Misno slavlje

 

Pozdrav

Gospodin, vaš život i vaše spasenje, neka bude sa svima vama

 

Uvod

Sestre i braćo, život  kao takav  je u mnogim stvarima još uvijek velika nepoznanica, još više život ljud, a kakva je tajna i nepoznanica život ljudi u Bogu!

Današnje nam evanđelje objavljuje, u slici o lozi i pruću, životni princip kršćana: „Tko ostaje u meni, i u komu ja ostajem, taj donosi obilat plod."  Tako smo usko povezani s Kristom kao što je pruće vezano s lozom.

Dobro je da malo promislimo  što ovo za nas znači...  Koliko smo mi  povezani s Kristom?  Da li uopće u našem životu dolazi do izražaja ta povezanost,  koliko se ta povezanost vidi u životu župe?

Zato slavimo žrtvu hvale s Gospodinom i slavimo Gospodnju gozbu ljubavi. Pri tome se možemo osloniti na Isusovu utješnu riječ: Moj otac je vinogradar, on čisti svaku lozu da donese još više ploda.  Dopustimo da nas Bog očisti da bi naš život mogao uspjeti...

 

Ispovijedam se

 

Kirye

Gospodine Isuse Kriste, ti si loza, mi smo pruće, Gospodine smiluj se!

Gospodine Isuse Kriste, ti si rekao: Tko ostaje u meni i ja u njemu taj donosi obilat rod: Kriste smiluj se!

Gospodine Isuse Kriste, tvoj otac pročišćuje loze, da one donesu još više ploda, Gospodine smiluj se!

 

Molitva vjernika

Isuse Kriste, kao što prut ne može živjeti sam po sebi, nego ako ostaje povezan s lozom, tako ni mi ne možemo ništa bez tebe, zato te molimo:

 

Daj da tvoja Crkva i svi njezini članovi žive po tvome Duhu, molimo te

 

Daj da svi upravitelji država spoznaju da je čovječanstvo jedna velika obitelj i ima zajedničko životno korijenje, molimo te

 

Pomozi nam svima da ostanemo u tebi i naš život donese obilne plodove, molimo te

 

Podari svim pokojnima vječni život kod sebe, molimo te

 

Oče, sve što molimo po Isusu Kristu postaje tvoja slava, koji živiš u vijeke vjekova.

Propovijed

Gledamo sada kako loza raste nakon zimskog mrtvila. Staro pruće odrezano, spaljeno, ili ga pojele životinje i već pretvoreno u gnoj.  Možda ste i sami rezali pruće, ili ga skupljali, ali svi znate što je to.   No, bilo bi interesantno zapitati jeste li se kada prisjetili riječi današnjeg evanđelja? Bog je vinogradar, Isus je trs,  a mi smo loze na tom trsu.  Vidite, ova slika je vrlo često upotrebljavana  u Starom zavjetu.  Vinograd je slika za židovski, izabrani narod, a vinogradar Bog. Najteža kazna za vinograd je da ga vinogradar zapusti i ostavi  da se pretvori u šikaru. To znači da narod izgubi svoj smisao i konačno propadne. Ne znam jesmo li ikada promislili gledajući vinograd - Ovdje nekada nije bilo ništa, šikara, pustara, netko je onda to očistio uzorao, pripremio, posadio ovaj lijepi vinograd koji daje sočno grožđe. I jednog dana će opet ovdje biti pustara kad ovaj vinograd više ne bude obrađivan...

A zar se to onda ne može reći i za nas? I mene, i nas nije bilo, pa nam je netko pripremio polje i posadio nas,  i mi dajemo sada rod. A onda će doći vrijeme kad nas neće biti... kad će opet sve biti pustara.

Druga slika:  da bi loza mogla davati rod, mora biti povezana s trsom. Biblijski rečeno: loza to je svaki od nas.  Jasno nam je da se loza ako ne ostane na trsu, suši, nestaje.  Trs je, za nas, kršćane Isus Krist. Ako nismo s njim povezani, onda ne možemo živjeti kao kršćani.  To je danas vrlo veliki problem kršćanstva u svijetu. Ima u svijetu mnogo onih koji se nazivaju kršćanima, a nisu povezani, čak ni vjerom, s Isusom Kristom.  Prije osam dana je kardinal Brandmüller rekao, na jednoj propovijedi u Rimu, da se Crkva nalazi u takvoj krizi kakvu nije imala od vremena reformacije u 16.stoljeću. Crkve su sve praznije, sakramenti imaju sve manju vrijednost, mnogi svećenici se bore protiv vjere i Crkvenoga reda, a zastrašujuće je nepoznavanje vjere kod obrazovanih. Ako je to tako u svijetu, onda nikakvo čudo da je i kod nas slično.  Samo treba stvar gledati pravim očima.

Da bismo mi koji smo još uvijek vezani uz trs, to znači uz Isusa, davali dobar plod, onda nas treba vinogradar obrađivati.  On onda čini isto ono što čini pravi vinogradar. Reže lozu. Prvi uvjet dobrog ploda je obrezivanje loze. Obrezivanje je bolno, možda na to ne misle ni oni koji režu lozu. Pa i mi sami kažemo da loza plače. A zašto plače - jer je boli.  I to nam je kod loze normalno. Ali kad mi trebamo odrezati neko pruće koje ne valja, onda se bunimo i ne želimo. Čak ljubomorno čuvamo to naše neplodno pruće, jer ne želimo da nas boli. Uzmite pitanje odgoja, kako djece, tako i svog vlastitog odgoja.  Djetetu sve dopuštamo od straha da ga ne zaboli naše rezanje.  I sebi lažemo kad kažemo da želimo time djetetu dobro.  A time ga dovodimo u situaciju da nikada u životu neće donijeti obilat rod.  Isto je i u našem samoodgoju. Uzmite samo jedan primjer: pušenje, znamo da nije zdravo, a kako ga se teško odreći. Eto samo jedan primjer. Bilo bi dobro razmisliti što ja kod sebe moram odrezati, koje je pruće na meni neplodno.

Odgovor na to pitanje nam daje današnje drugo čitanje:  „Dječice"ne ljubimo riječju i jezikom,  već djelom i istinom."  Što to praktično znači: nije važno govoriti ja sam katolik ja sam kršćanin, važna su djela, djelo može svatko vidjeti.  Dobro, ima i djela koja se ne vide. Isus je rekao kad činiš dobro djelo onda neka ti ne zna ljevica što čini desnica. To znači da ne činiš dobro samo za to da te ljudi vide i hvale, nego činiš dobro iz ljubavi prema Bogu, dotično Isusu i prema čovjeku, bilo pojedincu ili zajednici.  I svatko može vidjeti ta dobra djela.  Isusova zapovijed je da čuvamo, to jest  živimo po njegovim zapovijedima, a ta zapovijed jest prvo vjerovati da je Isus Spasitelj, a drugo ljubiti braću, one koji su ti braća i sestre po vjeri.  I to je mjerilo jesmo li učenici. Rečeno riječima našeg razmišljanja: jesmo li povezani s trsom.  Jer ako je loza povezana s trsom, onda ona dobiva sokove iz zemlje i oni struje kroz cijelu lozu. To nam je jasno za lozu. Ali nam nije jasno za vjeru, da onaj koji nije povezan, po vjeri, s Isusom ne može primati sokove života od njega. A to rečeno riječima  današnje poslanice znači: „Tko čuva zapovijedi njegove, u njemu ostaje, i On u njemu." Ovaj zakon vrijedi za sve kršćane, počevši od pape do zadnjeg kršćanina.

Što se događa s lozom koja ne donosi ploda, to znači s kršćanima koji nisu vezani s Isusom? Za lozu je jasno. Loza koja ne daje ploda čupa se, iščupana se osuši i na kraju baci u oganj.  To nam je jasno i to prihvaćamo. Ali kad kažemo za kršćanina da će se, na kraju, ta loza iščupati i baciti u oganj, e onda baš takvi kršćani ne žele o tome čuti. Pakla nema. Tko govori o tome je nazadan, on nije moderan u vjeri.  A  riječ Božja je istinita. Sjetite se riječi kardinala na početku razmišljanja. Mnogi svećenici se bore protiv vjere i Crkvenog zakona. Kad je to kod svećenika, kako je onda kod vjernika?

Imamo i još jednu stvar. O tome nam govori prvo čitanje. Oni koji danas neustrašivo govore za Isusa, oni koji danas propovijedaju. Ako su istiniti i pravi, onda ih svijet ne voli i  progoni. Gledajte blaženog Alojzija Stepinca, gledajte blaženog Ivana Merza koji je čak  bio u našoj crkvi i ovdje molio, pa ćemo uskoro postaviti i spomen ploču na taj događaj.  Oni su bili progonjeni osuđivani.  Čuli smo: Pavao je govorio i raspravljao sa Židovima grčkog jezika, pa i oni snovahu pogubiti ga.  Dakle, ništa novo.

Temeljno pitanje za nas, svakoga pojedinoga od nas, jesam li ja povezan s trsom, s Isusom Kristom  i to ne samo riječima, niti krsnim listom, nego  djelom i istinom? To je danas doista teško, zato ima malo pravog i obilnog kršćanskog ploda i u nas, i u svijetu.