Dan duhovnih  zvanja

Misno slavlje

Pozdrav: Krist, dobar pastir neka bude sa svima vama.

Uvod:

Pozdravljam vas danas na nedjelju Dobrog Pastira, sve vas okupljene oko Isus Krista uskrsloga  koji je pastir naših duša.  Već stoljećima kršćani gledaju, u slici pastira koji nosi ranjenu ovcu na ramenima, sliku Boga koji čuva, brani i štiti one koji se njemu utječu. Isus je za sebe rekao da je dobar pastir koji traži izgubljenu ovcu. Tko želi slijediti Isusa, mora imati u sebi nešto od ovoga dobroga pastira.  I upravo zbog toga je današnju nedjelju Crkva izabrala kao dan molitve za duhovna zvanja.   Stoga ćemo ovu svetu misu namijeniti na tu nakanu, ali će ona biti i prigoda da razmislimo  o našem odnosu prema  tom velikom problemu Crkve, ali i našem odnosu prema svećenicima.

Zato na početku postavimo nekoliko pitanja samima sebi:  Da li je meni potrebna Božja pomoć? Ili mislim da ja mogu sve sam bez ičije, pa i Božje, pomoći.  Vjerujem li da je Isus i to onaj raspeti, uskrsli koji je sada ovdje među nama na otajstveni način prisutan , moj dobar pastir koji me nosi na svojim ramenima? Vjerujem li da Isus danas tu službu vrši preko svećenika?  U čemu meni danas svećenik može pomoći?  Kako se odnosim prema svećeniku?  U čemu i kako pomažem svećeniku?  A reći ću vam iskreno, ja se često puta pitam kako se ja, kao svećenik, odnosim prema ljudima? Pitam se često da li sam na tragu dobrog pastira?

I još jedno pitanje, iako nije po važnosti zadnje: Da li molim za ovu veliku potrebu našeg vremena,  za duhovna zvanja?

Svi smo mi sagriješili na tom planu, netko više, netko manje, netko svjesno, netko nesvjesno pa sada iskreno zamolimo Boga za oproštenje.

Ispovijed...

Kyrie:

Molitva vjernika:

Pomolimo se našem Gospodinu, Isusu Kristu, on je dobar pastir koji nas pozna i vodi k životu:

• Za  papu Benedikta, kojeg si ti postavio za nasljednika apostola Petra i za sve biskupe koje si ti postavio za pastire u tvojoj Crkvi. Budi uz njih da u današnjim vremenima čvrsto stoje uz nauk evanđelja, molimo te.
• Učini mlade ljude osjetljivima  za duhovnu bijedu našeg vremena, daj im snage i spremnosti da stave svoj život u službu Dobrog pastira, molimo te.
• Daj da svi mi, zajednički, radimo na dobrobit ove župe, biskupije i Crkve, da svaki od nas spozna svoje talente i stavi ih na službu i korist drugima, molimo te
• Daj da naši pokojnici, posebno pokojni župnici i drugi svećenici, uđu u tvoju slavu i gledaju zauvijek tvoje lice, molimo te

Gospodine Isuse Kriste, ti si slobodno i bez straha  dao svoj život za nas. Pokaži nam zašto se isplati živjeti i vodi nas k Ocu, u vijeke vjekova.

Meditacija

Jer mi stvarno želimo da „Bog" i „Isus Krist"  budu za našu djecu i unuke,

Jer se osjećamo odgovornima da i oni koji dolaze nauče moliti i tako dožive snagu  vjere za dobre i zle dane,

Jer nam leži na srcu  da se sve zajednice redovito sastaju na euharistijsko slavlje i tako mognu susresti Gospodina u sakramentu jedinstva i pomirenja;

Jer se zalažemo da raste zajedništvo i djeluje mnogovrsnost darova na dobro svih, posebno onih koji su u nevolji;

Jer se brinemo da i u budućnosti vjernici ne umiru bez svećeničke okrepe;

Jer želimo da naše crkve i samostani budu mjesta molitve i klanjanja, a nikada muzeji;

Zato budimo odgovornost sviju na poticanje duhovnih zvanja.

Jürgen Jagelki

Propovijed:

Bit ću vam sada vrlo iskren, volio bih biti na vašem mjestu i slušati neku propovijed o svećeništvu, nego da ja govorim sam o svom zvanju, a to onda mnogi poistovjećuju s osobom koja govori.  No ipak, jer vjerujem u vašu dobronamjernost i čvrsto sam uvjeren da mi vjerujete što ću govoriti, usudit ću se izreći ove misli.

Pa eto, pođimo redom: 1. Pitanje nestašice svećenika. Vi dobro znate da je sve manje svećeničkih kandidata. Kad sam ja bio u sjemeništu, bilo nas je 26, a danas imamo samo 3. Ja sam četvrti svećenik po starosti u pastvi. Ovdje se ne računaju svećenici u mirovini. Posljednja Mlada misa u Dolu je bila Mlada misa pok. don Mirka, u nedjelju prije Male Gospe 1945. Ne znam da li se itko od vas sjeća toga događaja. Prva Mlada misa koje se ja sjećam bila je ona oca Eugena Bižace, sada najstarijeg svećenika iz Postira. Mislim da je bila 1949. Na mladoj misi je propovijedao o. Celestin Bezmalinović - kasniji hvarski biskup, a sjećam se i početka propovijedi: „Dali ste nam maloga Vinka, a sada vam vraćamo velikog Eugena!" Treba napomenuti da dominikanci mijenjaju ime prigodom zavjeta. No, možda i nije tako veliki problem nestašica svećenika, koliko je problem nestašice vjernika.  Na Braču imamo 23 mise nedjeljom, a bude oko 2500 vjernika na misi. I kako sada stvari stoje na Braču će biti dovoljna 3 svećenika. Ne bih sada htio govoriti o razlozima zbog kojih je sve manje svećenika, ali svakako je to što je kršćanstvo u Europi i kod nas  kršćanstvo bez vjere. One prave životne, istinske.

2. Pitanje na koje bi danas htio odgovoriti je: Što je svećenik i koja je njegova uloga? Svećenik je, po riječima sv. Pavla, čovjek pozvan od Boga, postavljen na službu ljudima. Na službu se postavlja ređenjem. A svećeničko ređenje polaganjem biskupovih ruku i mazanjem svetom krizmom ređenikovih ruku, postavlja svećenika u red suradnika nasljednika apostola. Bez ove svećenikove povezanosti s apostolima nema svećenika, jer je Isus zaredio apostole za prve svećenike, a ovi su redili nasljednike i tako to traje kroz povijest Crkve do danas. Ne znam kolikim vjernicima danas ova činjenica nešto znači.  Svećenikova uloga je trostruka: propovijedati, dijeliti sakramente i upravljati zajednicom. Uz ovo svakako spada i molitva svećenika za svoje župljane. No, drugo je pitanje kako se ljudi odnose prema toj molitvi, a posebno onoj misi koja se prikazuje za puk. Kolikim vjernicima nešto znači što svećenik ima vlast koju nema nitko na svijetu: pretvarati kruh i vino u tijelo i krv Kristovu! I druga vlast: opraštati grijehe. Najbolje bi bilo da se svatko od nas zapita: Koliko ja držim do svećenika i koliko vjerujem u ovu moć i vlast koju on ima?  Možda će netko reći da ima nedostojnih svećenika.  Ima, i jedan od prvih zaređenih je Isusa prodao, drugi zatajio, a svi ostali, osim jednoga, su ga ostavili na cjedilu. I nikakvo čudo da i danas ima takvih. Dokle god bude ljudi svećenika, bit će i svećenika izdajnika, svećenika kukavica i svećenika junaka.  Ali svih njih neće procjenjivati ljudi, nego onaj koji ih je pozvao - Bog.  I za kraj ove točke bih uzeo jednu sliku iz života. Usporedio bih svećenika s vodovodnom cijevi.  Opazili ste da kad nestane vode i voda opet dođe, bude zamućena. E  tako je i svećenik  cijev kroz koju teče voda Božje milosti i on je ispravan. Ali kad se prekine veza s izvorom, onda se voda u cijevi zamuti. I nikome živom ne pada na pamet reći: neću piti vodu iz vodovoda kad ima u cijevi gliba. Isto je i sa svećenikom - ima cijevi s glibom, ali voda koja teče je zdrava za piće.

Vrlo teška zadaća je propovijedati. Svaki svećenik koji propovijeda istinu, Evanđelje nije rado slušan.  Mnogi su izgubili glavu. Sjetite se Ivana Krstitelja. Izgubio je glavu zato što je kralju Herodu  rekao istinu: „Nije ti dopušteno držati ženu brata svoga!" Zato je izgubio glavu. Spomenut ću velikog carigradskog biskupa sv. Ivana Zlatoustog koji nije istočno rimskom caru dopustio na Božić u crkvu, zato je morao u progonstvo. Mnogi svećenici su ubijeni zato što su Hitleru govorili: ne smiješ. Gledali smo, prije nekoliko večeri, emisiju kako je blaženi Alojzije Stepinac otrovan. Osuđen kao zločinac zato što se usudio reći istinu.  Već nas Sveto pismo upozorava da će ljudi odvraćati uši od istine, a okretati se bajkama i onima koji ugađaju ušima. Svećenike koji nisu propovijedali pravu, istinitu riječ Božju prorok u Starom zavjetu naziva „nijemi psi koji ne laju."  A ako meni postavljate pitanje što ću odabrati sviđati se Bogu ili ljudima, ja odabirem svidjeti se Bogu!

Služba upravljanja donosi svećeniku mnogo briga. Da bi jedna zajednica mogla pravilno živjeti i funkcionirati, treba imati materijalna dobra. U mnogim krajevima svijeta svećenici su lišeni tih briga, jer su materijalne stvari povjerene ljudima koji rade u ime župnika i pod vodstvom župnika.  Kod nas, na žalost, mnogi ljudi to ne znaju, krivo naučeni komunističkim idejama, i ne priznaju da je župa pravna osoba, koja je pred zakonom izjednačena sa svim pravnim i fizičkim osobama.  Da župa ima svoje vlasništvo, svoju ekonomiju koja se ravna po zakonima Crkve. I zbog toga vrlo često dolazi do sukoba, ne samo kod nas, nego i drugdje. Svaka institucija treba poštovati pravila i zakone one druge institucije pa će sve biti u redu. Spomenut ću samo jedan primjer koji će dobronamjernima sve razjasniti. U Dolu se često čuje da škola nije župska, nego „noroda, jer je norod to grodi."  E oni koji to govore pokazuju da nemaju pojma ili svjesno lažu. Župa je sagradila bratinsku kuću iz svoga novca 1884. godine i 1893. je iznajmila za školu. 1894. je župa, iz svoje blagajne, sagradila drugi kat zgrade i nadogradnja je koštala 815 fijorina. Spomenut ću i to da je svećenik, don Andrija Ostojić izmolio od vlade da dozvoli osnivanje škole u Dolu i vlada je dozvolila, a prva nastava je održavana u kući Gospodnetić- Martinović.

I tako sam se dotaknuo još jedne važne činjenice u životu i radu svećenika: a to je rad na kulturnom polju. Jer riječ kultura dolazi od latinske riječi cultus što znači  štovanje Boga.  Koliko su svećenici u Dolu doprinijeli kulturi Dola i svugdje drugdje pokazuje povijest, a ne ono što neki filozofi misle u svojoj glavi.

I tako eto dođoh na kraj ovog razmišljanja. Zaključit ću sljedećom molbom: Gledajte svećenika očima vjere. Molite da Bog dade Crkvi i našem narodu dosta svećenika. I koliko možete, doprinosite, sa svoje strane, izgradnji zajednice tako što ćete i biti pri ruci svećeniku. I zapamtite da ćemo konačno svi biti suđeni, ne od ljudi, nego od Boga kome se ne može lagati. Amen