Gost komentar Hildegunde Piza (Die Presse)

 

Jesu li dijelovi Europe postali nepodnošljivi za djecu?

 

U Beču se treba sutra proslaviti, u Gradskoj vijećnici, svečanim koktelom 30 godina postojanja klinike za pobačaje na Fleischnmarktu. Nakon burnih protesta Crkvenih dostojanstvenika slavlje se preselilo u jedan lokal u podrumu te vijećnice. To je autrijsko rješavanje: nakon kratkog lajanja i žestokih paljbi i bespomoćnog dokazivanja ne seli se  samo slavlje u podrum, nego i tema. A to je šteta. Vrijeme je da se postavi pitanje: Koliko mi odrasli podnosimo djecu?

            I nije nikakvo čudo da se Katolička Crkva bori za dostojanstvo nerođenog djeteta kao potpunog čovjeka. No, medicinska svakodnevnica nas prisiljava na razmišljanje: mi liječnici se susrećemo sa pacijentima koji trpe velike i teške depresije nakon pobačaja. To već davno nije nikakva tajna i znanstveno je obrađeno.  A ipak, tko govori o duševnim patnjama žene nakon pobačaja. To je tabu tema o kojoj bi se trebalo javno i bez ikakvih političkih prizvuka diskutirati.  Ovdje postoje tisuće žena (i muškaraca) koji trpe zbog spirale šutnje, jer im se  tumači - pa i liječnici tako govore - da je pobačaj kao operacija slijepog crijeva, rutinski zahvat bez posljedica. Postoje posljedice - duhovne boli, koje bi trebalo objasniti. Već postoje 35 godina  pavila o trudnoći (u Austriji) i obećanim jasnim mjerama, nije učinjeno ništa pa ni to da se odvoje savjetovališta za trudnice od liječnika koji vrše pobačaj. Neprihvatljivo je da to već tako dugo leži u političko-ideološkoj ladici.

 

Nikakvo ispitivanje motiva

 

Nema nikakvog ispitivanja motiva, nema ni službene statistike, niti anonimne o broju pobačaja u Austriji  da bi se moglo istražiti društveno političku dimenziju. Kako se može pomoći ako se ne znaju razlozi?

 

Jesu li dijelovi Europe postali nepodnošljivi za djecu? Samo pogled na Saveznu republiku Njemačku pokazuje svu dimenziju koja bi se mogla, analogno, prenijeti na Austriju. Prema Statističkom zavodu Njemačke, u Njemačkoj je službeno izvedeno 114.500 prekida trudnoće.  Skoro dvije trećine žena između 18 i 34 godine; 15 posto između 34 i 39 godina starosti, a samo 8 posto su bile žene od 40 godina i starije a oko 4 posto su bile mlađe od  18 godina  ( a 2006. godine bilo je 6590 prekida trudnoće kod maloljetnica, moja opaska), 41 posto su obavile taj zahvat, a da nisu još donijele na svijet živo biće. (to znači oko četrdesetak tisuća - cijeli jedan manji grad! moja opaska)

 

Brojevi tjeraju na razmišljanje. Čovjek se treba pitati: odakle to da očevi u debati uopće ne dolaze u pitanje,  da poneke žene vjeruju da je njihovo tijelo postalo, zbog trudnoće, lošije i srušeno; da dijete samo oduzima snagu, a ništa ne daje? Da sada baš ne „odgovara", jer predstoji jedno interesantno ekskluzivno putovanje, jer se stoji na strmim ljestvama karijere. Kada onda djeca „odgovaraju"?

            Čežnja za dječjim smijehom i neko zajedništvo generacija čovjek opaža ondje gdje se nalaze starački domovi, osnovne škole ili dječji vrtići. Tako mnogi idu u zološke vrtove, ne zbog životinja, nego jer tamo ima mnogo dječjeg smijeha.Tako i na mnogim drugim mjestima gdje se sakupljaju djeca.

            Radost u životu s djecom spada u temeljno raspoloženje života. Ili ipak ne?

Podjetinjenje društva je druga strana medalje, nezreloće, onog manjka nutarnjeg rasta, jer nedostaju djeca po kojima možemo i sami sazrijevati - i zdravi i sakati.  Nemamo samo intelektualni problem, nego i emocionalni. Djecu se gleda kao potrošačko dobro koje hoćemo ili odbacujemo. Oni više nisu „poklon", nego „posjed". Postavljaju se uvjeti i novorođenčad se podlaže kontroli kvalitete. Medicinski se može danas mnogo napraviti. Može biti dijete sa najvišom inteligencijom kome tjelesno nešto nedostaje: svijet muzike se više ne može zamisliti bez  pjevača Thomasa Quasthoffa. Nema „normalne" ruke, ali svojim glasom obuhvaća brojne koncertne sale. Sreća da njegova majka i njegova okolina nisu postavljali nikakve uvjete.

 

Obogaćenje i budućnost

 

Kad se govori o djeci, onda se ne govori samo o količinskom napretku nekog društva i demografskim podacima, nego i o kvalitativnom rastu, o duhovnom potencijalu. Ne može se nositelja Nobelove nagrade roditi, govori se na jednom forumu. Točno. Ali kolikima smo oduzeli mogućnost (potencijal)?

 

I vrijeme je da se, iz ideoloških podruma, izvuku činjenice i stave pred oči: Tko investira u djecu, obogaćuje sadašnjost, osigurava budućnost, za društvo i sebe.

 

Sveučilišna profesorica Dr. Hildegunde Piza, predstojnica Sveučilišne klinike u za plastičnu kirurgiju i obnovu tkiva u Innsbrucku. Majka troje djece.

 

I ovdje dodajmo stanje u Hrvatskoj.

 

Dugogodišnji negativan demografski trend u Hrvatskoj nastavio se i u 2008. godini

 

Dvije tisuće beba više, ali više i pobačaja

 

ZAGREB - Prošle je godine u Hrvatskoj rođeno 43.776 djece, a umrla je 52.151. osoba. Negativan demografski trend koji nas prati već godinama, lani je bio nešto povoljniji; odnos broja novorođenih i umrlih bio je, u 2007.  10.457 osoba, a u 2008. godini smanjen je za oko dvije tisuće, odnosno na 8.375.  Pozitivan prirast, posljednji put, smo imali 1997., kada je bilo za 3.537 više novorođenih, nego umrlih, a najveći pad zabilježen je 2003.godine kada je bilo čak 12.907 više umrlih, nego rođenih.

 Prema izviješću Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo za 2008. godinu, broj pobačaja lani je bio u blagom porastu, a u strukturi pobačaja i dalje su najzastupljeniji legalno inducirani prekidi trudnoće (42%, odnosno 4.497 od ukupno 10.616). Koliko rezultata daje državna pronatalitetna politika pokazuje podatak o porastu broja novorođene djece za 1.866 u odnosu na 2007. godinu, ali i činjenica da je od 4.497 žena koje su zatražile prekid trudnoće čak svaka druga bila u braku. Među ženama koje traže prekid trudnoće visok je i udio onih koje već imaju dvoje (oko 30%) ili jedno dijete (oko 20%) te autori HZJZ- ovog izvješća zaključuju kako se prekid trudnoće u Hrvatskoj još uvijek, u velikoj mjeri, koristi i kao sredstvo kontracepcije.

Pozitivan je trend zabilježen u broju legalno induciranih prekida trudnoće u mladih djevojaka do 19 godina, koji je sa 9,2 % u 2007. godini, lani smanjen na 8%. Ipak, čak se 380 djevojaka do te dobi odlučilo na pobačaj. Među ženama koje su prekinule trudnoću najviše ih je bilo u dobi od 20 do 39 godina.

Stopa legalno induciranih pobačaja najviša je u Virovitičko-podravskoj županiji (929 na 100.000 žena fertilne dobi), a slijedi je Primorsko-goranska županija sa stopom od 920 na 100.000 žena fertilne dobi.

Po stopi pobačaja ipak smo bitno ispod susjednih zemalja. Broj pobačaja na tisuću živorođenih u Sloveniji je dvostruko veći, a u Mađarskoj četverostruko veći nego u nas, a sličan je odnos i u pogledu prekida trudnoće kod djevojaka do 20 godina.( Prema pisanju Krstarice u Srbiji je bilo prošle godine 30.000 rođenja a 250. 000 pobačaja! moja opaska)

 

 

Objavljeno u Novom listu 31. kolovoza 2009.