Merkel vidi nedjelju kao prigodu za duže spavanje i razmišljanje, njezin francuski kolega Sarkozy je želi iskorijeniti. Za Kath.net komentira Nathanael Liminski
Köln (kath.net)
Nedjelja je dan Gospodnji. Tako je gleda kršćanska tradicija. Sedmog dana svoga stvarateljskog djela je Bog Otac, prema knjizi „Postanka", počinuo. Prvi kršćani nisu poznali razliku između vremena za rad i vremena za odmor i molitvu. Ipak, ono što je tisućgodišnja kultura, ne izgleda više tako sigurno u ovim promjenjivim vremenima.
Nedjelja kao dan odmora je u opasnosti. Tako jasno moramo javno reći. Najnoviji napad na nedjelju kao neradni dan dolazi iz Pariza. Prividno sveopći i mogući, predsjednik Nicolas Sarkozy, želi pogaziti svoje izborno obećanje i liberalizirati zakone o nedjeljnom radu. Nije samo Crkva pokrenula akciju protiv. Široka koalicija sindikata, obiteljskih udruga i velikih Crkava se ujedinjuje i imaju većinu Francuza iza sebe. Prema najnovijem ispitivanju javnog mnijenja, 54% ispitanih ne želi nikakvo popuštanje dosadašnjeg zakona pa ni u turističkim područjima. Usprkos tome Sarkozy želi provesti svoj cilj.
Nedjelja u opasnosti - ne pogađa samo Francusku. I u Njemačkoj postoji, već godinama, težnja, „prodajne nedjelje" još više proširiti. Pojedini njemački trgovci imaju iza sebe jaki loby. No, upravo se formira protivljenje - otpor: u savezu za slobodnu nedjelju su Crkve, sindikati, i udruge sa istim ciljem. U redovitim „vremenskim konferencijama" informiraju o različitim razlozima i temeljima, zašto je, prema njihovom mišljenju, potrebno štititi neradnu nedjelju. Spektar razmišljanja ide od medicinsko - zdravstvenih razloga, preko prava radnika do društveno političkih očekivanja. Ova mreža se pokazuje jakom i svjesna je činjenice da, u jednom trenutku, vlada može brojiti vojsku, a ne dokaze. Kancelarka odgovara na pitanje što radi nedjeljom: „Naspavati se i razmišljati." Jasno je da ovaj odgovor predsjednice C - partije nije dovoljan.
To je razlog zašto je pet europskih parlamentaraca, među njima CSU - političar Martin Kastler iz Nürnberga, zahtijevalo od Parlamenta pismeno očitovanje o neradnoj nedjelji. Zahtjev nije, kroz tri mjeseca, dobio potreban broj od 50 plus X zastupnika u Straßburgu. No, koalicija raste.
Svaki obiteljski čovjek zna koliko je važno da u tjednu postoji, najmanje jedan, dan u kojem će se sakupiti svi članovi obitelju usprkos različitoj svagdašnjici. Mnogi političari se prikazuju kao obiteljski ljudi samo u predizbornim obećanjima, jer se inače ne bi trebalo plašiti da će se izgubiti neradna nedjelja. I potrebna je određena količina povjerenja i sigurnosti u narodnu pamet i mudrost da nas ne iznenade mjere. Pokušaj Sarkozya neće ostati jedini i posljednji. Novi će doći u vremenima privredne nesigurnosti.
Krizi se ne smije sve žrtvovati! Zato vrijedi: radnici, obitelji,. polaznici bogoslužja ovog svijeta - ujedinite se!
(Moj komentar - nešto mi je vrlo poznato!)