Angelica Sword

Znate li tko je bio Frank Kameny? Kad se govori o seksualnoj revoluciji redovito se spominje ime Alfreda Kinseya, ali za gay pokret je još važniji dr. Frank Kameny, čovjek koji je organizirao prve gay demonstracije 60-ih godina u SAD-u. Upravo je on navijestio smisao i svrhu gay revolucije u izjavi da je konačni cilj njihove borbe legaliziranje spolnog općenja sa životinjama. Naime, Kameny drži da je ''spolno općenje sa životinjama neotuđivo ljudsko pravo''. Doista šokantno. Ali, uistinu malo se zna o pojedinostima vezanim uz ovaj anarho-liberalni pokret.

''Prodavači-propagandisti zla ne samo da kontinuirano lažu nas i sebe nego je cilj njihovih života da promiču ponašanja i uvjerenja koja se suprotstavljaju životu'', ističe David Kupelian, kolumnist američkog časopisa Whistleblower na početku svoje knjige Marketing zla. U toj knjizi koju bi trebao pročitati svatko tko se želi više upoznati s gay pokretom i drugim srodnim anarho-liberalnim pokretima postsekularnog društva autor na intrigantan način raskrinkava američku industriju propagande u tzv. gender revoluciji. Pri prosudbi ovakvih društvenih pojava trebamo se klonuti svake površnosti i predrasuda koje bi nam mogle zamračiti put k istini. U prvom redu treba znati da nisu svi homoseksualci pristaše gay revolucije. Naprotiv, ima ih dosta kojima se gay pokret gadi i koji ga smatraju destruktivnim pokretom. Zašto? Upravo iz razloga što su ''kreatori kaosa'' gay populaciju učinili žrtvom prljave političke manipulacije u službi neoliberalne ideologije. Tu manipulaciju provodile su velike korporacije, porno industrija i ljevičarski pokreti. Obično se kaže da je gay pokret počeo 11. lipnja 1969. godine ''pobunom Stonewall''. Tada je došlo do sukoba prilikom racije između između policije i gay demostranata u ugostiteljskom objektu Stonewall Inn u New Yorku. Taj datum se spominje kao rođendan pokreta za ''gay oslobođenje'', što nije sasvim točno. Naime, već 1965. godine počele su gay demonstracije u filadelfijskom noćnom klubu Dewey's, popularnom okupljalištu homoseksualaca, lezbijki i transvestita. Zatim je uslijedila pobuna u Compton'su 1966. godine koja je rezultirala vandalskim divljanjem pripadnika gay aktivista prema policiji i upravi zalogajnice Comton's Cafeteria u San Francisku. S druge strane svijeta, u to vrijeme Duh Sveti nadahnjuje Crkvu socijalnim dokumentima i enciklikama. Među njima svakako treba spomenuti pastoralnu konstituciju Drugog vatikanskog sabora Gaudium et spes (O Crkvi u suvremenom svijetu). Upravo se u ovoj konstituciji ističe dostojanstvo i poštivanje ljudske osobe, veličina slobode, ljubav prema protivnicima, jednakost svih ljudi, socijalna pravda, svetost braka i obitelji, itd. Vrlo je važno proučiti socijalne dokumente Crkve da bismo se uvjerili kako nema nikakve osnove da gay pokreti blate Katoličku crkvu zbog nekakvog ''gušenja'' ljudskih prava i sloboda. U tom nizu treba svakako spomenuti i encikliku pape Ivana Pavla II. Evangelium vitae, o vrijednosti i nepovredivosti ljudskog života iz 1995. godine.

Krenimo dalje. Stonewall je označio prekretnicu za gay pokret, jer se nakon te pobune krenulo sa osnivanjem militantne političke organizacije Gay Liberation Fronta (GLF).

Rušenje tradicionalne obitelji

Gay revolucija nikla je na tekovinama kontrakulture. Ne možemo govoriti o gay pokretu ako ne dotaknemo njegovo sestrinsko krilo - feministički pokret. Utjecaj društvenih pokreta, a osobito feminizma, na odnose među spolovima pokrenuo je snažan udarni val: preispitivanje heteroseksualnosti kao norme. Bit feminizma, kakav se prakticira i o kakvom se pripovijeda u (re)definiranju ženskog identiteta znači brisanje određene biološko-kulturološke razlike između mušaraca i žena. Od tada se počelo sve više govoriti poput filozofa M. Foucaulta da je spolnost ''društvena konstrukcija''. Lezbijstvo je, zapravo, sastavni dio feminističkoga pokreta, istaknuo je sociolog Manuel Castells u knjizi Informacijsko doba. Bitna karakteristika postsekularnog društva je razdvajanje seksualnosti od braka. "Seksualno oslobođeno društvo" jednostavno postaje supermarket osobnih fantazija u kojemu pojedinci jedni druge konzumiraju prema potrebi ''bijegom od obveze''. Jedno je sigurno. Homoseksualaca je uvijek bilo i uvijek će ih biti, ali dok se nije pojavio gay pokret, nije bilo ni AIDS-a. Tijekom 80-ih i 90-ih godina prošlog stoljeća aktivisti za gay prava postajali su sve agresivniji i netolerantniji. Nisu se sramili u ime svojih ''prava'' gaziti i vrijeđati prava i osjećaje drugih i različitih. Glumeći ''žrtve'' krenuli su u nesmiljeni rat sa neistomišljenicima. Uistinu, homoseksualci su i bili žrtve, ali ne židovsko-kršćanskog morala nego jedino i isključivo svojih ''osloboditelja''. Oni koji su ih došli osloboditi, došli su ih uništiti. ''Kreatori kaosa'' iskoristili su ih za projekt ''strukturiranja društvene svijesti'' i borbu protiv fundamentalnih neprijatelja neoliberalne ideologije Novog svjetskog poretka. Činjenice pokazuju da gay pokret nisu samo podržavali neoglobalisti, već su mu zamah davale i sotonističke organizacije. Sjetimo se što se dogodilo u New Yorku 1989. godine? Gay aktivisti upali su u katedralu St. Patricka gazeći hostije, psovajući i bogohuleći na sakramente. Nameće se pitanje zašto se borba za ''gay prava'' pretvara u vandalski čin ako se tu uistinu radi o borbi za ljudska prava i dostojanstvo čovjeka? Nijedna kršćanska skupina koju su ocrnjivali pripadnici gay pokreta nije se slagala sa bilo kakvim zlostavljanjem homoseksualaca. Doista, čitav socijalni nauk Crkve gradi se na dostojanstvu, ljubavi i jednakosti svih ljudi pred Bogom. Napad na katedralu St. Patricka napad je na Krista, spasitelja i otkupitelja svih ljudi, pa tako i pripadnika gay populacije. Da su ciljevi gay pokreta krajnje nehumani svjedoči nam knjiga gay aktivista Kirka i Madsen Poslije bala. Tu se između ostalog ističe: ''Namjeravamo provesti preobrazbu emocija, uma i volje prosječnog Amerikanca preko isplaniranoga psihološkog napada, u vidu propagande kojom ćemo putem medija hraniti naciju.'' Na drugom mjestu, Kirk i Madsen naglašavaju kako u njihovoj borbi zbilja nije bitna istinita informacija, već je za gay kampanju jedino važno da ''cilj opravda sredstvo''. U tom pogledu, dozvoljeno je baciti se klevetama i lažima na protivnike, te ih nazvati pogrdnim imenima kao što je nacist, rasist i slično.

Kolumnist David Kupelian u knjizi Marketing zla[1] razotriva gay pokret kao subverzivan i vrlo opasan pokret kojemu je jedini cilj rušenje temeljnih moralnih vrijednosti. Proces demoralizacije društva i širenja ''kulture smrti'' diljem SAD-a nastavio se intenzivnije s ekspanzijom porno industrije. U poslu s porno industrijom mnoge velike korporacije vidjele su ogromnu korist. Vrlo brzo došlo je do sprege politike, porno industrije, narko kartela, farmaceutske industrije i medija. Nelogično je da gay pokret za oslobođenje bukne baš u zemlji koja je odavno skinula cenzuru sa striptiz kulture? Kad netko tko je odavno izgubio čednost traži još veće pravo na bludnost, treba se zapitati tko nas pravi ludim i što se zapravo krije iza dionizijevskog ludila na američkim ulicama? Da su feministički pokret i gay pokret nastali u Afganistanu nekako bismo razumijeli njihove frustracije, jer se tamo i za daleko manje stvari gubi glava. Ali, u New Yorku 1965. godine?! Treba uistinu biti naivan da se nasjedne na priču o ugnjetavanju i diskriminaciji. Ako pođemo od stare maksime da je Thanatos drugo lice Erosa, sve će nam biti jasnije. ''Seksualna revolucija'' 60-ih provela je kampanju za uništenje braka kako bi Ameriku pripravila na novu eru poganizma o čemu propovijedaju gurui New Age-a.

Cilj svih ovih aktivnosti je radikalno mijenjanje pojma braka i obitelji. Znate li da je u američkoj državi Connecticut tiskan službeni priručnik, Do It Yourself Divorce Guide (Vodič za razvod braka - sam svoj majstor), kako bi proces razvoda učinio što jednostavnijim? Doista, u Americi je poništiti brak lakše nego dati otkaz zaposleniku, ili mobilnom operateru. To je iz razloga što je stranka koja ugovara brak u bračnom ugovoru nepostojeća. Umjesto bračnog ugovora Amerikanci imaju bračni sporazum. Mudri papa Leon XIII. kao da je znao što će se dogoditi u Sovjetskom Savezu 1917. i u SAD-u 1970. godine kad je pisao encikliku Rerum novarum davne 1891. godine. U njoj između ostalog piše da je svaki čovjek slobodan u izboru i načinu života, te da država nema pravo ograničavati i mijenjati svrhu ženidbe, odnosno nema pravo uplitati se u unutrašnji život obiteljske zajednice. Borbu protiv obitelji kao ''svetišta života'' započela je intenzivno komunistička revolucija sa svojim satelitskim feminističkim pokretom. Dokle devijacije i zastranjenja razuma mogu ići daleko svjedoči Catherine MacKinnon, profesorica prava na čikaškom i mičigenskom sveučilištu. Ona brak izjednačava sa ''legaliziranim silovanjem'' napominjući da se želja muškarca prema ženi može smatrati silovanjem budući ''da ne postoje razlike između prostitucije, braka i seksualnog napastvovanja''. Povjesničari Steven Mintz i Susan Kellog, smatraju da je već u ranim šezdesetim godinama ''pokret za razvoj ljudskih potencija'' smatrao da su bračni i obiteljski odnosi prijetnja individualnom ispunjenju muškarca i žene. Kad je Lenjin došao na vlast u Sovjetskom Savezu 1917. godine jedan od prvih njegovih poteza bila je reforma bračnog ugovora. U knjizi Against Marriage and Motherhood autorica Claudie Card ističe kako je komunistička partija počevši od Lenjina do Staljina sustavno radila na uništavanju braka širenjem nemorala i nereda. U Sovjetskom Savezu sustavno se radilo na skidanju aureole bračnoj zajednici. Ako kažemo da je brak tek puki sporazum, ne možemo govoriti više o obitelji kao ''svetištu života''. Sagledajmo kakve su posljedice pokreta za seksualno oslobođenje? Broj seksualnih zločina se znatno povećao, abortusa je više nego ikada, pošast AIDS-a odnijela na tisuće života. Mnogi stručnjaci seksualnu disfunkciju našeg vremena nazivaju epidemijom. Psihopat Alfred C. Kinsey, ''otac seksualne revolucije'', uspio je uvjeriti milijune Amerikanaca da su ljudi amoralne, seksualne životinje. Zanimljivo, to isto piše i u Sotonističkoj bibliji Antona S. LaVeya! Kinseyja, čovjeka koji je poticao pedofiliju i seksualna zlostavljanja danas se slavi kao heroja gay revolucije. Slavi ga se kao prosvjetitelja Novog doba koji je znao hrabro pomicati granice ''mraka i zabluda''. Kinseyevi sljedbenici otvoreno su govorili da dolazi čas kad će prokreativna židovsko-kršćanska era biti zamijenjena s ''promiskuitetnim gay/pedofilskim rajem prolaznosti''. Nije li neobično da ljudi poput Kinseya nikad nisu bili proganjani zbog svog destruktivnih izjava i perverznog djelovanja? To se Amerikancima činilo cool jer su bili masovno hipnotizirani pedofilskim ''guruom''. Mnogi i danas slijepo vjeruju u njegovu ''istinu'' časteći ga poput ''boga'' među znanstvenicima. Njegov biograf James H. Jones u knjizi Dr.Yes opisuje Kinseya kao velikog reformatora koji je bio ispred svog vremena: ''Želio je potkopati tradicionalni moral, olabaviti ograničavajuća pravila...želio je promijeniti seksualne običaje i zakone za seksualne prijestupnike SAD-a''. ''Seksualni osloboditelji'' ne žele da silovatelji i pedofili čame u zatvorima. Ne trebaju se ni liječiti, jer sve je to cool. S druge strane, nevjerojatno je koliku mržnju seks gurui iskaljuju prema židovsko-kršćanskom moralu. Dennis Prager je tome posvetio čitavu knjigu pod nazivom Židovstvo, homoseksualnost i civilizacija. Najnovija istraživanja povezuju seksualnu revoluciju (koja se sad u novoj fazi naziva ''gender revolucija'') s planom opakog društvenog inženjeringa kojemu još ne naslućujemo cilj.

Kad su aktivisti za legalizaciju pobačaja 1968. godine krenuli sa svojom kampanjom, Betty Friedan iz organizacije NARAL, priznaje: ''Uvjerili smo medije da je cilj legaliziranja abortusa liberalan, prosvijećen i sofisticiran...Nismo se upuštali u ispitivanje javnosti, znajući da bismo bili poraženi. Zato smo izmislili rezultate lažnih ispitivanja. Objavili smo medijima da smo proveli istraživanje javnosti i da 60% Amerikanaca odobrava slobodan abortus. Ovdje se radi o taktici samoispunjavajuće laži. Malo ljudi želi pripadati manjini. Izazvali smo dovoljno simpatija da prodamo svoj program slobodnog abortusa izmišljajući broj abortusa koji se godišnje izvrše u SAD-u. Stvaran broj se približavao brojci od 100.000, ali broj koji smo stalno ponavljali medijima bio je jedan milijun.'' Bernard Nathanson, najzaslužniji čovjek koji je ''zakuhao'' kampanju za legalizaciju abortusa pod parolom ''pravo na izbor'' danas javno otkriva da se kaje se zbog velike tragedije koja je uslijedila a sad je i Amerikanci uspoređuju s nacističkom holokaustom.

Sveto pismo nas upozorava: ''Jao onima koji zlo nazivaju dobrom, a dobro zlom, koji od tame svjetlost prave, a od svjetlosti tamu, koji gorko slatkim čine, a slatko gorkim!'' (Iz 5,20). No, da li smo i mi kao kršćani odgovorni za ovu duboku moralnu i društvenu krizu? Da, odgovara John W.Chalfant u knjizi Abandonment Theology (Teologija odustajanja), kritizirajući ''duhovnike u odustajanju'' koji su šutnjom i pasivnošću pridonijeli širenju nemorala, bezboštva i ''kulture smrti''. ''Duhovnici u odustajanju'' prepustili su se letargiji i mlakosti. U propovijedi prigodom otvaranja konklava, 18. travnja 2005. godine, kardinal J. Ratzinger je rekao: ''Stvara se diktatura relativizma koja ništa ne priznaje kao konačno-valjano i koja kao zadnje mjerilo dopušta samo vlastito ja i njegove želje.'' Poljski filozof Ryszard Legutko kaže da je ''tolerancija'' postala glavno oružje za uspostavljanje diktature relativizma. No, ne radi se o bilo kakvoj toleranciji. Tolerancija koja promiče socijalni mir, slobodu savjesti i religije je pozitivna, dok je ona koja promiče zlo negativna. ''Negativna tolerancija'' koketira s opakim konstrukcijama novog društvenog inženjeringa. Najnovija konstrukcija s početka 21. stoljeća odnosi se na rodnu perspektivu i tzv. gender revoluciju. O čemu se radi? Rodna perspektiva ne priznaje nikakve bitne ili urođene razlike između muškarca i žene. Svako spolno usmjerenje smatra se pitanjem izbora. Pod krinkom ideologije rodnih prava niječe se temeljna različitost spolnog identiteta muškarca i žene. Sam pojam gender (rod) uvele su feministkinje na međunarodnim konferencijama žena u Kairu i Pekingu kao zamjenu za riječ spol. Europski parlament je 2006. godine proglasio pravomoćnom rezoluciju B6-0025/2006 kojom se uvode mjere za suzbijanje homofobije u svrhu zaštite ljudskih prava. U rezoluciji se ističe da je odbojnost prema GLBT populaciji (homoseksualci, lezbijke, biseksualci i transseksualci) jednaka rasizmu, ksenofobiji i antisemitizmu. Situacija se jako zakuhtala. Mediji, koji bi trebali imati funkciju nadzora, postali su predvodnici i izvršitelji perverzne revolucije. Peter Kreeft u knjizi Ecumenical Jihad (Ekumenski džihad) opominje: ''Vjerojatno će se pokazati da je seksualna revolucija najveća rušilačka revolucija povijesti, daleko više nego bilo koja politička ili vojna revolucija, jer ne dodiruje samo život, nego istinske izvore života.'' Fenton Bailey, producent dokumentarca Pornografy: A Secret History of Civilisation, tvrdi da će jednog dana pornografija postati tako svakodnevna i uobičajena da će se prikazivati potpuno otvoreno i bez tabua. Zar se to već ne događa?

Okultizam i gay pokret

Znate li da se najveća proslava „Noći vještica" odvija u gay kvartu Los Angelesa? Znate li da se tada okupi preko pola milijuna homoseksualaca i lezbijki? Što tamo rade, možemo samo pretpostaviti. Vjerojatno mole da se ostvare i posljednji ciljevi gay revolucije i da nova seksualna ideologija zavlada cijelim svijetom.

Jeste li uočili da reklame za gay skupove imaju okultnu simboliku? Sudionici gay parada svojim kostimima uvelike podsjećaju na opake likove iz filmova o Mad Maxu i Sodoma i Gomora (1950.). Ove ˝sotonističke karnevalske zabave˝ u pojedinim zemljama toliko zastrašujuće izgledaju da je u Nizozemskoj, najliberalnijoj zemlji EU-a po pitanju otvorenosti prema gender pravima, Hans Brugerman, bivši poslanik u gradskoj skupštini Amsterdama i nizozemskom parlamentu, za televiziju Reuters izjavio: „To je parodija od homoseksualizma". Nije tajna da gay pokret koketira sa sotonizmom. Da biste se upoznali s kojom je simbolikom riječ treba pogledati film Eyes Wide Shut (Širom zatvorenih očiju) na YouTube-u. Gay simboliku povezuje osmokraka, simbol nereda, kaosa i štovanja demona. Ovo koketiranje sa sotonističkim pokretom bit će nam jasnije ako znamo da je prva Sotonistička crkva osnovana 1966. godine u San Francisku, a da su nešto kasnije upravo iz ovog grada krenule prve gay povorke diljem svijeta.

Posuđeno iz:
http://www.prudencija.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=144:to-se-krije-iza-gay-pokreta-i-gender-revolucije&catid=1:izazovi&Itemid=2