Slobodna Dalmacija, 20.01.2012. | 11:35
VRIJE NA BRAČU Doljani: Don Ivice, biži iz mista! Župnik: Neću, čist san, ubijte me
Mrni Dol na Braču pogodila je narodna revolucija, mjesto se diglo na noge, mještani su se ujedinili u želji da mjesnog župnika don Ivicu Matulića, nakon dvije i pol godine tihe borbe, za vijeke vjekova otjeraju iz svoga kraja.
Na dušu mu Doljani stavljaju puno toga, nabrajaju nepoštovanje, neodržavanje obreda, samovolju, nepravdu, obijest, laži kojima se, kažu, nabacuje i s oltara i u internetskim propovijedima. Još uvijek verbalni sukob rezultirao je udaljavanjem mještana od crkve, ali i don Ivičinim tužbama policiji zbog teških uvreda i prijetnji preko telefona i mailova od nepoznatih osoba.
Stvar se u Dolu prilično zakuhala, štoviše, svaki se tren očekuje eksplozija.
Na dušu mu Doljani stavljaju puno toga, nabrajaju nepoštovanje, neodržavanje obreda, samovolju, nepravdu, obijest, laži kojima se, kažu, nabacuje i s oltara i u internetskim propovijedima. Još uvijek verbalni sukob rezultirao je udaljavanjem mještana od crkve, ali i don Ivičinim tužbama policiji zbog teških uvreda i prijetnji preko telefona i mailova od nepoznatih osoba.
Stvar se u Dolu prilično zakuhala, štoviše, svaki se tren očekuje eksplozija.
Više od 90 posto Doljana, kažu mještani, već nekoliko mjeseci ne dolazi na mise, glasoviti pučki pjevači neko vrijeme glasa ne puštaju, obredi vjenčanja se, tvrde, obavljaju u crkvama ostalih mjesta, u koja i djeca odlaze na vjeronauk.
Nakon silnih dopisa, molbi, primjedbi poslanih na brojne crkvene adrese, Doljani su se odlučili na sedmu silu, preko koje žele vjerskim poglavarima poručiti da nepoželjnog župnika odmah pošalju što dalje iz mjesta. U suprotnom će i nadalje njegove mise, osim don Ivičinih simpatizera, pohađati samo crkveni miši.
- Nećemo Gaddafija u Dolu na Braču! Je, gori je od njega. Nek ide ća, nek se ne vraća više kod nas. Uništija nas je, njemu je samo do naše love stalo. Novac, novac i novac, i vriđanja s oltara, podbadanja, gluposti šta ih piše po internetu di crni nas Doljane, samo ga to zanima. Ćer mi je cili život u ovu našu crkvu dolazila, a on je ni ti tu udat, nego je morala otić u postirsku crkvu. Ne mogu ga na oči vidit - kaže Petar Matulić, predsjednik Mjesnog odbora Dola.
Na sastanku s ekipom Slobodne Dalmacije pojavila se velika grupa ljudi, među njima članovi Udruge "Hrapaćuša", crkvenjaci, pučki pjevači, djeca, žene, starci. Imaju istu želju, u Dol dovesti novog župnika, koji će, kažu, živjeti s narodom, a ne na njegovoj grbači.
Premještaj u Supetar
Ljuti su i ogorčeni što nitko iz viših crkvenih redova ne reagira, ni biskup Slobodan Štambuk, koji je zbog ovog problema dolazio u Dol, ni apostolski nuncij, nadbiskup Srakić, kardinal Bozanić... A svi su, kažu, upoznati s problemom.
Uspjeli su tek, kazuju, da don Ivica nakratko dobije premještaj kod supetarskog župnika, nakon čega se opet vratio u Dol.
Provalio je iz Doljana veliki bijes, starina Juraj Matulić ga naziva "vražjim čovikom", Zoran Gospodnetić pokazuje peticiju kojom Doljani traže njegovu smjenu, Pero Matulić kaže kako je na misama propagirao neulazak u EU umjesto da govori o stvarima nužnima za mjesto...
Svašta mu zamjeraju, to što im je poznatu dolsku fjeru umjesto tradicionalnog datuma samovoljno prebacio nekoliko dana kasnije, bez konzultacije s mještanima, neposjećivanje bolesnika u kućama, traženje novaca, koje, navode Doljani, troši na svoje šampjere i lipe bokune, i hvali se tako diljem Brača...
- Uvik je kontra sela. Unija je nemir među nas, nemamo političare i stranke, ali imamo zato don Ivicu. Traži za sebe novac od pogreba naših žitelja, onaj od vijenaca, isti onaj koji mi ulažemo u obnovu crkve i sela - kaže Jerko Gospodnetić, predsjednik Udruge "Hrapaćuša", kojem se u kritikama pridružuju i Šime Gospodnetić, Katica Arnerić, te Vlado i Stanko Matulić.
Priča ima i svoju drugu stranu. Don Ivica Matulić na sve optužbe ima odgovor, kaže kako nikoga u selu nije uvrijedio, prozvao, rekao ili napravio nešto nedolično, te da je njegovao dobar odnos. To dokazuje i zahvalnicom župljana za njegov rad, dobivenom prije pet godina.
Po njegovu mišljenju, sve je ovo osveta određenih pojedinaca koji su zaveli manji dio naroda, digli ga protiv njega. Tako su i makli manji dio mještana od crkve, a sve zbog, pojašnjava, zgrade stare škole koju je on vratio u crkveno vlasništvo. I tako nekome, kaže, onemogućio laku zaradu od prodaje kuće, vrijedne 600 tisuća eura.
Uspjeli su tek, kazuju, da don Ivica nakratko dobije premještaj kod supetarskog župnika, nakon čega se opet vratio u Dol.
Provalio je iz Doljana veliki bijes, starina Juraj Matulić ga naziva "vražjim čovikom", Zoran Gospodnetić pokazuje peticiju kojom Doljani traže njegovu smjenu, Pero Matulić kaže kako je na misama propagirao neulazak u EU umjesto da govori o stvarima nužnima za mjesto...
Svašta mu zamjeraju, to što im je poznatu dolsku fjeru umjesto tradicionalnog datuma samovoljno prebacio nekoliko dana kasnije, bez konzultacije s mještanima, neposjećivanje bolesnika u kućama, traženje novaca, koje, navode Doljani, troši na svoje šampjere i lipe bokune, i hvali se tako diljem Brača...
- Uvik je kontra sela. Unija je nemir među nas, nemamo političare i stranke, ali imamo zato don Ivicu. Traži za sebe novac od pogreba naših žitelja, onaj od vijenaca, isti onaj koji mi ulažemo u obnovu crkve i sela - kaže Jerko Gospodnetić, predsjednik Udruge "Hrapaćuša", kojem se u kritikama pridružuju i Šime Gospodnetić, Katica Arnerić, te Vlado i Stanko Matulić.
Priča ima i svoju drugu stranu. Don Ivica Matulić na sve optužbe ima odgovor, kaže kako nikoga u selu nije uvrijedio, prozvao, rekao ili napravio nešto nedolično, te da je njegovao dobar odnos. To dokazuje i zahvalnicom župljana za njegov rad, dobivenom prije pet godina.
Po njegovu mišljenju, sve je ovo osveta određenih pojedinaca koji su zaveli manji dio naroda, digli ga protiv njega. Tako su i makli manji dio mještana od crkve, a sve zbog, pojašnjava, zgrade stare škole koju je on vratio u crkveno vlasništvo. I tako nekome, kaže, onemogućio laku zaradu od prodaje kuće, vrijedne 600 tisuća eura.
'Izist će te noć'
- Ovo je divljaštvo, veliko. Tko to mene tira iz mista, ne znam. Zabludjeli ljudi. Da se razumimo, ja idem iz Dola samo mrtav. Ili ako me ubiju, ili ako umrem prirodnom smrću. I u suprotnom, ako me biskup premjesti, a nema potrebe jer se nisam ogriješio o ništa da bih takvu kaznu dobio. Biskup je bio ovdje, razgovarali smo, u nekim se stvarima ne slažemo. No najbitnije je da sam ja pred Bogom i ovim ljudima čist.
A znate što su meni radili, prijetili mi, vriđali me, telefonski, slali mailove, rekli da će me izist noć, znači najavili mi smrt...
Nije razlog ovome fjera, nego moja pitanja, kao ono gdje je otišlo sto kamiona zemlje iz mista. Policija zna sve, digao sam tužbe, ali ja ću im ipak sve oprostiti. I povući ću sve tužbe jer sam spreman na pomirenje. I povratak na ono staro vrime kada je sve bilo kako treba - kaže don Ivica.
A znate što su meni radili, prijetili mi, vriđali me, telefonski, slali mailove, rekli da će me izist noć, znači najavili mi smrt...
Nije razlog ovome fjera, nego moja pitanja, kao ono gdje je otišlo sto kamiona zemlje iz mista. Policija zna sve, digao sam tužbe, ali ja ću im ipak sve oprostiti. I povući ću sve tužbe jer sam spreman na pomirenje. I povratak na ono staro vrime kada je sve bilo kako treba - kaže don Ivica.
tanja šimundić bendić
Snimio joško šupić/cropix
Snimio joško šupić/cropix
Uokvireno!
Policijska istraga
Don Ivica nam je pokazao nekoliko mailova u kojem ga nepoznata osoba naziva raznim teškim riječima, citiramo: gubom, bijednikom, kurvalukom, velezloćom, govnom, smradom, gobovcem koji se treba gonit iz Dola, jer mu nijedna noć mirna biti neće, jer će ga ista ta noć izist, a strah će ga bit leć... Ovaj je dio priče na policijskoj obradi.
'Reka mi je da san tovar'
Dok ga ni bilo, u crkvi je sidilo 130 ljudi. Čim se vrni, eno ih 20. Devet nedilja pučki pivači ne pivaju, a čim je iša u Supetar, odma su stali na svoje misto.
Znate šta je meni reka pred biskupom Štambukom, meni starom čoviku od 80 godina? Reka je da lažen, da san tovar i magarac - kaže Ante Gospodnetić, vođa pučkih pjevača, 40 godina aktivni crkvenjak, vlasnik papine diplome za očuvanje crkvene baštine, koji svojom nogom, kaže, dok s oltara zbori don Ivica, na misu neće ići.
Pismo koje sam podijelio sudionicima na misi prve korizmene nedjelje 2012
Poštovani župljani!
U posljednje vrijeme svjedoci ste brojnih napada na mene, pa se i jedna grupa župljana nije žacala napasti me preko novina „Slobodne Dalmacije" s ciljem da me prognaju iz mjesta. Želim vam iznijeti cijelu istinu, kakva jest da možete pravilno razumjeti cijelu stvar. Evo glavnih točaka:
Kako funkcionira župa?
Svaka župa je samostalna jedinica u biskupiji. Ima svoju vlastitu blagajnu (ekonomiju). Ona nije povezana ni s kakvom drugom župom, niti mjesnim vlastima, a niti smije biti, prema Crkvenim i državnim zakonima. Župa Dol je bila, u povijesti, prilično bogata župa (ulje, vino) no, danas je vrlo siromašna. Svega toga nema, jedini prihod ŽUPE je milostinja + nekoliko stotina kuna od najma vrtova i 250 kuna po sprovodu. Moram reći da milostinja svake prve nedjelje u mjesecu ide u biskupiju, pa milostinja na Vel. petak, pa misijska nedjelja, nedjelja Caritasa i još neka prigodna sakupljanja kao Petrov novčić (29.VI). Da bi župa mogla pravilno funkcionirati potreban je budžet od oko 25.000 kuna. U to spada plaćanje struje, crkva i kuća, kancelarija, telefon (prema pravilniku biskupije), održavanje, tekući troškovi itd. Od moga dolaska 2000. godine ja sam, od svog novca, dodavao ono što je manjkalo da bi župa funkcionirala. Napomenut ću i da je don Ljubo, na odlasku iz Dola, darovao župi ono što je on utrošio - 7.509,41 kuna tako da vidite da ovi problemi materijalne prirode nisu nastali otkad sam ja došao. Ovu su primopredaju potpisali Ante Gospodnetić Kralj, Ivo Hrepić Goje i Pavao Arnerić Kačilo. Dakle da je nedostajalo novca nije ništa novo i nepoznato.
Budući da mi je predbačeno da se ne znam racionalno, recesijski ponašati (Jerko Gospodnetić Kralj), poslušat ću biskupa što je naredio: „Ako nemaš novca za svijeće, onda neka gore samo dvije na oltaru koliko je potrebno za misu." Zato vas unaprijed obavještavam ako prihoda ne bude za plaćanje struje, onda neće zvona zvoniti za nedjeljnu misu, ni za sprovod.
Što se učinilo za mojeg župnikovanja u Dolu
1978 - 85.
1979 . godine Iz svoga novca sam u župsku kasu namirio 422.800 dinara.
1981. prepokrio se krov crkve - postavio pod u šufit.
1981. Od Caritasa isposlovao 18.000 000
1982. Uredila se banja u prizemlju - besplatno radili prijatelji iz Postira.
1982. Postavljeno ozvučenje crkve
1982. Od dobrotvora - prijatelja dobavio 12.000 000 dinara (bio sakupljati u Belgiji)
1983. Elektrifikacija orgulja - dao od svog novca - 1.226.230 nabavljen veliki kameni stol pred
kućom, nabavljeni tepisi i staza (sudjelovali mještani)
1983. Isprosio po svijetu od prijatelja 12.767.515 dinara za sve gore navedene radove
1984. Elektrifikacija zvona 47. 500. 000 (mještani sakupili 39.000.000) sakupio od prijatelja po
svijetu za uređenje kuće i crkve 30.000 000 kuna.
1984. Nabavio aluminijske ljestve (koje koristi cijelo mjesto - a da se ni hvala ne rekne!)
1985. Na primopredaji ostalo viška 1.609.365
Uz ovo su izvršeni i drugi radovi kao betonski prsten oko crkve, otkapanje crkvice sv. Vida. Kroz to vrijeme bio je pokušaj oduzimanja Crkvi Crkvene konobe, pokušaj zauzimanja Dolca i mnoge druge stvari, o brojnim neugodnostima koje sam u to vrijeme doživljavao neću ovdje pisati.
2000. - do danas
„Jer se od prvog siječnja 2001. do biskupove vizitacije 15. studenog 2008. godine nije moglo namiriti sve župne izdatke, župnik je, iz svojih sredstava, podmirivao izdatke što iznosi ukupno 26.908 ili godišnje 3.363 kune. U to vrijeme snimljen je DVD Duhovno blago Dola čija je cijena bila 35.000 koju je, u cijelosti, podmirio župnik. Na žalost, prodana je vrlo zanemariva količina. Ukupno je župnik investirao 61.900 kuna svojih sredstava.
Tome treba dodati svu investiciju u „Mladicu" i prezentaciju župe na Zagrebačkom velesajmu. Ti troškovi prelaze 20.000 kuna, a jedina dobit od 1000 kuna je od župnika sv. Nikole u Koprivnici, koje sam odmah razdijelio članovima. Tako se ukupna župnikova investicija penje na preko 80.000 kuna. (Ovo je bilo rečeno u izvještaju o stanju župe na Bogojavljenje 2011. - komentar jednog pjevača na koru je bio „opet sere" uz smijeh i odobravanje mladih oko njega!) 2011. biskup je darovao za uređenje kupaonice na katu i župnikove spavaće sobe, kao i namještaja 26 000 kuna!
To je uglavnom ono što sam ja učinio i koliko sam svoga novca ostavio u Dolu.
Jerko Gospodnetić Kralj je rekao da ja prisvajam za sebe novac koji je sakupljen umjesto vijenca na grob nekih pokojnika. Evo što piše u blagajničkom dnevniku:
2002. Darovima za pokop Marije Gospodnetć Pište uređen oltar za Srce Isusovo. Obitelj prikupljala darove i sami uredili oltar.
2002. Od sprovoda Vlade Matulića kupljen novi ljubičasti pluvijal (novac predan župniku).
2003. Na sprovodu Lina Matulića prikupljen novac koji je utrošen za betoniranje staze pred crkvom, prikupljanje i radove vodio Slavko Matulić.
2005. Obnovljen kip Majke Božje od utišenja. Akciju organizirali ministranti.
2006. Na sprovodu Ivana Arnerića Bonete skupljen novac i uz pomoć Općine i drugih donatora obnovljen krov sakristije. Radove i brigu vodio Mjesni odbor.
2006. Na sprovodu don Mirka Matulića - kupljen kalež (novac predan župniku).
2008. Na sprovodu Marka Peruzovića - sakupljeno za „kucanje ura". Akciju vodila udruga „Hrapoćuša".
2010. na sprovodu Tonke Peruzović - kupljena nova kadionica ( novac predan župniku).
Na sprovodima Perice Hrepić Goje, Daria Gospodnetića i Marka Gospodnetića sakupljano za potrebe crkve, ali je, iz opravdanih razloga, novac predan obiteljima pokojnika.
Bilo je još nekih sakupljanja za potrebe crkve, ali niti novac, niti obračun nije predan župniku pa nije moglo biti zavedeno u knjige. A kod nekih sprovoda se nije sakupljalo za potrebe crkve pa ovdje nije ni moglo biti uzeto u obzir, jer se to Župe ne tiče. Ovo je samo letimičan pregled da se vidi što i kako se radilo i kako se trošio novac.
Župnikovi prihodi
Prema pravilniku o uzdržavanju svećenika (od 2000.godine) svi prihodi štolarine (blagoslov kuća, sprovodi ide u župnu kasu (dakle ne svećeniku), a iz župne kase Dola župnik dobiva godišnju nagradu 5.420 kuna što je mjesečno 451 kunu. Kako je s tim prihodima nemoguće živjeti cijeli mjesec, Biskup još daje potporu u visini od 4200 kuna. I to je moj novac i kako ću ga ja upotrijebiti to se nikoga ne tiče. Nije ni kršćanski, ni ljudski gledati u nečiji tanjur.
2010. godine bilo je 160 misa u Dolu - preporuča se svećeniku da taj novac ne uzima za sebe nego ga upotrijebi u dobrotvorne svrhe!
Župa je svoja ustanova i ima svoju blagajnu, a župnik je samo radnik koji radi u toj ustanovi i za to prima nagradu!
Zašto me se progoni
Ovdje se isprepliću različiti interesi. Ja ću navesti, prema mom sudu, one glavne.
Vraćena je župi škola i Dolci, kao i Mihov rot. Da je to trn u oku mnogima pokazuju
činjenice. Iako je sve uknjiženo na župu, još uvijek neki tvrde (i uvjereni su) da nikad neću dobiti ključ od Crkvene konobe, a time i cijelu zgradu u vlasništvo.
Bilo ih je (i ima ih) koji su se nadali privatizacijom doći do svega ovoga i onda sve skupa prodati i lijepo zaraditi. Možda bi se taj plan bio i ostvario, ali je povratom imovine sve propalo. I da su me, onda kad je počelo, uspjeli otjerati, možda bi se plan i ostvario, jer teško da bi se drugi svećenik miješao u te stvari.
Kada sam kod škole, mještani trebaju znati da se „ Centar za vinokulturu" nije držao ugovora. Nikada nije najamninu investirao u zgradu. Nikada nije plaćao najam, a upotrebljavao je konobu (prema ugovoru), kat (mimo ugovora) i dvorište ispred (mimo ugovora). Preko 250 metara kvadratnih prostora. Nije, po ugovoru, smio to prenositi na Agrobrač. Nitko od ovih ljudi koji su i tada bili, na ovaj ili onaj način, u mjesnoj vlasti nisu postavili pitanje zašto se ne poštuje ugovor? I sada Župa mora popravljati ono što je trebalo biti popravljeno. Tko će snositi štetu? Za godinu dana je župa dobila, sudskim putem, da je „Agrobrač" dužan platiti oko 3000 eura i kamate i to samo za 88 metara konobe. Sada ide ovrha!
„Centar za vinokulturu" nije plaćao struju pa je isključena. Čujem da je dug preko 20.000 kuna. Ako mi želimo sada priključak, onda moramo platiti taj dug. Tko će Župi nadoknaditi ovu štetu? Zašto nisu mjerodavni ljudi iz mjesnog odbora tražili od Općine da se detaljno kontrolira ugovor i da ne nastane ova šteta? Tko će je sada nadoknaditi?
Igralište i pitanje zemlje. Mojim zalaganjem i pristankom se počelo graditi igralište. Da sam htio, mogao sam to spriječiti. Odvezla se zemlja prve kvalitete. Preko stotinu kamiona. Kamion zemlje košta, na Braču, 1.200 kuna. Tražio sam od bageriste da stavi u župski vrt nekoliko „kašika". Odgovorio mi je da ne može, jer da je zemlja prodana. Govorilo se da će zemlja poći za tampon. Kasnije se ispostavilo da je tampon plaćen, a zemlja odnesena, a osim toga se pričalo da je zemlja potpuno bezvrijedna. Postavio sam pitanje na sastanku Udruge (imao sam pravo bio, bio sam član nadzornog odbora): „Gdje je zemlja koja je odvezena i što je sa njom?" Zoran Gospodnetić mi je odgovorio da se to mene ne tiče i da je sve u redu. Tada sam dao ostavku na članstvo u udruzi. Tražio sam, pismenim putem, odgovor na ovo pitanje i od Općine, i od Mjesnog odbora i Udruge, ali nikad nisam dobio odgovor. Na to pitanje sada imam pravo, kao zakonski zastupnik vlasnika. Interesantno da nitko od mještana javno ne postavlja ta pitanja.
Postavio sam Općini pitanje koncesijskog ugovora. Radi se o preko 1600 metara
kvadratnih prostora. Tražio sam i najam za ove terene. Digla se paklena galama. Ja bih samo pitao sve koji galame da li bi oni dali svoje zemlje. I to pitanje će se urediti na ovaj ili onaj način. U pravnoj državi mora postojati vladavina prava. Nepoštivanje zakona je i nepoštivanje države. Mjesne i općinske vlasti bi to trebale znati.
Prekinuo miješanje novca - ono što pripada Župi je župsko. Što se sakuplja i daje za crkvu
pripada Crkvi. Župom upravlja župnik i njemu pomaže ekonomsko vijeće - ljudi koje on predloži biskupu na imenovanje (to je Crkveni zakon). Župnom imovinom upravlja župnik i odgovoran je Crkvenim vlastima. Crkvena se imovina ne može upotrebljavati za potrebe mjesta. (Kod razumnih ljudi moguća je suradnja). Neki su htjeli eventualnom prodajom škole urediti i „Ložu". Kad sam rekao da to ne ide, nastao je rat. Nikako ne uspijevam dobiti konačni i detaljni obračun što je učinjeno, koliko i kome se platilo za učinjene radove novcem koji se skupio za crkvu na nekim sprovodima.
Kad bi se plaćao najam za igralište, najam za školu, da Župa ima novce koji su nestali nebrigom (najam kojega je trebao plaćati Centar za vinokulturu, novac od prodane zemlje od igrališta, najam za „teze" i konobu ), danas Župa ne bi bila u novčanim problemima.
O onim malim, sitnim privatnim interesima neću govoriti. Ovo je ono najvažnije.
Tko me progoni
Ovo su ljudi koji su se urotili protiv mene, prema pisanju „Slobodne Dalmacije" od 20.I. 2012.
Juraj Matulić Zoje: 1983. godine u jednom sudskom procesu svjedoči protiv Župe, a u korist Općine Brač. Tada se pokušavalo izbaciti Župu iz posjeda „Crkvene konobe." Kasnije je pokušavao krivnju skrenuti na župnika da ga župnik „vuče po sudovima." (Postoje sudski zapisnici - uvijek se mogu objaviti!) I zato sam „vražji čovik", jer sam se odupro traženjima Općine i ljudi s kojima je on tada šurovao!
Ante Gospodnetić Kralj: prema usmenom dogovoru koristio se s 220 metara kvadratnih Crkvenog dvora, štale i konobe od proboja ceste, koncem šezdesetih godina do 1985. godine kad biskup Celestin naređuje tadašnjem župniku da mora napraviti pismeni ugovor o korištenju. Ugovor je napravljen tako da je dotični, prema potrebi, župniku orao vrt (kojega je povremeno i sam koristio) i koristio sav spomenuti prostor. Kada sam ja tu nepravdu htio ispraviti i poslao mu prijedlog novog ugovora, s određenim plaćanjem - vraća pošiljku neotvorenu, a on sam prostor prazni i prestaje koristiti. Došao me napadati kad sam Crkveni maslinjak dao na obradu Zoranu Gospodnetiću.
U razgovoru s biskupom je iznosio laži protiv mene (tvrdio je da nisam bio barbi na sprovodu - a bio sam) što je mene iznerviralo pa sam rekao „lažeš kao magarac" (što je obična uzrečica kad netko otvoreno laže), a on sada navodi da sam rekao da je „tovor i magarac". Da rekao sam da laže, jer nisam mogao pojmiti da starac od 80 godina i još s posjedovanjem „papinog blagoslova" može tako lagati i to pred biskupom! I svi prisutni znaju da je tako bilo, ali ne govore istinu! No, taj isti čovjek je rekao Biskupu da „neka biskup priča svoju priču, a on zna drugačiju"! Radilo se o negdašnjem župniku don Miji Klariću, protiv kojega se isto digla pobuna, a jedan od kolovođa te pobune je bio baš Ante Gospodnetić. Isto tako je bio i među inicijatorima pobune protiv don Ljubomira Galova kad on nije htio pozvati biskupa za blagoslov telefonske govornice. Napominjem da je bio jedan od glavnih pobornika da se mjesna fijera prebaci na prvu subotu mjeseca veljače, ali kad su se neki koji nisu redoviti vjernici u crkvi pobunili, onda se postavio kao kolovođa na njihovu stranu. Vršio je pritisak na (brojnu) rodbinu, posebno sestre: „Ako budete išle u crkvu, više mi niste sestre." (Ovoga u pismu nema: napominjem da pjevači štrajkaju od konca svibnja : Nisu bili ni na Duhove, ni Tijelovo ni Srce Isausovo i najmanje dvadesetak nedjelja - ovo je činjenica - ne znam od kuda 9 nedjelja , ali tako su sve izjave kod njega i svih „štrajkača")
Zoran Gospodnetić Postavor: time što se stavio na nezavisnu listu Duška Hranuelli (koji je kasnije optužen zbog pedofilije) ispao je iz općine pok. Marko Gospodnetić, dobar vjernik, vrstan pjevač koji je svake nedjelje dolazio na misu u Dol iz Supetra (oko 25 km amo tamo). Na sprovodu sam, u oproštajnoj riječi (ne u homiliji), rekao koliko je pokojnik ljubio Dol, da je sračunat troškove u zadnjih 20 godina prešlo bi 5 000 eura, a što je doživio od Doljana. Taj sam govor objavio na svojoj web stranici (www.don-ivica.net) što je strahovito razbjesnilo i uvrijedilo Zorana i Antu Gospodnetića i njegovog sina Jerka. Čini se da neki ljudi ne žele priznati istinu!
Jerko Gospodnetić, kao član, a sada i predsjednik etno eko udruge, sudjelovao je u svim makinacijama protiv imovine župe, a i u odbacivanju svih mojih prijedloga oko čuvanja duhovnog blaga Dola i sada me optužuje da sam u suprotnosti sa svim mještanima. Svakako da je to radi gore opisane činjenice o štali i konobi.
Petar Matulić - Repić: Na Uskrs 2010. poslije mise, došao je do mene, derao se u crkvi, tukao šakom po oltaru i galamio: „Poć ćeš ća". Da bi, pošto poto, uklonio mene kao župnika, tražio je od kćerke da za vjenčanje zatraži od mene da ne budem u crkvi, a da vjenčanje obavi drugi svećenik. Jasno, nisam pristao. I sam Biskup mu je na vizitaciji rekao: „Ako ne želiš župnika, imaš mnogo drugih svećenika pa idite k njima." A on sada izjavljuje da nisam htio „udati njegovu kćer u dolskoj crkvi". U nedjelju prije nego je izabran za predsjednika mjesnog odbora me vrijeđao: „Tovare, tovorski, dabojdo krepo, kreponega te na čivire nosili." Na cesti, nakon sastanka sa biskupom je rekao „trebalo bi ga tuknut." Te večeri je sa „Mira" Snježana Matulić, bacila kamen da me pogodi, ali je naišao Vinko Baloević autom i ja se makao, a ona je pogodila auto i probila mu haubu. Sve sam prijavio policiji.
Katica Arnerić - Boneta: prije nekoliko mjeseci je od mene tražila da joj izdam smrtni list (radi uknjižbe) čovjeka koji nije upisan u maticama umrlih, niti se u župnom arhivu ne nalazi nikakav trag o njegovoj smrti, niti je upisano u knjizi Stanje duša. Od tada sam ja za nju smrtni neprijatelj.
Vlatko Matulić - prije 2 i pol mjeseca pokušao me fizički napasti.
Stanko Matulić - vjerojatno me osuđuje što sam, mimo liturgijskih propisa, njegovom nekrštenom sinu dopustio da bude ministrant kad bi dolazio na ljeto, što sam ga uzimao s nama na izlet u „Božićni grad" - tako i treba svećeniku koji ne gleda na propise. Osim toga zaboravio je da sam ja njegovoj pokojnoj sestri Eciji dao prvu pričest (što nisu htjeli drugi župnici - zbog njezine bolesti). Čak sam i u bolesničinoj sobi slavio misu, što se tada prvi put dogodilo u Dolu. Ili je ovo način na koji pokazuje zahvalnost!
Šime (Rajko Gospodnetić) je sada protiv mene , a zaboravio je kako su me nasamarili oni s kojima je bio posvađen; ja tada nisam znao sve te odnose, niti sam znao čije su ovce pa sam ga s oltara kritizirao zbog ovaca na čimatoriju. A danas je s nekima od tih u savezu protiv mene.
Što mi predbacuju - koje sam ja to grijehe počinio, po izjavama u navedenoj Slobodnoj Dalmaciji
90 % mještana ne dolazi na misu. Nikada nisu išli Doljani na Misu u tolikom postotku. A poznato je kako neki štrajkači nisu bili na Misu ni na Tri kralja. Na nedjelju brojenja 4.IX. je bilo 57 osoba u crkvi što je za selo od 107 stanovnika (prema blagoslovu kuća) vrlo velik broj. Uostalom, mještani dobro znaju da ovaj broj od 90% nije istina. Osim toga, lijepi broj ljudi izvan Dola, posebno preko ljeta, je dolazio na misu. Trebam reći da mi je to naviješteno prije nego je počeo štrajk: „A ča ćete učinit ako van se isprozni crikva? Radi istine treba napomenuti da je, u posljednjih deset godina, umrlo više od 20 osoba koje su redovito dolazile na misu. I tih osoba nema, na njihovo mjesto nitko novi nije došao!
„Glasoviti pučki pjevači neko vrijeme glasa ne puštaju..." Svi mještani dobro znaju da ja nikoga nisam potjerao, oni su sami prestali dolaziti. Neka dođu i neka pjevaju. Nitko im neće braniti. Samo komediju ne dopuštam. Ja njima nedjeljom smetam, a na sprovode im ne smetam. Ne može biti sprovodna misa svečanije pjevana od nedjeljne mise. A neće se nekome za sprovod pjevati, a nekome ne pjevati. Svima isto i to onako kako predviđa „Red sprovoda."
„Obredi vjenčanja se obavljaju u drugim crkvama..." Mještani znaju da to nije istina, jer je već opisani slučaj bio jedini. A ponovit će se samo ako se netko opet bude tako ponašao, tražio od mene da se ne držim Crkvenog zakonika. Zaboravljaju da je bilo vjenčanja iz drugih župa u našoj crkvi i da to nije ništa novo ni u Crkvi, ni na svijetu.
„ Djeca idu u druge župe na vjeronauk..." Doista, neka djeca idu u Postira na vjeronauk iz opravdanih razloga i u dogovoru sa mnom kao župnikom. (Bez moje dozvole ta djeca ne mogu primiti Prvu pričest i Krizmu u drugoj župi - to neki ne znaju ili zaboravljaju). Neka djeca ne dolaze ni ovdje, ni drugdje na vjeronauk, jer im ni roditelji nisu išli na vjeronauk. A neka djeca dolaze redovito na vjeronauk ovdje. I toga ima u svakoj župi na svijetu! Dol nije ništa posebno! No, posebnost je u tome što u Dolu neki roditelji zabranjuju svojoj djeci ići kod župnika na vjeronauk i na misu. Zaboravljaju Isusovu riječ: „Tko sablazni jedno ovo malo dijete, bilo bi mu bolje objesiti mlinski kamen oko vrata i baciti se u more." To je Isus rekao!
„ Nakon silnih dopisa, molbi, primjedbi poslanih na brojne Crkvene adrese..." Mogu samo reći da su time više naškodili ugledu sela, nego meni. Jer sve ovo, kao i mnogo drugih stvari sam i ja poslao navedenim Crkvenim adresama. I ostat će zapisano u arhivima.
„Uspjeli su da dobije premještaj kod supetarskog župnika" Ja sam išao sam na godišnji odmor i liječničke pretrage i u dogovoru s Biskupom malo produžio. Ni jedne sekunde nisam bio premješten kod supetarskog župnika. I ovo je još jedna laž, kao da će ponavljanjem laž postati istina.
„ Zoran Gospodnetić pokazuje peticiju kojom Doljani traže njegovu smjenu..." S peticijama se u Crkvi ništa ne rješava. Osim toga nije ni vjerodostojna, jer nije provedena kako se peticije provode. A sasvim sigurno znam da su potpisivali neke koji se nisu sami potpisali. Izvor je potpuno vjerodostojan! Meni peticija nije nikada pokazana. Vidio sam jednu fotokopiju! Uostalom i imenovani je bio u grupi kod biskupa 12.X. kad su jednoglasno rekli: „Radije bez svećenika, nego on."
„Pero Matulić, - kako je na misama propagirao neulazak u EU umjesto da govori o stvarima nužnim za mjesto." Istina protivnik sam EU (iako sveti Otac zagovara tu liniju - ali u politici sveti Otac nema pratnju Duha Svetoga pa me to ne vezuje kao vjerska istina! ), ali to je moje legitimno pravo. No, kad god govorim o stvarima koje se tiču mjesta kao: odgoj djece, trovanje mačaka i ovaca i sl., onda se demonstrativno napušta crkva i viče kako svašta balim i podbadam. A moram reći da sam od Mjesnog odbora dobio pismenu zabranu da se ne smijem dirati u stvari obitelji. Mislim da je ovo jedinstveni primjer takvog miješanja. Tu zabranu je potpisao čak čovjek koji ne spada u župu Dol, niti redovito dolazi u Dol na misu.
„Svašta mu zamjeraju, to što im je poznatu dolsku fijeru umjesto tradicionalnog datuma samovoljno prebacio nekoliko dana kasnije, bez konzultacije s mještanima..." Svi vi mještani dobro znate da kroz moje vrijeme župnikovanja NIKADA fijera nije bila drugog datuma osim na dan kad je. Htio sam, radi dobra sela, prebaciti je na prvu subotu veljače. Dugo se o tome pričalo. Jedan od glavnih zagovornika bio je Ante Gospodnetić Kralj, a ideju su podržavali i skoro svi pjevači... čak i neki mladi. Kad sam to najavio, onda je Pero Matulić Repić demonstrativno napustio crkvu. A kad je nastala pobuna, onda se na stranu buntovnika stavio i Ante Gospodnetić Kralj i fijera je ostala na datum. I kao znak pobjede, u prvu klupu su došli predstavnici Općine i svi ovi koji sada štrajkaju. Ove godine (2012.) se fijera slavila kao i uvijek i to lijepo pjevano, svečano, pobožno, ali ovaj put štrajkači nisu došli, a niti oni iz Općine. Znači nije im do svetinje, nego do nečega drugoga.
„Ne posjećivanje bolesnika u kućama." Volio bih da navedu jedno ime bolesnika kojega nisam posjetio, a bio sam pozvan. Svake godine, o velikim blagdanima, s oltara reknem da ukućani prijave sve bolesnike koji žele i tko god je prijavio i pozvao me, došao sam. Nekima sam rekao pri blagoslovu kuća: kad god zaželite pozovite me. Neki su me pozivali, neki nisu. Zbog loših iskustva nigdje ne idem bez poziva, to jest izražene želje da dođem. Kod dviju bolesnica sam slavio svetu misu u sobi, što nije činio ni jedan drugi župnik u Dolu. U dvije kuće su mi zabranili govoriti o smrti, iako su bolesnici vrlo brzo nakon toga umrli! A napominjem i to da neki od štrajkača koji mi ovo predbacuju, sami nisu bili uz svoje bližnje u smrtnom času.
„O trošenju novca... „- već sam rekao da svoj novac mogu trošit kako ja hoću, a da nije ni ljudski, ni kršćanski gledati u nečiji tanjur. Treba reći da je velika većina njih dosta puta jela s mog tanjura, a da sam rijetko kada ja jeo iz njihovih! Kad sam već kod trošenja novca, onda su ova gospoda zaboravila reći da su pjevači svakog Božića od mene primali poklon - Danicu - a djeca poklon paketiće, ali da ja od njih nikada nisam primio ni jedan mali znak pažnje. Pojedini su uvijek učinili „krejoncu" pa to čine i danas. Ako je koji paketić za djecu ostao, onda bi ga odnijeli oni kojima nije bio namijenjen (vjerojatno zbog dobrog kućnog odgoja!)
„ Jerko Gospodnetić: traži za sebe novac od pogreba naših žitelja, onaj od vijenaca koji mi ulažemo u obnovu crkve i sela." O ovoj laži sam već pisao. Štolarina ide u župsku kasu. Novac koji je sakupljen za Crkvene potrebe treba biti predan Crkvi, a ne udruzi. Ni po kojoj logici, niti zakonu nije moguće da neka građanska udruga upravlja novcem darovanim Crkvi. A oni bi trebali župi predati sve račune za novac koji je utrošen za obnovu Crkvenih objekata, a sakupljen je za potrebe Crkve. Naglašavam da udruga i Mjesni odbor ne smiju, po zakonu, poslovati s gotovinom, nego isključivo preko žiro računa.
„Na dušu mu stavljaju Doljani stavljaju puno toga, nabrajaju :"
„nepoštovanje „- Bio bih vrlo zahvalan onima koji su to rekli da reknu koga to ja ne poštujem. Koga sam uvrijedio. Nisam nikoga u župi ničim svjesno uvrijedio! A ipak, svake godine, na dan velike ispovijedi javno molim za oproštenje ako sam nekoga nehotično uvrijedio. Mene nikada nitko nije zamolio za oprost, a mnogi su me i osobno i kao župnika uvrijedili i to ne samo sada i jednom!
I ovaj nastup u novinama pokazuje koliko imaju poštovanja prema svećeniku. Svoju djecu uče da me ne pozdravljaju na putu (ne pozdravljaju nikoga od starijih - čast par iznimaka). To da jedan momak otvara prozor od auta i prolazeći mimo župnika, koji mu po godinama može biti djed, kaže: „Majmune", sigurno spada u lijep i dobar odgoj. A zbog toga mi i zabranili dirati se u obitelji...
„neodržavanje obreda" - Bilo bi pošteno, ljudski i kršćanski reći koji ja to obred nisam održao. A mnoge sam pokušao oživjeti. No, jer mještanima - vjernicima nije stalo do njih pa sam ih prestao držati. Recimo: ure klanjanja na Cvjetnicu - nitko nije dolazio na klanjanje - pa sam ja kriv što sam ih dokinuo, a ostavio samo jednu uru. A ni na tu uru lani nisu došli pjevači pa nismo ni pjevali „Prosti moj Bože!" „Baraban" sam dokinuo, jer su pričali naokolo da im je to „tlaka" i da na silu pjevaju. I kad sam rekao ako žele pjevati neka pripreme sve potrebno, nisu pripremili i nije se pjevalo, makar su obećali. Sad ja kriv!
„laži kojima se nabacuje s oltara" - da su pravi i pošteni kršćani onda bi me upozorili na te laži... Isus je rekao: „Ako brat tvoj pogriješi, idi i prekori ga nasamo". Nitko mi nikada nije ni jednu stvar rekao.
„ vriđanja s oltara, podbadanja" (kaže Pero Matulić) kad god reknem neku istinu koja se njima ne sviđa, onda ih vriđam i podbadam. Sve su predike objavljene na internetu - nitko me nije zbog toga kritizirao, dapače mnogi preko ljeta dolaze u Dol samo zbog propovijedi!
„Crni nas Doljane ... kritizirao sam mnoge, izrugivao se mnogim manama pa i svojima, a kad sam pisao kozeriju na teme iz župske kronike - nisam ništa izmislio. Sve je utemeljeno na župnoj kronici. I kad smo kod toga, moram reći da nikada, u 43 godine svećeništva, nisam primio toliko uvreda kao od nekih Doljana, a ovi upravo navedeni prednjače. Svaka čast onim ljudima koji me susreću s ljudskim i vjerničkim poštovanjem i oni su velika većina u Dolu.
i u internetskim propovijedima": Do sada je moja stranica otvarana preko 164 000 puta. Primio sam brojne pohvale od svećenika za pomoć koju im dajem u internetskim propovijedima. Još mi nitko nije rekao da su to laži.
Navest ću i to da su sva dolska djeca (sada već momci i djevojke - pa i oženjeni) kod mene se prvi put susreli s internetom, čak dolazili i surfati, a da ne govorim o skidanju lektire za školu. Ovdje ću spomenuti, da se vidi s kim imam posla i po nerazumnom ponašanju jednog roditelja, kad sam upozorio na nešto što bi moglo biti vrlo loše za njihovo dijete u vezi interneta.
Što sam sve činio i pokušavao učiniti
Najprije rad s mladima. Samo ću nabrojiti ukratko. Imam napismeno od nekih mladih, koji me sada niti ne pozdravljaju putem, kako sam im omogućio prekrasne doživljaje: razne priredbe, odlasci u Božićni grad, ručak u restoranu „Sarajevo" - a sve to mojim novcima, ne župnima (priznam da sam bio vrlo budalast i rasipan!).
Na ministrantskim susretima sam njima i čitačima plaćao ručak u restoranu u Lovrečini, opet svojim novcem! Danas su ti isti sve to zaboravili, dapače vrijeđaju me i psuju na mene, valjda tako i treba kad sam im poklanjao toliko brige, umjesto da svakom dadem sendvič, kao što su dobili svi ostali ministranti.
Nakon velike većine procesija ili nekih većih blagdana, vodio sam ih na pizzu ili na piće. Davao im sve što su dobili za blagoslov kuća (neki drugi svećenici to nisu radili), osim toga sam im davao na fijeru i za sprovode od milostinje neku malu nagradu. (Ne znam svećenika na Braču koji to čini).
Pokušao sam ih privoljeti da zavole pučko pjevanje (tu svaka čast Anti Gospodnetiću Kralju na poukama koje im je davao). Mnogi su mi govorili da od njih nikad pjevači. Vidjevši koliko treba imati strpljivosti s njima, znao je govoriti: „Vama trebaju roditelji ove djece podignuti spomenik!" (Vjerojatno se sada toga više ne sjeća). No, roditelji su evo podigli spomenik, ne meni, već sebi i svojoj djeci.
Odveo sam ih na Zagrebački velesajam (put su platili donatori!), ali sam ja vlastitim novcem platio sve ono što je bilo potrebno za štand. Tako i slike koje su bile na štandu ukrašavaju, do dana današnjega, prostor Mjesnog ureda, a da me nitko nije pitao koliko to košta. Tamo se čuva i zahvalnica za nastup na velesajmu. A sada se tamo kuju sve zavjere protiv mene - i to spada u zahvalnost!
Uspio sam da nastupe na televiziji, na radio Mariji, nastupali su po raznim župama, na festivalu Don Bosco u Zagrebu i tu se jedan upoznao sa svojom curom (danas „pljuje" po meni). Trebali smo ići i u Stuttgart - ali su roditelji spriječili. Kako reče jedna majka, koja danas stoji na čelu borbe protiv mene, da sam ja to sve radio radi vlastitog promoviranja. Na ovom zadnjem putu je nastao dug , jer mladi nisu htjeli pristati da budu gosti župe, kao i svi drugi sudionici, nego sam morao uzeti hotel. (Imao sam obećanje pokrića troškova - na žalost se nije ostvarilo) pa je nastao dug kojega Zoran Gospodnetić uredno otplaćuje ne dajući ulje od maslinika Župi. Dakle, Župa plaća troškove njihove djece. Ali nisu od svoje djece uzeli onih 1000 kuna - svaki po 200, što sam im dao u Koprivnici od nagrade koju smo primili! Ovdje se prisjećam jednog retka iz Biblije: „I prijatelj moj, kome sam vjerovao, koji je zajedno sa mnom jeo kruh moj, protiv mene podiže petu!" Na žalost ispunit će se i druga riječ Biblije: Tko sije zlo, zlo će i požeti!
Učinio sam da bude radio prijenos mise iz Dola, televizijski prijenos mise iz Dola. Zaboravili su, ovi koji traže moju glavu i koji su me tako ružno ocrnili po novinama, da sam im ja omogućio nastup u raznim župama Austrije i Slovačke! Prisjećam se kako su ih lijepo primili i počastili, ali svoje obećanje, da će pozvati te ljude u goste, nikada nisu izvršili. Evo što je pisala Slobodna Dalmacija tada (ovi dani su upravo godišnjica toga izleta): „Gradišćanski Hrvati iz Bijelog Sela uzvratit će posjet Doljanima već u svibnju ove godine..." (obećanje ludom radovanje, kao i ispunjenje poziva pučiških pjevača prošle godine).
Pokušao sam nagovoriti, baš ove koji sada vode rat protiv mene, da se organizira „Ljetna Božićna priča u Dolu" što bi bilo pronijelo slavu Dola širom svijeta, a za mještane bi to bio izvor dobrih prihoda. Sve se vrlo lako odbilo.
Pokušao sam nagovoriti da bi napravili „festival pučkog pjevanja i običaja." Odbilo se i to. Jedan od glavnih protivnika te ideje je bio Zoran Gospodnetić. Kao razlog je naveo: „Ništa ne dolazi u obzir da ja žrtvujem subotu kad se gre u puhe" ( član je eko udruge koja bi trebala štiti prirodu, a on „gre u puhe" - pusi su zakonom zaštićeni!). Druga mjesta sada organiziraju takve festivale i mnoštvo ljudi preko ljeta ide tamo.
Bio sam sastavio i predložio, kako Mjesnom odboru i udruzi Hrapoćuša, tako i općini Postira jedan program pod nazivom „Duhovno blago Dola". Nitko se na to nije ni osvrnuo.
Isto tako i za najnoviji pokušaj da donesem u Dol umjetničku galeriju Tomislava Ostoje (spreman je svoja djela darovati Župi) nema nikakvog zanimanja, a stvar bi mogla ubrzo propasti.
Na koji način me se progoni
Najprije se okupio određeni broj ljudi koji su kasnije sebe nazvali „Mjesna agencija" i odlučili
me prognati iz mjesta. Poslali su svoju djecu sakupljati potpise. Što je to bilo i kako je bilo vi dobro znate. No, tom peticijom nisu ništa uspjeli. U Crkvi, kako već rekoh, peticije ne pale. Crkva ima svoje zakone. Kad su vidjeli da peticijom ništa ne postižu, onda su počele
b) prijetnje. Pa eto budući da je jedan veliki broj ljudi potpisao i ti organizatori tvrde da svi potpisani stoje iza njih, red je da svi znate što sam od tih ljudi dobivao. Znači da oni koji sada ne dolaze na misu potpisuju sve što je tamo napisano. Onda je red da i cijelo mjesto zna tko iza čega stoji. Počeo sam dobivati anonimna elektronska pisma, e-mailove. Ovdje donosim samo neke da vidite kojim sredstvima su se služili i što su pisali:
"mjesna agencija" This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it. putem domene mondial.websitewelcome.com
20.4.2010.
za mene
Ovo je kontakt e-mail koji je kroz http://www.don-ivica.net/ poslao/la:
"mjesna agencija"
I dalje ne odgovarate na pismo koje smo vam poslali. To znači da nije problem u mreži već u vama. Bili bismo vam jako zahvalni kad biste objavili ono ali i ovo pismo. Nekad ste bili poštovani i cijenjeni u mijestu, danas ste za cijelo mijesto nitko i ništa. Danas ste za svih jedna velika nula. Donesite već jednom odluku. Neka ta odluka bude u korist vašu i u korist naše župe. N o prije nego donesete odluku molimo vas da dobro promislite. Promislite malo o tome što vas i dalje veže uz naše mjesto(vjerovatno ništa). Dakle, stavimo karte na stol. Rekli ste da odlazite kad vam jedna osoba kaže da idete. Zar onih 90% potpisa nije bilo dovoljno. Kako možete i dalje ići mirno na nedjeljnu misu govoriti kao da se ništa nije dogodilo. Od čega su vaši obrazi koji nikako da se zacrvene pred narodom, iako imaju razloga. Ako doista želite dobro Dolu onda ga napustite, jer se u zadnje vrijeme smanjio broj vjernika na nedjeljnoj misi(zbog vas i vašeg ponašanja). Uvjereni smo da bi se vašim odlaskom sve vratilo na svoje te da bi naša crkva ponovno "udahnula punim plućima" tj. povećao bi se broj vjernika na nedjeljnoj misi (kao što je nekad bilo). Pitajte se da li vi stvarno želite dobro Dolu, jer vaša djela pokazuju da ne želite. Nadamo se da ćete ovo pismo ali i ono zadnje također objaviti, neka cijeli svijet zna na čemu ste. Ako ga ne objavite shvatit ćemo to kao vaš strah od ljudi koji zasigurno još ne znaju pravu istinu o vama.
Lijep pozdrav...!!!
Nakon godinu i pol dana
tvoj prijatej This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it. putem domene mondial.websitewelcome.com
13.10.2011.
za mene
Ovo je kontakt e-mail koji je kroz http://www.don-ivica.net/ poslao/la:
tvoj prijatej
Ča je govno posrono i usmrdjeno, jesi jučer vidi di si i kud si, i na čemu si? Ča si ti misli da kad imoš potolicu od por krnevolih da ćeš pasat lišo?? Aaa bidne ti možjoni, kako moreš bit takov, je misliš čo na svoju starost, jesi promisli kako te neće imat ko nonki umit ni doć te vidit kad ostariš? Ostarit ćeš som, nećeš imat ninder nikoga oko sebe da ti pomože, jer ovih por ča je na tvoju stronu bit ćedu somo dok njima budeš od koristi, ako nisi zno. Moreš ti ostat u dol ča se mene tiče sve dok ne krepoš ali neznon hoće te imat ko doć obuć. Usmrdit ćeš se u kuću, miši ćedu te načet...a silan mi je i oni tvoj biskup, isti ste, ili je on čak malo gori. Zanimo me tvoja idućo propovid, brž će baš tema propovidi bit ovo poruka.. ali ovo si izve stručno, pokoro si pajiz, greš čunkon prima gori i jebe ti se za cili svit., a somo da ti rečen da si u predzadnjoj svojoj provokatorskoj objavi na internetu zaboravi par nazivi koji se koristu za tebe, a to su: „don jebo", „guba", „krnevol", „tovor" a ako ćemo bit malo finiji onda digod i „magarac"... a to ča govoriš da nimoš dice to ti ne viruje nikor, a ni ti som nisi siguran, jer od pustih puti nikad neznoš je se koji put zalomilo, ali jebiga, vajalo bi ploćat alimentaciju ali ako ti nimoš pinez zajot će ti tvoj šef slobodan, jer si ti dužan na sve strone, po nimoš nonki za sebe, jer ko to more u današnje vrime žerat šampjere, ploćat kurbetine i dugove na sve strone.... parićoj drvi ako se misliš fermat jer te čeko teško zima, i nemoj kad ispiloš da ti se osuši jer bude teško haštrit, ajme da, ti to ionako ne činiš, ti si POP, eee moj jebako da si ti bi pop kako vajo ne bi se vajalo pensat o temu, a ovako će ti vajat kupit još koju deku. Ali mogu ti reć da ti je jezo ovo zodnje vrime prilično nareso, ili si ga do sada držo u duboko(škrinju). I nemojmo se zavaravat, sve ča si čini u mistu, nisi čini zbog mista nego si sve čini kako biš čagod škurlo i stavi u žep, jer jebiga u današnje vrime ploća od 6000 kn je ništa za jednega somega, to je stvarno malo, kriza je. E, nego znoš čo, bliži se Božić, vrijeme nereda i tužbi, mogo biš pomalo izvisit natječaj za pravit jaslice jer konkurencija za napravit ih je veliko, boje reć evo me nego di san. A sad ako ti je crkveno teza prozna moreš digod i doli prinoćit, a ako su unutra još tovari onda je boje, imat ćeš družbu. Ma znoš, ni Bog pizda, moreš ti završit sjemenište i bit pop ali vidi on ča vajo a ča ne vajo, somo problem je ča ti ne viruješ u nijednega vraga, možda viruješ u kunu, eventualno euro, eto ti tvoja vira, tupino. A hoće bit ujo za usupot, ili će vajat dera soju?? Ne meritoš da ti se do kapja a kamo li čo veće. Vamo čiton ove tvoje baze po stranici po san naleti na puhe, ma isto biš ga bi primeči da ti ga je ko doni, ali biš obuli njušku, voli biš ti od nedije bar nožicu umisto hostije, ne bi ti smetalo ča je zaštićen, ali ča ćeš kad oni sa kojima si ti dobar ne moredu se uspet na česminu za ga ulovit. Zatim, puno ih je hodilo na misu a sad ćedu na odmor, ni pizdo na odmor, nego je svitu pun kurac tebe i tvojih sronjo, jer namisto da sereš doma di ti je za srat, ti šempre na sri oltora. I oni koji to moredu vonjat gredu i daje, a mi kojima ti smrod smeto ne gremo, ali ni to da smo mi finega nosa, nego ovi ti brate mili smrdu sila. ali jo mislin da u mistu svi judi imodu jednaka prava znat kad će ti doć šef, a ne sad ako je nikor primarijus ili neznon čo već, da oni znodu bar don pri da će doć, a obični službenici da saznodu tek pola ure pri... provo si ti to izvest ono po tvoju ali ti ovega puta to ni išlo za rukon. Sad me još somo zanimo koliko ćeš izdurat vode, ali nemoj se ti iznervirat, čuvoj zdrovje, kvragu i mi i crikva kad si ti u pitanju. A či ću ti već pisat,i som znoš sve, mogo bi ne fermovat svu šetemonu pisat o tebi i tvojima idejima ali ni potriba kad znomo svi sve, ovo je bilo tek toliko da znoš da mislimo na tebe.
P.S. ali isto nemoj ovo stavit na propovid, bilo bi to previše...
doljanin This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it. putem domene mondial.websitewelcome.com
15.10.2011.
za mene
Ovo je kontakt e-mail koji je kroz http://www.don-ivica.net/ poslao/la:
doljanin
gubo, govno, smradu, pičko, da bog da ti zvonilo pri rano, govno, krepo... jebote tovor grubega ispečenega, gobovega, zdreca ću ti jo gobu...
doljanin This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it. putem domene mondial.websitewelcome.com
18.10.2011.
za mene
Ovo je kontakt e-mail koji je kroz http://www.don-ivica.net/ poslao/la:
doljanin
Gubo jedna goni se iz Dola. već ti nijedna noć neće bit mirna, govno jedno nećeš već mirno spat, noć će te izist... ne sekiroj se nećeš se još puno fermat u Dol, a kad te izagnemo onda gubo išći di ćeš jer ti nimoš di, ti si jedon običan bjednik koji u životu ni stvori ništa osim kurbaluka po župskim kućima i veleku zloću koju ćemo ti skrotit, neće ti već bit široko, gledo ćeš ti kuda ćeš hodit, bit će te stroh poć leć a drugo da ne govorin....
c) Kad me nisu uspjeli prognati peticijama, zastrašivanjem, prijetnjama, pokušali su pritiskom na biskupa. I tada je Jerko Gospodnetić Kralj rekao pred biskupom: „Ovaj nam plan nije uspio, a sada prelazimo na plan B, a to je u medije." Eto, izvršili su i to.
d ) A Pero Matulić Repić je rekao: „Nemoj se začudit ako nojdeš vrota od crikve zabarikadirono." Pa dragi moji štrajkači, eto iza koga stojite i što podržavate. Znači vi podržavate i da me „izi noć!" A znam i za usmene izjave nekih koji su govorili da bi me trebalo biti stroh, jer da me po noći nikor od njih deset (koji su bili kod biskupa) može dočekot...
Sva ova pisma sam predao policiji i oni su izvršili uviđaj i stvar predali dalje. Ja sam, još jednom, pokušao stvar primiriti i učiniti da zbog ovoga netko ne bude kažnjen. I preko donačelnika, gospodina Ivice Vlahovića, poslao sam im ovo pismo, s molbom da im ukaže na ozbiljnost situacije i da bi netko mogao odgovarati. Evo mog pisma:
Don Ivica (Ivan) Matulić,
Župnik Dola i Škripa
Dol, 19. 1. 2012.
Općini Postira
na ruke g. Ivice Vlahovića
P o s t i r a
Predmet: Prijedlog pomirbe u Dolu
Obraćam Vam se s molbom da prenesete ljudima u Mjesnom odboru Dola sljedeće:
Događaji u Dolu su došli do takvih razmjera da mi se prijeti fizičkom likvidacijom, a bilo je čak i pokušaja. Uz ove prijetnje, širile su se i najogavnije priče i ogovaranja. S obzirom na fizičku i psihičku ugrozu, ja sam sve to prijavio policiji te vjerujem da je policija učinila, sa svoje strane, sve što su bili dužni prema zakonu.
Kao građanin imam pravo na traženje zakonske zaštite, kao i nadoknade za uvredu, strah i sve što je s tim povezano.
Molim da se stvar shvati ozbiljno kao što je i ja shvaćam.
I zato pred Bogom i svojom savješću izjavljujem:
Nisam nikoga osobno, svjesno i namjerno uvrijedio, omalovažavao ili klevetao.
Opraštam svima koji su me, na bilo koji način, uvrijedili, omalovažavali ili mi se prijetili ili pokušavali napasti.
Odustajem od svih mogućih prijava i koraka protiv, bilo poznatih ili nepoznatih, počinitelja pod sljedećim uvjetima:
da smjesta prestanu sva maltretiranja ljudi koji idu na nedjeljnu misu i vršenja bilo kakvih presija na njih. I neka se shvati i poštuje da u Crkvi nema protjerivanja svećenika na način kako se to u Dolu čini.
Da pjevači dođu, normalno, u nedjelju i blagdane pjevati kao što su to uvijek činili, s time da poštuju sve liturgijske propise. A ako ne dođu ili ne dolaze, neka javno ne okrivljuju mene, nego je to stvar njihove slobodne odluke.
Da svatko poštuje pravila i zakone institucije. Sa svoje strane ja nastojim poštovati i poštovat ću zakone kako države, tako i mjesta. Svi vjernici trebaju poštovati zakone i pravila Crkve.
Što se tiče imovinsko pravnih pitanja, to se rješava po zakonu, kako se drugi imovinsko pravni odnosi rješavaju, a što se tiče imovine Župe (Crkve), to će se rješavati po pravilima i zakonima kanonskog prava.
Ako netko ima nešto protiv mene, neka me slobodno tuži sudu, pa će sud dosuditi tko je u pravu, a tko u krivu.
Molim Vas da ovo moje traženje shvatite kao moj posljednji pokušaj da doprinesem smirivanju situacije (iako su oni jučer pozvali i novinare i ja sam bio prisiljen iznijeti svoje viđenje stvari). Ukoliko ne prihvate sve ove uvjete koje sam nabrojio, od A do E, onda ću biti prisiljen učiniti korake koje sam ovim pokušajem nastojao izbjeći, a posljedice toga će sami snositi.
Ovo sam napisao, jer kao svećenik i građanin, želim sa svoje strane učiniti sve da ne dođe do sudskih sporova.
A Vas, cijenjeni gospodine, molim da im prenesete ozbiljnost situacije i ukažete na posljedice koje iz toga mogu nastati.
S osobitim poštovanjem
i evo što sam dobio nazad:
REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJA SPLITSKO DALMATINSKA
OPĆINA POSTIRA
Polježice, 2
tel (021) 63 21 33
fax (021) 63 21 07
e-mail: This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it.
KLASA :022-03/12-01/35
URBROJ : 2104-05-03-12-01
Postira, 2.veljače 2012.god
Don ivica Matulić
Župnik Dola i Škripa
Dol
Predmet: Veza: vaš prijedlog od 19.sjećnja 2012 - dostavlja se
Poštovani,
Vašim naprijed navedenim pismom ste se obratili Općini Postira da putem zamjenika Općinskog načelnika, gdina, Ivice Vlahovića, Mjesnom odboru Dol prenese vaše viđenje Vašim međusobnih odnosa, a koji utječu na svih žitelja Dola prema Vama , prema Župi i Crkvi u cjelini.
Zamjenik općinskog načelnika je pismenim i usmenim putem zatražio sastanak svih strana, te naglasio ozbiljnost situacije i moguće posljedice sukoba, a na taj poziv su odgovorili Mjesni odbor Dol i udruga „Hrapoćuša" te su rezolutno odbili mogućnost održavanja sastanka i daljnjih razgovora.
Slijedom Vašeg dopisa, izvješćujemo Vas da je Općina Postira poduzela sve što je u njenoj moći, a na Vama je da odlučite o Vašim daljnjim koracima i mjerama.
Sa poštovanjem
Zamjenik Općinskog načelnika
Ivica Vlahović
s.r.
Prema tome, ja sam, sa svoje strane, učinio sve i unaprijed odbacujem bilo kakve prigovore. Svatko će odgovarati za svoje čine i pred Bogom i pred zakonom. Ipak moram ovdje naglasiti, radi onih koji dobro ne poznaju situaciju Dola da su članovi Mjesnog odbora, kao i članovi udruge Hrapoćuša skoro isti ljudi, većina od njih su pjevači, a crkovinarstva (fabricera) već davno nema.
Ovo je korak kojega sam učinio učinio sam radosna srca pred Gospodinom. Nakon predaje ključa od konobe, koja će uskoro biti, slijedi pronalaženje rješenja za najbolje i najkorisnije upravljanje školom. Onda sređivanje pitanja koncesije igrališta, a onda sređivanje imovinsko pravnih stvari sa zemljom koja je uknjižena na Crkvu, a momentalno je neki drugi drže u posjedu, bilo da je obrađuju ili ne obrađuju.
Kad ova pitanje sredim onda ću, ako Bog da, razmišljati o svojim daljnjim koracima.
Ovo je istina, a za korizmeno obraćenje je potrebno najprije priznati i reći istinu.
Na kraju, na početku ovog svetog, korizmenog vremena molim za oproštenje ako sam koga osobno uvrijedio, oklevetao. Isto tako, od srca, opraštam svima koji su me osobno i kao župnika uvrijedili, a konačnu riječ suda, meni i vama, izreći će svemogući i pravedni Bog.
U Dolu, na Čistu srijedu 2012.
Vaš župnik don Ivica