Pravo posvajanja djece (adoptiranje) je dugogodišnje ideološko rovarenje šezdesetosmih...
Jürgen Liminski /Die Tagespost
Würzburg (kath.net/DT) postoji razlog da se podsjetimo na staru definiciju obitelji: „Zajednica vezanih ženidbom, muškarac i žena, zajedno s djecom, tvore obitelj. Ova zajednica stoji iznad svih društvenih priznanja i ona je već prije zadana. I treba je promatrati kao normalan temelj odnosa od kojega proizlaze različiti oblici srodstva."
Definicija se nalazi i u katekizmu Katoličke Crkve točka 2202 i sl. pa i drugim dokumentima Crkve, koncilskim tekstovima, govorima papa do Benedikta XVI. Muž i žena - obitelj se nalaze kao antropološki korijen obitelji, kao povijesna konstanta ljudskog društva, kao „prva naravna zajednica" i kao „prototip svakog socijalnog poretka"
Upravo ovaj korijen ove naravne zajednice, ovaj prototip treba razbiti. U najmanju ruku treba ga relativizirati i opljačkati mu ustavno utemeljenje i značenje. To je stari pokušaj onih koji su željeli uništiti obitelj '68. godine, onih koji ne priznaju ljudsku narav čovjeka i žele ukloniti spolove.
Pravo posvajanja djece bila bi kruna na dugogodišnje ideološko rovarenje. Ono je počelo propagiranjem potpunog hedonizma (uživanja), uklanjanja svih tabua i granica koje nudi priroda. Konačno uklanjanje svih seksualnih prirodnosti. Na kraju ovog procesa stoji i dijeljenje obitelji na pojedine dijelove.
Na ovaj duhovni, pogrešni razvoj upozorio je današnji papa, Benedikt XVI. već kao nadbiskup Münchena kad je rekao, 1980. u jednoj propovijedi o braku: „U onom trenutku kada se seksualnost potpuno odvoji od plodnosti, prijeti opasnost da se razbije i zajedništvo muškarca i žene u ljubavi, kao i njihova vjernost. Tako postaje jasno da jedan, prividno farmaceutski i tehnički događaj, uvađanje pilule i posljedice njene upotrebe, je samo izraz dolazeće, duboke, duhovne i moralne revolucije, koja će doći i do najdubljih temelja našeg društva."
Sigurno da bi se moglo „za pad zanimanja i spremnosti za povezivanje u brak i obitelj nabrojiti brojne uzroke kao: problemi stanovanja, ekonomske probleme, probleme u zvanju. No time nismo došli, ni rastumačili najdublji razlog. Ovdje je u igri jedan drugi odnos između nutarnjega i vanjskoga u čovjeku."
Kod prava na posvajanje djece kod istospolnih parova radi se dijelu ljudskosti, a ne uklanjanju diskriminacije, a još manje o slobodi. Krivo shvaćanje slobode kao slobode od vezivanja, prije svega od prirodnih datosti i prividna diskriminacija se upotrebljavaju kao oružje.
I konačno se u diskusiji homoseksualci pojavljuju kao žrtve, pa i u ozbiljnim časopisima i studijima. Tako se fokus usmjerava na parove, a ne na dobrobit djeteta. SPD ministrica je dala studiju po kojoj djeca sa dva oca ili dvije majke nemaju nikakvih posljedica. Ali, metodika koja vodi „rezultatima takve studije" je veoma sumnjiva. Ispitana (anketirana) su djeca i osobe s kojima djeca žive i to ne može držati vodu u znanstvenim istrživanjima posljednjih godina.
Za stvaranje identiteta, na primjer, je bitna identifikacija s ocem od šeste godine života. I prije treba oca i za spoznaju svoga seksualnog identiteta kad dijete izlazi iz svog simboličkog vezivanja na majku. Dijete treba oba roditelja. Psihologija govori o troangulaciji, trostrukom odnosu djeteta. Za dijete je bitan odnos među roditeljima. Ako nedostaje jedan spol kod roditelja, može doći do poteškoća u psihičkom razvitku djeteta.
Bilo bi interesantno istražiti, kako su odgojena djeca istospolnih parova, kako će se držati u točki hranjenja - jela ili u točki traženja partnera. Za to su potrebne dugoročne studije, a ne ispitivanje (anketiranje). Treba se pitati zašto se tako poznati Institut na univerzitetu Bamberg bavi takvim manipulacijama.
Definicija Katekizma ide dalje: „ Time što je Bog stvorio muškarca i ženu, osnovao je ljudsku obitelj i dao joj temeljne zakone. Njihovi članovi su osobe istog dostojanstva. U rađanju i odgoju djece očituje se stvarateljsko Očevo djelo." To je društveni prototip za predstavljanje velikih koalicija. O tome se ne bi smjeli varati.
I ako političari CDU/CSU govore protiv prava prisvajanja djece istospolnih parova, njihovi argumenti polako slabe. Ova argumentacija ne treba citirati Katekizam, ali svakako bi se trebalo obazirati na istraživanja razvojne psihologije i navoditi neurobiološke dokaze. Za to ne treba previše odvažnosti, nego pitati i druge ljude, a ne samo one koji stalno ulaze i izlaze iz ministarstva obitelji.
U riječi 'temeljni odnosi' iz katekizamske definicije zvuči uklonjeno ono što lijevi psiholozi od sedamdesetih godina imenuju kao gubitak funkcije obitelji. Oni misle da je obitelj izgubila, u razdoblju od zadnjih 200 godina, dakle od industrijalizacije i izlaženja socijalnih zakona, sve više i više zadaću ekonomskog uzdržavanja, brige u slučaju bolesti, individualnost, starost i tako dalje i prepustila državi, a obitelj se zaustavila samo na funkciji rađanja, socijalizaciji i gajenju nutarnje obiteljskih veza i intimnih emocionalnih odnosa.
U tome se mogu vidjeti i rasterećenja partnerskih brakova, ali i opasnost za stabilnost obitelji kao institucije. Kao i uvijek, radi se samo o osjećajima i i njegovanju međusobnih odnosa.
To je temelj zajednice obitelji. Može se reći da je ljubav temelj obitelji. I samo ovo još treba opljačkati. I posljedice su nesagledive. Pa i za Crkvu u Njemačkoj - (moj dodadatak, op prev.) i ne samo u Njemačkoj!