelazi njihove sposobnosti shvaćanja onoga trenutka. Otvorit će im se oči kasnije, shvatit će oni to, savršeno, kasnije kad dođe Duh Utješitelj koji će ih poučiti o svemu. I kad je to sve učinio, Isus počima svoj oproštajni govor.  Ako mene pitate koji je najljepši dio Biblije, moj odgovor je sigurno: Isusov oproštajni govor na posljednjoj večeri. Današnje evanđelje je dio toga govora. Možda bi bilo dobro upitati koliko kršćana, katolika, pa i onih koji za sebe kažu da su veliki katolici, koliko je njih pročitalo taj Isusov oproštajni govor. Koliko je od vas ovdje prisutnih pročitalo taj Isusov oproštajni govor...I onda se neizbježno postavlja pitanje što nama, meni danas znače te riječi?

Želio bih danas, zajedno s vama,  malo razmišljati o tim riječima: „Oče, sačuvaj ih u svom imenu, one koje si mi dao..." Koliko topline, koliko brige za one koje mu je Otac dao.  U te spadamo i mi. I za nas moli. Interesantno je za nas ljude dvadeset i prvog stoljeća: Isus ne moli za zdravlje, ni za uspjeh, već moli da nas Otac sačuva u svom imenu. A nečije ime to je on sam. To znači da nas Otac sam čuva. A Otac čuva na svoj način, ne na naš i mislim da upravo zbog toga slabo držimo do tih riječi. Zato što nas Otac čuva na svoj način, a mi bismo htjeli da nas on čuva na naš način.  I zato se dogodilo i događa se da će neki propasti. Propada onaj tko ne želi prihvatiti Očevo čuvanje, to je sin propasti. To se dogodilo i s jednim od apostola - Judom, izdajnikom. Čuli smo u  prvom čitanju kako je na mjesto Jude izabran neki drugi - Matija.

Danas slušamo i čitamo, pa čak i teolozi govore, kako Bog neće dopustiti da nitko propadne. Kako je Bog dobar, kako će na kraju sve spasiti. To nam je puno draže slušati, jer nam je ugodnije, bezopasno. A Isus jasno govori da je propao sin propasti. I danas  vrijedi Isusova riječ, koliko god se neki trudili, napinjali pokazati da neće propasti, propadaju, jer su sinovi propasti. Shvatimo ovo kao poziv za nas.

II.

„Ja sam im predao tvoju riječ, a svijet ih zamrzi, jer nisu od svijeta, kao što ni ja nisam od svijeta."  Pod riječju svijet Isus ne misli na ljudski život.  Nego pod riječju svijet Isus misli na ponašanje, na razmišljanje svijeta.  Vrlo često se čuje kad se govori o svećeniku, a to vrijedi i za vjernika: „treba hodit za svitom". Drugim riječima, treba prihvaćati sve ono što ovaj svijet misli, kako razmišlja, njegove ideale. Mnogi pa i svećenici i biskupi, slijede ovu „svjetsku politiku",  a Isus govori sasvim drukčije: treba se odvojiti od svijeta, drugačije razmišljati, oslanjati se na riječ koju nam je Isus predao, a ta riječ nije njegova, nego je riječ Očeva.  I svaki onaj tko prihvaća Božju riječ, taj ne ide za svijetom, toga svijet mrzi, jer ne pripada svijetu. To se dogodilo s Isusom, to se dogodilo s apostolima, to se događalo kroz povijest Crkve. Zanimljivo je promatrati povijest Crkve u svjetlu ovih riječi današnjeg evanđelja. Zanimljivo je promatrati i  događanja danas u svijetu i kod nas, pa i ovdje. Navest ću samo nekoliko primjera. Mladić i djevojka koji žele živjeti čisto i nevino do braka danas se izruguju. Ismijavaju. Ovih dana čitam da među osnovcima u jednom gradu nije „in" onaj dječak ili ona curica,   koji se nije dobro napio.  A što da vam reknem o sebi. Mogao bih roman napisati  kako su me ljudi hvalili ako su mislili da im idem niz dlaku, a kako su bjesnili na mene kad su mislili da im idem uz dlaku. A ja sam samo pokušavao govoriti i tumačiti riječ Isusovu.

Isus je svjestan opasnosti i zato moli Oca da sačuva svoje, da ih sačuva tako da ih ne uzme sa svijeta, nego da ih čuva od Zloga.  Isus je potpuno svjestan tko je glavni krivac nesreće i propasti čovjeka - Zli.  I zato nikakvo čudo da se današnji svijet upire svim snagama da sakrije, prikrije Zloga pa čak i uvjerava sebe da Zli ne postoji. Dobro je zapitati se koliko ja stojim pod utjecajem Zloga, koliko ja držim do Isusove molitve da me Otac čuva od  Zloga?

III

„Posveti ih u istini - tvoja riječ je istina".  Istina, ta često izgovarana riječ. Postoji jedna vječna istina, a to je Bog. I postoje stotine tisuća istina ovoga svijeta. Često se danas čuje riječ relativizam. To vam je ovo: danas je istina ovo, sutra je istina ono. Nema jedne istine. Istina je ono što mi odgovara, što mi donosi korist.  To je suprotno od Isusove istine. Jednom je Isus rekao: što je da - da, a što ne - ne,  sve više od toga je od Zloga. Ili kako to naš narod lijepo kaže  popu - pop, bobu -bob.  Danas to ne valja. Opasno je, to današnji svijet ne voli.

Isus posvećuje samoga sebe da mi budemo posvećeni u istini.  Posvetiti samoga sebe, Isusovim rječnikom, znači sebe žrtvovati, odreći se potpuno sebe, pa čak i do smrti. Isusova smrt je znak njegove potpune vjernosti Ocu i zato je njegova smrt vrhunac posvećivanja. I svatko tko je na strani istine i žrtvuje se do smrti, sebe posvećuje. To su bili brojni mučenici koji su sebe posvećivali, jer su se pridružili Isusovoj smrti, to su brojni vjernici koji sebe posvećuju izvršavajući svoje životne zadaće koji žive svojim životom Božju istinu i koji se svojim životom protive istinama svijeta.

Braćo i sestre, evo na kraju  današnjeg razmišljanja moramo se odlučiti hoćemo li slušati Isusovu riječ, hoćemo biti oni za koje će Isus moliti i hoće li nas Otac čuvati od svijeta. Najgora stvar bi bila ona koju je Juda mislio: ja sam, s njim imam svoju službu i ništa mi se ne može dogoditi. A vidite dogodilo se. Njegovu službu je preuzeo drugi.  Da i naše mjesto ne preuzme drugi! Vrijedno se o ovome zamisliti.