A GDJE JE DANAS NESTALA RIJEČ
Božić. Malo dijete, rođenje! Štalica, zvijezda repatica, pjevanje anđela, pastiri.. jedna prekrasna idila. Idila kojom smo opkolili ono najvažnije na što i ne mislimo, a to je da je Riječ Božja postala čovjekom. Na to uopće ne mislimo. Koliko kršćana danas misli na to da je Riječ Božja postala tijelom - čovjekom? Ako to i nekako vjerujemo, ali ta činjenica vrlo malo dotiče naš život, a još manje ulazi u nas.
A tko je to Riječ Božja? Da, dobro ste čuli tko je, a ne što je Riječ Božja? Jer Riječ Božja nije stvar, nego živa osoba. Osoba "istobitna s Ocem, po kojoj je sve stvoreno, Bog od Boga , svjetlo od svjetla. " I kad Bog Otac, na početku, izgovara svoju Riječ "neka bude" tada nastaje veličanstveno čudo prirode, kako ogromnog svemirskog prostranstva, tako i nevidljivog svijeta atoma. Jer je Bog Vjernost, Istina i Pravda, onda je i njegova Riječ Vjernost, Istina i Pravda. Zato je bilo moguće stvoriti takvu prirodu u kojoj se prirodni zakoni ostvaruju do savršenstva. I u svojoj vjernosti, jer je to nebeski Otac palom čovjeku nakon grijeha obećao, šalje svoju Riječ na zemlju.
I opet se događa čudo u trenutku kad Bog, po anđelu, izgovara riječ: "Duh Sveti će doći na te i sila će te svevišnjega osjeniti." Nastaje novo stvorenje - vječna Riječ Božja, Sin Božji u krilu Djevice Marije postaje čovjekom. Božić - veliki Bog postaje mali čovjek - novi Adam. Tajna - otajstvo! I zato ćemo se sada kad budemo molili Vjerovanje, pokloniti na oba koljena pred ovim veličanstvenim Božjim čudom, pred ovom tajnom ljubavi Božje. Ovoga Božića na to i ne mislimo. Pastiri, noć, jaslice, svjetlo - idila nam je odnijela i sakrila otajstvo. A ta vječna Riječ Božja, postavši čovjekom, ostaje sama sebi vjerna, poslušna do smrti, do smrti na križu. " Jer se u Isusu iz Nazareta pokazalo čovjekoljublje Gospodina našega Boga i Oca, on je opet vjeran svojoj ljubavi. Jer je ljubio svoje koji bijahu na svijetu do kraja ih je ljubio." I zato jer je bio vjeran sebi, jer je bio Istina u ljubavi, nije ostao u smrti: nego ga Otac uzvisi i darova mu ime - ime nad svakim imenom, da se u imenu Isusovu pokloni svako koljeno na nebu, na zemlji i pod zemljom." I ovo je otajstvo vječne istinite, vjerne, Riječi koju slavimo danas na Božić. Ali pastiri, noć, jaslice, svjetlo - idila nam je odnijela i sakrila otajstvo.
I mi smo kršteni u riječi Oca i Sina i Duha Svetoga, po toj riječi postali smo sudionici, baštinici kraljevstva Božjega. I naša riječ bi trebala biti sveta i vjerna, trajna i istinita. Ali, nažalost, od naše riječi nije ostalo ništa. Gledajte na Božju Riječ. Kad Bog izgovara svoju Riječ, nastaje svemir sa svim u njemu, nastaje red, nastaje život.
A kad čovjek izgovara riječ, nastaje nered, nastaje smrt. Sin proglašava, na sudu, pokojnog oca nepoznatim i nepoznata boravišta da bi oteo bratu i sestri dio nasljedstva. Brat proglašava brata mrtvim da bi se dočepao njegove kuće. Političari proglašavaju laž istinom da bi došli na vlast, mediji proglašavaju i prikazuju smrt društva: pobačaji, slobodan seks i protuprirodni seks, čak i brak među osobama istoga spola, rastave, dekriminalizacija droga, eutanazija kao vrhunac ljudske demokracije i vrhunac ljudskih prava.
Mladi riječ ljubav mijenjaju u seks, a da pri tom ni trunka ljubavi ne osjećaju... Sve to uništava istinu o Riječi. Posljedica svega toga je rastuće nepovjerenje među ljudima; nema više lijepe, povjerljive riječi među prijateljima, među djecom, braćom i sestrama, nema više duge, lijepe, povjerljive riječi među mladićem i djevojkom, nema više stvaralačke riječi među bračnim parovima, iza svih tih praznih riječi ostaju suze, bol, nepovjerenje, nesigurnost. Naša riječ izaziva smrt. Pa zato nikakvo čudo što toliko mladih svjesno sebi oduzima život.
I da ovog Božića zavaramo sami sebe, prevarimo druge, gradovi se blješte u svjetlu, trgovine vrve ljudima, banke daju kredite, kupuju se pokloni, lažnom ljudskom riječju hoćemo zamijeniti istinitu Božju riječ. Kako je žalosno gledati kuće okićene svjetlom, a iza zidova razdor. O, kako je tragična ljudska riječ! I pjevat ćemo ovog Božića: "Mir se svijetu naviješta", a životna stvarnost nam naviješta krv, smrt, nemir... Ne, navještaja pravog i istinitog mira neće biti dok ne pustimo u naše glave i u naša srca Božju riječ i otpustimo svoju ljudsku, ubitačnu riječ. Inače nećemo osjetiti pravu radost Božića, nego svjesno stavljamo oko Božića svjetlo, blještavilo potrošnje, današnje moderne idile koja nam ne da vidjeti pravo otajstvo Božića.
"Svjetlo svijetli u tami, tama ga ne obuze. K svojima dođe, njegovi ga ne primiše. Onima koji ga primiše podade moć da postanu sinovi Božji."
Jesmo li to mi ovoga Božića? Želim svima nama da vidimo i upoznamo stvarnost Božića, Božje vječne Riječi koja je postala čovjekom. Neka i naša riječ bude ispunjena Božjom riječju, onda će nam Božić biti stvarnost, a ne idila.
To želim danas i sebi i vama nazivajući vam: Na dobro vam došlo Porojenje Gospodinovo!